Specijaliste

Metalpot 2016.

Antonio Pošćić ponedjeljak, 16. siječnja 2017

Protekla je godina bila odlična za metal. Kao, uostalom, i za sve druge, postojeće i nove, žanrove. Razvojem digitalne distribucije i malih kućnih studija, produkcija glazbe postala je široko dostupna, a mističnom magijom interneta izloženi smo utjecaju opskurnih kvartovskih bendova s druge strane zemaljske kugle. Neka od tih tisuća izdanja, zakonom velikih brojeva, moraju zaslužiti barem ocjenu “vrlo dobar”. Pa ipak, teško se oteti dojmu da metal već godinama stagnira, snobovski zatvoren u sebe i sa čvrstim stilističkim postulatima koje u podjednakoj mjeri diktiraju slušatelji i sami bendovi vođeni idejama o pravovjernosti, dok se zbilja (r)evolucionarni potezi (Liturgy) uglavnom šikaniraju. Rezultat toga je da je 2016. iznjedrila čitav niz odličnih (Sumerlands, Saor, Witherscape, Khemmis…) no podžanrovski ugodno uokvirenih i sigurnih albuma bez većih pokušaja odudaranja od prihvaćenih dogmi.

Nije to nužno loše, dobro je imati stameni oslonac barem u nečemu. Ipak, kako ne bi po stoti put nabrajali iste albume, ovaj Metalpot usmjeren je isključivo na bendove koji su, na ovaj ili onaj način, unijeli dašak svježine u ustajalost pretjerano familijarnih zvukova. Iako 2016. nije dala ploču koja bi nosila toliki potencijal promjene kao što je to u 2015. vrijedilo za Liturgyjev “The Ark Work”, slijedi 13 najboljih od onih izdanja koja su barem malo prošetala izvan žanrovskih ograničenja.

13. Schammasch - Triangle [Prosthetic Records]

Najambiciozniji metalni projekt godine koji kroz svoja tri albuma prelazi put od blacka preko post-metala do apstraktne, ambijentalne elektronike i droneova. Konceptualno iznimno zahtjevan i uvrnut, “Triangle” nikada ne upada u područje samozadovoljnog. Trenutci ljepote izgubljeni u užasima ljudskosti. Poslušaj

12. Alcest - Kodama [Prophecy Productions]

Vjerojatni vrhunac blackgazea, album posvećen japanskoj tradiciji i folkloru koji ne djeluje kao da tu kulturu prisvaja, već joj se samo iskreno divi. Ravnoteža između shoegaze i black metal elemenata čini ga iznimnim, a tematika harmoničnog sukoba čovjeka i prirode utapa ga u gorko-slatkom optimizmu. Poslušaj

11. The Body - No One Deserves Happiness [Thrill Jockey]

Divni, moćni pop u metalnom ruhu. Kompozicijski jednostavan, a teksturalno bogat album opresivne emocionalne dubine. Poslušaj

10. Astronoid - Air [Blood Music]

Pop-punk vs. blackgaze. Album koji je trebao snimiti Devin Townsend. Hipersenzibilan i hiperaktivan. Hiper sve. Poslušaj

9. Cult of Luna & Julie Christmas - Mariner [Indie Recordings]

Jednostavno je: sve što takne Julie Christmas, pretvori se u zlato. Tako su i predvidljivi Cult of Luna uz njenu pomoć snimili najbolji album karijere odmaknuvši se od turobne pravocrtnosti uvijek istog post-metala. Poslušaj

8. Xoth - Invasion of the Tentacube [Creature of the Northwest]

Shizofrenična ludnica tehničkog metala s brdo groovea, vica i melodije. Stilski raznolika muzika nošena iznenadnim, nepravilnim lomovima u svim smjerovima. Prikladna zamjena za umirovljeni Slugdge. Poslušaj

7. Howls of Ebb - Cursus Impasse: The Pendlomic Vows [I, Voidhanger Records]

Američki eksperimentalni black metal duo od blackened deatha početaka odmaknuo se gotovo u potpunosti. Tako će se usred nešto uobičajenijih metalnih fraza na “Cursus Impasse: The Pendlomic Vows” naći rastureni, zavijajući riffovi, sinkopirani ritmovi i amorfni bas, elementi koji više razlažu nego što stvaraju strukture. U kombinaciji s apsurdističkim tekstovima, ovo je ploča koja podjednako zbunjuje i uzbuđuje. Poslušaj

6. Zeal and Ardor - Devil Is Fine [Reflections Records]

Black metal, blues, gospel, R&B i elektronička glazba kao podloga za krajnju subverziju žanra nastalog na temeljima otpora nekoj drugoj, a ne evangeličkoj varijanti kršćanstva. Umjesto skandinavskog folklora, “Devil is Fine” zato posjećuje ona opća mjesta i motive američke povijesti u čije rane posljednjih godina zadire Matane Roberts. Aktivistički najangažiraniji metal album godine blizak pokretu Black Lives Matter bez da je kao takav eksplicitno deklariran. Poslušaj

5. Spire - Entropy [Iron Bonehead Productions]

Spoj dronea, black i death-doom metala kakav još nismo čuli. Prijelazi koji ne bi trebali biti mogući. Vokali koji se osjećaju više negoli čuju. Progresije i melodije usporene do krajnjih rubova percepcije koje inherentno monotonoj glazbi daju iznimnu, ali jedva primjetnu dinamičnost. A na kraju svega, nenadani izboji agresije koji svojom brzinom samo podcrtavaju njenu stvarnu statičnost. Poslušaj

4. Thy Catafalque - Meta [Season of Mist]

Čini se da za Thy Catafalque, projekt Tamása Kátaija kojemu je cilj istraživanje i ispipavanje fleksibilnosti progresivno-avangardnog black metala, uistinu nema granica ni zadanih smjerova razvoja. Iz izdanja u izdanja utjecaji koje Kátai dohvaća i integrira djeluju gotovo nasumično, pa tako ovoga puta ono čemu je ishodište u elektroničkoj glazbi često završi u folkom obojenim metalnim apstrakcijama. Poslušaj

3. Jute Gyte - Perdurance [Jeshimoth Entertainment]

Težak album za slušanje, “Perdurance” zahtijeva opetovane analize i punu koncentraciju kako bi se probili kroz sve slojeve ambijentalno-eksperimentalnog black metal košmara nastalog prema vrlo zanimljivim kompozicijskim principima mikrotonalne, serijalne i avangardne glazbe općenito. Poslušaj

2. Skáphe - Skáphe² [I, Voidhanger Records]

Industrijski kaos i pakao koji kao da su zamišljeni da zaplaše i otjeraju slušatelje. No kroz entropiju gustoga zvukovnog zida sazdanog od zavijajućih riffova i krikova probijaju se melodije i neočekivane strukture. Noćne more zagarantirane. Poslušaj

1. Vektor - Terminal Redux [Earache Records]

Remek-djelo progresivnog thrash metala i bez premca najbolji metalni album godine, ne samo u kategoriji inovativnih. Instrumentalno složeno i virtuozno odsvirano, kompozicijski slasno i nepredvidljivo. Nitko i ništa ne zvuči kao Vektor. Poslušaj

*** *** ***

BONUS - najbolji metal album po izboru autorice vizuala: Cobalt - Slow Forever [Profound Lore Records]

Vjerojatno najzreliji album ovog američkog dua nudi iščašeni, onečišćeni black metal s naglašenim primjesama bluesa, countryja i hardcorea. Slušljiviji i jednostavniji od prethodnika, ali podjednako zanimljiv i jedinstven. Poslušaj

  • potop najboljih albuma 2016.