potop najboljih albuma 2017.: #30- #1
30. Odd Nosdam – LIF [Sound In Silence]
Davor: Nosdam prvi, Ivan Pavao drugi.
29. Do Make Say Think – Stubborn Persistent Illusions [Constellation]
Dražen: S obzirom na to da nisu izdali album skoro osam godina pomirio sam se s time da DMST možda više nikada neće biti aktivni. Uostalom, bend je unutar svoje verzije post-rocka rekao sve što je imao za reći. I onda nenadano izbace album čijim se naslovom očito sprdaju sa svojim glazbenim intencijama. No istina je da već dugo nisu zvučali ovako nevino i svježe, dokazujući još jednom da ovaj izlizani žanr nema rok trajanja.
28. Trio Da Kali & Kronos Quartet – Ladilikan [World Circuit]
Emir: Kada veterani poput Kronos Quartet kažu da je ovo najbolji projekt na kojem su ikada radili, onda je sve jasno. Nevjerojatno savršen spoj malijske i klasične glazbe.
27. Irreversible Entanglements – Irreversible Entanglements [Don Giovanni]
Antonio: Duhovni, vatreni free jazz napajan tradicijom sedamdesetih kao pozornica za živu, resku poeziju Moor Mother. Glazba koja usisava, sažima i vraća u svijet sve njegovo crnilo, no i pokazuje put.
26. Alex Cameron – Forced Witness [Secretly Canadian]
Leo: Ovo je Tom Waits iskustvo, samo u bijelim, ispranim, visokim traper jajarama i s električnim klavirom i saksofonom u sporednim ulogama. Zamislite trijumfalno beznađe s bek vokalima ukradenima iz pratećeg benda Leonarda Cohena.
25. Beachheads – Beachheads [Fysisk Format]
Ante: Ove godine dvije su velike stvari izdane. Izdana je Pot lista, zna se od strane koga, i izdan je album Beachheadsa. Veličanstven pop album pun ljubavi, gubitka i gitara.
24. The Afghan Whigs – In Spades [Sub Pop]
Vlado: Dok su mnogi bendovi ove godine igrali u Kupe i Dinare, Whigsi su bez kalkulacija igrali u Špade i odnijeli nadmoćnu pobjedu. A uvjeren sam da čak ni tragični gubitak rock'n'roll brata Davea Rossera neće pokolebati najzajebaniji i najhrabriji bend u svemiru.
23. BIG|BRAVE – Ardor [Southern Lord]
Antonio: “I am immune and I am protected.” Uznemirujući i prodoran, ali zapravo introvertirani, eksperimentalni spoj dronea i sludgea čini Ardor jednim od najljepših albuma godine. Slušati sa strahopoštovanjem.
22. Krešo Bengalka – Finale [Selfreleased]
Ante: Jedna riječ: Pobjeda.
21. Kelela — Take Me Apart [Warp]
Vlado: Tesanje pjevačkog/glazbenog zanata u prog-metal bendu nekad dovede do neobjašnjivih rezultata unutar prog-R&B voda, međutim ono što je najbitnije u svemu je između svih (i navedenih) disciplina biti progresivan što Kelela definitivno pokazuje svojim talentom.
20. My Buddy Moose – IV [Dancing Bear]
Gogo: Od svih najalbuma 2017. četvorka je to bila najdulje jer su mi je prike Losovi diskretno dostavili još ujesen 2016. Uzimanje MBM zdravo za gotovo nije nefer nego najveća pohvala – baš nikad ne omanu!
19. Hurray For the Riff Raff – The Navigator [ATO]
Srđan: Nije ovaj album pri vrhu moje liste zbog latino elemenata u muzici Alynde Segarre, već najviše zbog najbolje rock pesme koja je objavljena ove godine – Living in the City. Mada, ima još par bisera!
18. Širom – Lahko sem glinena mesojedka/I Can Be A Clay Snapper [Glitterbeat/takk:til]
Emir: Muzika koju Širom stvaraju je nestvarna, a toliko emocija, glazbene strasti i euforije nisam doživio od kada sam prvi put čuo Sigur Rós.
17. Alvvays – Antisocialites [Transgressive/Polyvinyl]
Andrea: Evo zašto sam se prije nekoliko godina uspješno skinula s indie-popa. 'Antisocialites' je sasvim saharinski sladak i neobuzdano neodoljiv, a istovremeno pritišće najbolnija mjesta, ona na kojima ste nekad bili sretni. Indie-pop u najboljem izdanju. Čuvajte ga se.
16. The Dream Syndicate – How Did I Find Myself Here? [Anti-]
Vlado: Oni su jedini sindikat u koji bih se učlanio bez oklijevanja. Gledajući ih nedavno u Londonu poželio sam da ovaj neočekivani revival probudi cijelu Paisley scenu. Bez obzira na to, imamo jedan od najboljih rock albuma '17. Kompaktan, konkretan i koncizan.
15. Waxahatchee - Out in the Storm [Merge]
Gogo: Kad su na rujanskom ljubljanskom koncertu trostrukom gitarskom dugom rasvijetlile natruhe southern rocka u gorivu svojeg indieja, razjasnilo se kako je to još jedan supersimpa album postao Katien vrh.
