70. Jake Xerxes Fussell – What's The Natural World [Paradise Of Bachelors]

Željko: Jednostavno i lijepo.

69. Will Johnson – Hatteras Night, A Good Luck Charm [Labelman/Undertow/Houston Party]

Gogo: Nažalost, sve je jasnije da rijetki osjećaju ono što je nasreću; da terapijska infuzija divote i mudrosti koja se ubrizgava u krvotok indieja uvijek može računati na jedinog darivatelja. Will je bog.

68. Moses Sumney – Aromanticism [Jagjaguwar]

Dražen: Imam jednu maštariju i ona možda nema nikakvog smisla. Zamišljam da u sada već odavno zatvorenom njujorškom baru Sin-é svira Moses Sumney, a da mu se iz prvog reda divi još uvijek živ Jeff Buckley. 

67. Ride – Weather Diaries [Wichita/Play It Again Sam]

Emir: Najveći su se vratili odličnim albumom. Treba li tome što dodati?

66. Peter Perrett – How The West Was Won [Domino]

Gogo: Peterov stalni flert sa smrću nije završio orgazmom mraka kao Vicov nego najfascinantnijim albumom ugledne i prkosne junkie-karijere. Heroin: high risk, ali i high reward, kad se imaš za koga skinuti.

65. Björk ‎– Utopia [One Little Indian]

Željko: Konstantnost je podcijenjena.

64. Beck – Colors [Fonograf/Capitol]

Leo: The Beck. Prvo je maznuo Grammy Beyoncé (Kanyeu, u biti), i sada je došao po Taylor Swift. Ako ste ikada imalo studioznije slušali pop glazbu, znat ćete da je iznimno teško snimiti dobru pop ploču. E pa Beck je snimio savršenu, 100% radiofoničnu Beck ploču.

63. Emptyset – Borders [Thrill Jockey]

Davor: Bunkerski anti-techno bristolskog dvojca i na novom Emtyset izdanju rastače ritam kakav poznajemo u pulsirajuće teksture simbolike i doživljaja.

62. Entrance – Book Of Changes [Thrill Jockey]

Gogo: Album bi bio ljepši jedino da je Guy na njega 'Always The Right Time' – pjesmu godine i ljubavi i svemira – stavio deset puta zaredom. Psych-rock je samo žanr, a raskošna zaljubljenost je pravi trip.

61. Deer Tick – Deer Tick Vol.1 & Deer Tick Vol.2 [Partisan]

Andrija: Dva albuma u koži jednoga, akustično i električno, srce na rukavu, suze u viskiju, čizme u blatu, more oblaka, introspekcija i bijes, jad i čemer, sve to pretočeno u hrpu perfektnih pjesama. Amerika.

60. Algiers – The Underside of Power [Matador]

Andrea: Dečki ponovno metu sve pred sobom. Drugi album nakon revolucionarnog istoimenog albuma iz 2015. nastavlja u sličnom, no još intenzivnijem tonu. Posebno priznanje za ponovno spominjanje Freda Hamptona

59. Mount Eerie - A Crow Looked at Me [P.W. Elverum & Sun, Ltd]

Dražen: Rasplakao sam se dok sam čitao recenziju na Tiny Mix Tapes i plakao sam kada sam ga napokon pustio u slušalice. Besmisleno je uopće ovaj album bodovati i svrstavati u neke liste. Kako ga uopće slušati opetovano? 

58. Father John Misty – Pure Comedy [Sub Pop/Bella Union]

Srđan: Josh Tillman prosipa pamet po svima nama na tako neodoljiv način. Ultimativni tumač kosmičkih i ovozemaljskih stvari je otvorio mnoge oči tim svojim logoroičnim ispadima koje zovemo pesmama.

57. Juana Molina – Halo [Crammed Discs]

Andrea: Sedmi album argentinske kantautorice koja odmjereno spaja tradiciju s eksperimentalnom elektronikom nastavlja se na istraživanja s 'Wed 21' i jedno je od najkreativnijih i najzanimljivijih izdanja godine. 

56. Cloakroom – Time Well [Relapse]

Dražen: Zamislite da Pedro the Lion i Red House Painters utopite u muljavu kombinaciju shoegazea i dooma. Neke nove devedesete. Nemojte da vas ime izdavača zbuni. 

