280. THE JESUS LIZARD - Goat (Touch And Go 1991.)

Uz sljedeći "Liar" vrhunac karijere.

 

279. DUBSTAR - Disgraceful (Food 1995.)
Teško je bilo potpuno promašiti slijedeći pobjedonosni recept Saint Etienne, obogaćen začinima gradske melodrame Pet Shop Boysa i povremenog bijega u zelenilo The Sundaysa, ali sve što su Dubstar snimili nakon svojega razoružavajućeg debija "Disgraceful" nažalost je potvrdilo kako munja čarolije izgleda doista pogađa samo jednom. Budući traženi producent Steve Hillier i kolega Chris Wilkie smucali su se standardnim brit-indie krajolikom sve dok ovaj prvi u svojim romantičnim pjesmicama nije nazreo zvuk u kojem će se one ostvariti u cijelosti, za što je triju u nastajanju trebala jedna zgodna Sarah, kako sam to nekidan objasnio. Poslije Cracknell i prije Nixey, štafetu je ponijela Sarah Blackwood, pomalo tanašnoga glasa obične cure iz susjedstva, ujedno potpuno prikladnog prevladavajućoj atmosferi ljubavnih ushita, koji nas na luksuzne euro-ekskurzije vode mantajući nam osjećaje dok ležimo u svojim sobama, kao i ljubavnih havarija, koje od tih istih soba čine ubožnice u kojima skršeni osjećaji čekaju svoju smrt. Pretjerivanje jest bilo najpouzdanije oružje ove grupe koja se nije htjela pomiriti s okolnostima koje je bilo najpametnije i najlakše prihvatiti, ali koja je u svojim najljupkijim i najtužnijim pjesmama svejedno ostajala čvrsto na zemlji, samo što se ta zemlja pod tim pjesmama smekšavala u živo blato i halapljivo gutala svaku nadu. Obrada "St. Swithin's Day" iznutra je ostala vjerna snuždenosti Billyja Bragga - but your honesty touches me like a fire, the polaroids that keep us together will surely fade away, like the love that we spoke of forever, on St. Swithin's Day - izvana njegovu samodostatnost povrijeđene električne gitare zaogrnuvši zagrljajem tople elektronike, no srce će se na vjetrometini naći tek kod ponovnog susreta bivših ljubavnika "The Day I See You Again", koji onako usput potvrđuje i hijerarhiju muzičkih idola svih nježnih dušica: I'll wear a new dress, wash my clothes, I'll wear the earrings that you chose and if the man you've grown to be is more Morrison than Morrissey, I'll tell you straight as we undress that things got better when you left and though I've banned your name since then, I'll call it with my dying breath. Pričekajte da progutam knedlu, pa možemo dalje. (Gogo)

 

278. SUBLIME - 40 Oz. To Freedom (Skunk 1992.)
Debitantski album stonera iz Long Beacha, zaljubljenika u jamajkanske ritmove, pank i hip hop, sniman je za male pare i bez bubnjara koji je bio na odvikavanju od droge. No ti partizanski uvjeti rezultirali su odličnom pločom i obradom koja je postala himna za napušavanje - 'I smoke two joints in the morning, I smoke two joints at night...' (Ante)

 

277. SEPULTURA - Arise (Roadrunner 1991.)
Starci već spavaju, a ja se iz sobe vraćam u dnevni boravak i palim videorekorder koji nam je posudila rodbina iz Njemačke. Počinje Metal Mania i prvi spot koji puštaju je "Arise". Zvuk benda se polagano mijenja i uskoro će sve biti drugačije i značajno ("Chaos A.D." i "Roost") za smjer u kojemu kreće novi metal devedesetih. No, bez obzira na izvrsnost dva sljedeća albuma, nažalost posljednja s Maxom Cavalerom, "Arise" je prvo što bi vam trebalo pasti na pamet kada netko spomene Sepulturu. (Dražen)

 

276. URGE OVERKILL - Exit The Dragon (Geffen 1995.)

Album nakon kojega su otišli na desetljeće i pol dug odmor uzrokovan kombinacijom droge i divljeg ega.  „Exit The Dragon“ donosi dovoljnu količinu hitova kao i prethodnici, ali i jednu dozu tematske ozbiljnosti i sviračke pretenzije koja ga definitivno odvaja od stiliziranih početaka sa „The Supersonic Storybook“ i trash otkačenosti prethodnika „Saturation“. Ništa lošiji ili bolji, samo malo drugačiji album koji odlično zaokružuje jednu izuzetnu trilogiju, četverologiju ako želite uračunati i sjajni EP „Stull“ (a morate, jebiga, na njemu je ona stvar iz izvjesnog Tarantinovog filma). (LaMario)

 

275. A TRIBE CALLED QUEST - The Low End Theory (Jive 1991.)
Osvješteni rap koji bari trebe na podrumskim tulumima. (Leo)

 

274. MINISTRY - Filth Pig (American 1996.)
Najbolja Ministry ploča. Antihit do antihita i beskompromisno mljevenje zvučnika i sustava života koji glorificira život u blatu. Ima obradu od Bob Dylana. Hohoho. (Leo)

 

273. GZA - Liquid Swords (Geffen 1995.)
U knjizi ‘Lav od Flandrije' postoji dio koji opisuje borbu prsa o prsa u kojoj francuski vojnik strada tako što ga flandrijski mesar prepolovi po vertikali. Iz prve. Tako nekako reže i ovaj album. Plus je što su se okupili i svi vutengovci. (Željko)

 

272. GOLDIE - Timeless (Ffrr 1995.)
Drum'n'bass je bio (i još jeste) zanimljiv glazbeni fenomen. Nastao iz nečega što su Britanci nazivali jungle glazbom, drum'n'bass je na neki način bio punkerski odgovor na techno, house i cijeli dijapazon elektronskih (pod)žanrova koji su se razvili u devedesetima. Drum'n'bass se, recimo, na našim prostorima i nije baš primio, uvijek ostajući undergroundom, što se ipak ne bi moglo reći za Goldiev album prvijenac. "Timeless" je obavezna lektira svakog zaljubljenika u (ne samo) elektronsku glazbu, a uvodna, 20-minutna "Innercity Life/Pressure/Jah" je pravo malo remek-djelo. Nakon toga ništa više nije važno, ali Goldie nije mislio tako - slušatelj je dobio još dobrih 50ak minuta reprezentativnog, ne baš tako žestokog, drum'n'bassa.
p.s. Skroz čudno zvuči ova radio edit verzija "Innercity Life". (Emir)

 

271. BLACK STAR - Mos Def & Talib Kweli are Black Star (Rawkus 1998.)

One, two, three, Mos Def and Talib Kweli