290. PULP - His 'n' Hers (Island 1994.)
Što se dogodilo Pulpu da su nakon tri, u najboljem slučaju osrednja, albuma snimili ovako remek-djelo, teško je reći. Je li se Jarvis Cocker napokon pustio s lanca, je li tada aktualni brit-pop ukazao bendu u kojem smjeru trebaju razvijati svoj zvuk, je li potpisivanje za major label donijelo i neku novu energiju ili se jednostavno sve skupa poklopilo, nije ni bitno. Bitno je da je Cockerova nastrana poezija napokon dobila pažnju većeg auditorija i da je ista praćena savršenim miksom synth-popa i gitarskih dionica. Ako je "Dog Man Star" bio glam s jedne strane brit-pop zvuka, onda je "His 'n' Hers" njegov pravi oponent s druge strane. I da, "Babies" je vjerojatno jedna od najnastranijih pjesama koja se popela na vrhove top lista. (Emir)

 

289. THE MIGHTY MIGHTY BOSSTONES - Let's Face It (Mercury 1997.)
Ako postoji jedan album cijele third wave ska ere iz druge polovice devedesetih koji može izdržati test vremena to je "Let's Face it". Iako je za mnoge ska core kao podžanr bio samo nepotrebno zastranjenje, Mighty Mighty Bosstones su imali svijetlih trenutaka, a jedan od njih je ovaj album. Četrdesetak minuta, od kojih niti jedna nije bila suvišna. Izvukli su sve najbolje od sebe i svojih prethodnika i snimili odličan pop proizvod. Nažalost više nisu uspjeli napraviti dragulje poput "Never Had To Knock On Wood", "Rascal King" i "Royal Oil". (Ante)

 

288. MR. OIZO - Analog Worms Attack (F Communications 1999.)
Kako je ovo ikad postao hit album? Zašto je ovo ikad postao hit album? Zato što ga je napravio čarobnjak iz jebenog Oiza! (Leo)

 

287. COUNTRY MIKE - Country Mike's Greatest Hits (Grand Royal 1998.)
Ne to nisu Beastie Boysi, to su Country Mike and The Boys - kauboji džentlmeni! (Leo)

 

286. THA GRIMM TEACHAZ - There's A Situation On The Homefront (Selfreleased 1993.)
Dis' bio '93? (Leo)

 

285. THE JAYHAWKS - Sound Of Lies (American 1997.)
Denis Leskovar me nije mogao isprve uvjeriti da je "Sound of Lies" najbolji album devedesetih kada je to izjavio za Nomad (jednostavno nisam imao pojma o čemu priča), ali me samo par godina kasnije u svom bivšem music shopu u Radićevoj u Zagrebu bez problema nagovorio da kupim upravo ovaj CD. Posljednji šarmantno bahati Rob Gordon u gradu. A stihovi koji se pamte zauvijek su naravno: Trouble that's what we had / And everything that goes around /Comes around in a bittersweet lament... Ubrozo otrkivam Big Star i sve postaje jasnije. (Dražen)

 

284. YO LA TENGO - Electr-O-Pura (Matador 1995.)
Kad god vidim Julie Christie sjetim se "Electr-O-Pure". Kad god čujem "Tom Courtenay" sjetim se Julie Christie. (Željko)

 

283. CAKE - Motorcade Of Generosity (Capricorn 1994.)
Već na svom prvom albumu ekipa iz Sacramenta ukazala je na nešto što će se kasnije razviti u vlastiti stil pop glazbe kojem će osnovno obilježje (po)ostati intelektualna razigranost i glazbena jednostavnost u duhu vječnih studenata humanističkih studija i poznavatelja kataloga Camper Van Beethovena. Minimalizam/manirizam njihovog izričaja ovdje je još naglašeniji škrtom produkcijom i očito još nedovoljno razvijenim autorskim pečatom lidera Johna McCreae, ali, lakoća nabacivanja frazama i lijepljenja neočekivanih zvučnih kolaža sastavljenih od dvije škripave gitare, krnjeg bubnjarskog kita, masnog basa i eterične trube, već je itekako prisutna. (LaMario)

282. SUGAR - File Under: Easy Listening (Rykodisc/Creation 1994.)
Prilikom zbrajanja pojedinačnih priloga desetorice glasača ove, složit ćete se, prilično neobavezne i lagahne ljestvice, u kojem je Kreha tek kroz polovicu vremena pravio društvo Emiru i meni, muzičku su podlogu pružala samo dva benda. Šetnja kroz diskografiju R.E.M. bila je shvatljiva s obzirom da rečeni nisu samo osobni favoriti Šefu i meni nego i zdravorazumski niski koeficijenti za čestu i visoku prisutnost uopće, ali vrlo se dobro sjećam kako sam vrćenje Sugar, kojih se ne znam kako sjetio ne znam tko, popratio pomalo ishitrenim, ali zaključkom donesenom u najboljoj vjeri srca i mozga: Ovo je najbolje što je Bob Mould ikada snimio! Naravno, bez navijačkog opterećenja i pristranih sudaca albuma koji upravo svira, nikada si neću dopustiti ikakvo odbijanje najvećih Hüsker Dü, ali prekrasno kratka i odrješito tempirana karijera Sugar, kao i osvježenje kojim su kroz svojih cirka 25 pjesama pop i punk spojili na sasvim novi i poslije vrlo rijetko upražnjavan način, bendu nije dopustila rasipanje koncentracije ni u žanrovskom ni u kvalitativnom pogledu, što se za Bobov prvi bend ipak ne može reći. "File Under: Easy Listening" meni nije samo draži od svačijeg pa i 1992. godine NME-jeva favorita "Copper Blue", meni je to kolekcija najljepših i najvažnijih pjesama koje je Bob uopće napisao, ili minimalno barem u rangu "Flip Your Wig". Potpuno je logično da je ovo još uvijek posljednji album koji je Bob snimio s bendom, jer ovo se gorivo (FUEL) još nije istrošilo. Dok je god onih koji žive od zraka i zvuka gromoslatkih gitara, i neće. (Gogo)

.

 

281. BJÖRK - Homogenic (One Little Indian 1997.)
Kakav završetak najkreativnijeg dijela karijere ove islandske čarobnjakinje. S "Debut" i "Post" Björk je doživjela veliku slavu, ali i veliku psihičku odgovornost koja ju je, kako je sama priznala, gotovo koštala živaca. Rješenje je bila izolacija u Španjolskoj, crpljenje energije i inspiracije iz rodnog Islanda, rad sa svom silom trip-hop/elektronskih producenata. "Homogenic" je potpuno zadiranje u vlastitu intimu, ali i odgovor na sve pritiske koji neminovno dođu svim zvjezdama. Björk je na ovom albumu ponudila i nekoliko fenomenalnih spotova. "Hunter" je u toj konkurenciji pobijedio za dlaku jer mi je najdraža pjesma na albumu, a svakako se prisjetite i spota za "All Is Full Of Love", ako ne i "Joge". (Emir)