%20Lesser%20Men%20%E2%80%93%20Bedrooms.jpg)
14. (The) Lesser Men – Bedrooms [Geenger/Ammonite]
Leo: Lirika koja je više od elaboracije naslova pjesme. Aranžmani koji su puno više od zbroja dijelova. Nažalost, poznajem ove ljude i ne želim da to zasjeni objektivno oduševljenje niti činjenicu da su objavili najbolji hrvatski album 2017.
13. Courtney Barnett & Kurt Vile – A Lotta Sea Lice [Matador]
Andrea: Iako su se razvijali zasebno, glazba Courtney i Kurta savršeno se nadopunjava, a njihovi se raniji albumi stilski nadovezuju jedan na drugi, pa baš koliko je more mokro toliko je logično da su napravili zajednički album koji spaja najbolje od oba svijeta. Slatkiši za doručak. Piška lonca, kuglanje i tri generacije kariranog flanela.
12. Chastity Belt – I Used to Spend So Much Time Alone [Hardly Art]
Andrea: Treći album ovog indie benda iz Washingtona intimnije se bavi slomljenim srcima, osjećajima ostavljenosti i nesigurnostima, i odmjerenije je aranžiran, no zadržava karakteristično jangly gitare i atonalni vokal Julie Shapiro.
11. Kendrick Lamar – DAMN. [Top Dawg/Interscope]
Gogo: Bilo bi zaista prekrasno da je ovaj album zapravo grozan, kako iskustvo nalaže očekivati od repera kojeg hvale i baš svi mediokriteti ovog svijeta. Ali Kendrick Lamar je opet sjebao i njih i nas.
10. Big Thief – Capacity [Saddle Creek]
Srđan: Sporo paljenje ima Big Thief, morate da sačekate da klikne, a kada se to dogodi otvoriće vam se sasvim novi svet izvornih, nepatvorenih emocija koje se materijalizuju zahvaljujući bendovskoj hemiji.
9. Ex Eye – Ex Eye [Relapse]
Andrea: Instrumentalni doom metal jazz? Album prvijenac koji opisuju kao post-sve sadrži alt-saksofon delirij Colina Stetsona, mašinske bubnjeve Grega Foxa iz Lithurgyja i gitarističku katarzu Tobyja Summerfielda. Ispričajte se susjedima pa poslušajte.
8. The Weather Station – The Weather Station [Paradise Of Bachelors]
Srđan: Krenula je Tamara Lindeman putem svoje spiritualne majke Joni Mitchell i postoje jake indicije da će prilično daleko stići. Njen četvrti album ipak nije dostigao Jonin četvrti, 'Blue', ali...
7. The National – Sleep Well Beast [4AD]
Dražen: Iako to načelno ne zaslužuju, još uvijek im većina nas daje glasove pa se uvijek dovuku do visokih pozicija. Uz nekoliko malih zahvata uspjeli su minimalno osvježiti svoju recepturu. Dovoljno da sve brojnijim vjernim obožavateljima daju naslutiti da sve još uvijek ima smisla. Sistem ponekada jedino radi kada sam sebi laže, ali what would we be without wishful thinking? Bili bismo samo beštije koje imaju problema sa spavanjem.
6. The War on Drugs – A Deeper Understanding [Atlantic]
Srđan: Ambicija Adama Granduciela je tolika da mnogima nije simpatična pa je to prilično odmoglo ovom kasnosteelydanovskom skoro savršenom uratku da bude bolje primljen. Granducielovski grandiozno!
5. Jason Isbell & The 400 Unit – The Nashville Sound [Southeastern]
Vlado: Teško se odreći tradicije, iako bez svjesnosti o istoj nema napretka. Isbell i dalje dvoji kojeg puta se držati, možda previše i predugo, s obzirom na to da ga svijet dočekuje raširenih ruku. Ono što se cijeni; iskren je prema sebi i svojim vjernim strpljivim fanovima.
4. Vince Staples – Big Fish Theory [Def Jam]
Davor: Vince je moj heroj, no uvijek mislim da bi Vince trebao pružiti više, čak i kad je maestralan. Možda poput imenjaka Cartera na smiraju karijere otkrije drugo lice svoje igre, spozna da ne treba uvijek biti Vince, počne igrat za ekipu. Dotad, falio bi nam da ga nema.
3. Slowdive – Slowdive [Dead Oceans]
Emir: Ovo nije bio klasični reunion jer se Neil cijelo vrijeme prilično uspješno bavio glazbom, a Rachel, Christian, Nick i Simon su iz njega izvukli najbolje. Postoje reunioni i reunioni, ovo je najbolji od njih.
2. LCD Soundsystem – American Dream [DFA]
Leo: Ako ne najbolji onda sigurno najhrabriji LCD album. Od tetka Jamesa Murphyja uvijek se očekuje da je najupečatljiviji u čemu god prste imao. Ovaj put nešto mračniji s posvetama Enu, PIL-u i svemu onome što nikada niste mislili da ćete obožavati.
1. King Gizzard and the Lizard Wizard – Flying Microtonal Banana [ATO/Heavenly/Flightless]
Leo: Australija je trenutno možda najzanimljiviji glazbeni kontinent. To svakako nije teško kada samo King Gizzard izda tri albuma kandidata za album godine. Uniforman prog psyche sabbath rock juriš, osim kada to uopće nije.
