170. DE LA SOUL - De La Soul Is Dead (Tommy Boy 1991.)
Nakon što ste se nabrali cvijeća, prošećete se do groblja. Dashikiji su zamijenjeni za Carhartt. Prince Paul po drugi put producira pronicljivu i neapologetsku De La Soul ploču koja ima ljubavi, ali samo ako je imate i vi. (Leo)

169. DINOSAUR JR - Green Mind (Blanco y Negro/Sire 1991.)
Ne znam, meni je ovo najbolji dinosaurski album. Lou Barlow je napustio bend, Murph je snimio samo nekoliko pjesama, pa se ovo može smatrati i samostalnim albumom J Mascisa. No, bio to album grupe ili jednog čovjeka, "Green Mind" je savršeno uhvatio taj predivni glazbeni trenutak početka devedesetih. "The Wagon" je bio hit, "Puke + Cry" sam ipak nekako više volio, a još uvijek se, kao prvi put, najviše naježim kada čujem "Water". (Emir)

168. BUILT TO SPILL - There’s Nothing Wrong With Love (Up 1994.)
“There's Nothing Wrong With Love” je jedan od najboljih albuma zadnje faze modernog indie rocka, prije nego što se ovaj nepovratno zagubio u postmodernim kolažima i krizi identiteta. Više naslonjen na gitaristički solo Douga Martscha nego na rifove ala Superchunk, emo vokalom najavili su između ostalih i Modest Mouse, a melodijama i aranžmanima budućnost koja će u jednakom obujmu kombinirati prog i pop. (LaMario)

167. JAWBOX - For Your Own Special Sweetheart (Atlantic 1994.)
Iako je u doba objavljivanja bio Jawbox ‘sell-out’ album, vrijeme je najbolje pokazalo koliko je bezvremenski bio spoj melodija i buke koju su Jawbox tad složili bez obzira na etiketu za koju je objavljen. Post-hardcore klasik. (Vrana)

166. ARAB STRAP - Elephant Shoe (Go Beat 1999.)
Priča kako su se Aidan Moffat i Malcolm Middleton upoznali dok su obojica izlazili s istom nezasitnom djevojkom sumnjiva je upravo zato što se perfektno uklapa na poziciju uvoda benda koji je bilježio kroniku gradske scene zadimljenih pubova i bremenitih spavaćih soba u kojima se nikad ništa nije poklopilo kako treba. Zato u nju bespogovorno i vjerujem; naprosto mi je potpuno shvatljivo kako su obojica svojem suparniku odlučili pružiti ruku pomirenja i suradnje u nevjerojatnom bendu Arab Strap, uz koji sam proveo bezbroj neodlučnih studentskih noći, prije nego što bi se eventualno borili za svoju ionako suspektnu čast i neku lassie žutih zubi, opuštenih sisa i smješka koji se širi svakom novom pintom Guinnessa, a bome ih u nju stane čitava bačva. Zvučeći kao Mogwai s vokalom Billa Callahana u projektu dokazivanja kako su Hank Williams i Morrissey zapravo stilski sasvim podudarni, jer su oba pičkice, raniji su albumi ovih mrguda često davali naslutiti upravo tu plansku distanciranost od emotivnog sjedinjenja, zbog čega je turobno prekrasan i zaista bolno neizdrživ “Elephant Shoe” došao kao šaka u pijano oko, ali i već korišten flaster na zarezano srce. Gitarski su lizovi žile kojima si mozak i srce međusobno šalju signale neslaganja oko najmudrijih daljnjih koraka, ritam-mašina umorno i pouzdano kucka kao monitori u bolničkoj sobi prije nego što se crta ljubavne veze istanji i izravna, a delfijska proročanstva u obliku testova za trudnoću i priznanja nevjere spakirana u poklon zajedno s prošnjom i obećanjem o zajedničkoj budućnosti iskazuju se glasom koji oklijeva upravo u svojim najodvažnijim trenucima. “Elephant Shoe” je zbog njegove težine – prema njemu je čak i ostatak diskografije ovog benda šareni party – doista glupo ikome preporučiti, ali u takvim je okolnostima još i gluplje preporučiti išta drugo. Ovaj je album sreća u nesreći i nesreća u sreći. (Gogo)

165. MOJAVE 3 - Out Of Tune (4AD 1998.)
Teško se odlučiti koji od prva tri rada Neila Halsteada i njegovih Mojave 3 više favorizirati. Sva tri su muzika koja je došla iz raja. (Željko)

164. MORCHEEBA - Who Can You Trust? (Indochina 1996.)
Prvi album, koji smo počeli slušati tek nakon što smo izmrcvarili popularniji drugi. Na kraju je ispalo da je droga bolje pasala uz ovaj. Drugi je više bio za uz voćnu salatu i hlad. (Dražen)

163. RAGE AGAINST THE MACHINE - Evil Empire (Epic 1996.)
Izvrtanje poznate Reaganove mantre da je SSSR zlo kraljevstvo i standardna kritika američkog licemjerja, imperijalizma i kapitalizma na kojoj su RATM izgradili ime i zaradili pare. A da ne spomenem koliko je wahova i switcheva razjebano na gitarama diljem svijeta kad se pokušavalo skinut „Bulls On Parade“. Morellova škola gitare. (Ante)

162. PIXIES - Trompe Le Monde (4AD 1991.)
Najpreviđeniji album Pixiesa. Nemojte bit dio te ekipe. (Leo)

161. THE JESUS LIZARD - Liar (Touch And Go 1992.)
Surovo, sirovo i ludo. Nešto kao udarac u glavu. Te 1992. sam dobio nekoliko teških udaraca, ali “Liar” je bio i ostao najbolji album iz te godine. (Vrana)