55. Yves Tumor - Experiencing The Deposit Of Faith [Selfreleased]

Davor: Naprasito izbačen u hrpi medijski blisko praćene turneje i u jeku iščekivanja novog albuma te najave potpisivanja za Warp Records, "Deposit" je svojem neformalnom karakteru unatoč, trijumf i spomenik začudnosti u glazbi. 

54. Escape-ism – Introduction To Escape-ism [Merge]

Leo: Ian Svenonious multilateralnim glazbenim inkarnacijama uvijek iznova redizajnira svoju ulogu vidovitog sovjeta. Za ovaj glazbeni čin odabrao je kombinaciju Suicide asketizma i verizam leoneovskog vesterna transponiranog iz 1865. u 1965

53. Broken Social Scene – Hug of Thunder [Arts & Crafts/City Slang]

Andrea: Nakon što smo teškom mukom izdržali njihovu sedmogodišnju stanku, peti studijski album nježniji je od dva prethodnika, no ipak zadržava ekspanzivnost i precizno kontrolirani kaos koji su zaštitni znak BSS-a. 

52. King Ayisoba – 1000 Can Die [Glitterbeat]

Emir: Ludi kongoanski propovjednik s nevjerojatnim albumom baziran samo uglavnom na udaraljkama i njegovim vrištećim pjevanjem. '1000 Can Die' je nemoguće slušati mirno.

51. Bedouine – Bedouine [Spacebomb]

Gogo: Debi Bedouine je grljenje i limunada na visećoj ležaljci tijekom ljetne večeri u ruhu toplim soulom ogrnute folk-pop ploče. I napokon slušljiv tuareški blues, ako ćemo zajebavat Emira. A nema potrebe.

50. Chino Amobi – Paradiso [Ormolycka]

Antonio: Krajnje nabrijani, bezobrazno belikozni i generalno zapanjujući ambijentalno-klupski album koji svoju povremenu atmosferičnost kanalizira kao pasivnu agresiju.

49. Margo Price – All American Made [Third Man]

Vlado: Prvim albumom nas je osvojila brutalnom iskrenošću, drugim nas obara glazbenom širinom i liberalizmom kakve rijetko čujemo u countryju. Zdrav patriotizam i strah od budućnosti protkani su raznim utjecajima, a ponajviše pettyjevskom ironijom.

48. John Murry – A Short History Of Decay [Tenor Vossa/Latent]

Srđan: Čovek na ivici nervnog sloma se polako oporavlja pa bolni krik postaje tihi jecaj. Teško je ponoviti 'The Graceless Age', ali ovo je sasvim dobar nastavak. Muzička terapija bola.

47. Pan Daijing – Lack [Pan]

Antonio: Čista manifestacija neopterećenog, sirovog eksperimentiranja sa zvukom koji svejedno ostaje blizak plesnosti techna i doktrinama noisea.

46. Elder – Reflections of a Floating World [Stickman/Armaggedon]

Andrea: Ako ste poput mene ljubitelji epskih soničnih putovanja, no bez previše vokalnog smaranja, onda je četvrti studijski album ovog heavy psych benda iz Bostona jedan od albuma za vas. 

45. Ryan Adams – Prisoner [Pax Americana/Blue Note]

Vlado: Gorak šesnaesti album Ryanu ne služi da bi dijelio svoju bol sa svijetom koliko da njime vida rane uzrokovane razvodom. Svakim narednim albumom "jedini pravi" Adams dokazuje vlastitu zrelost unatoč nerijetkim ispadima koji odaju i čangrizavog adolescenta.

44. Real Estate – In Mind [Domino]

Emir: Svaki njihov album mi je bio odličan, pa tako i ovaj. Real Estate donose spokoj, a često i najbolje gitarističke trenutke godine.

43. Bargou 08 – Targ [Glitterbeat]

Emir: Bend s najvećim hitom godine ('Mamchout') i albumom prepunim sjajnih trenutaka koji ih je trebao lansirati u prvu world music ligu, ali to nisu dočekali jer su se raspali usred turneje.

42. Protomartyr – Relatives in Descent [Domino]

Vlado: Prekomjerna količina samopouzdanja je parazit kojega detroitski kvartet uspješno tjera od sebe. Koliko im to uspijeva svjedoči njihov četvrti album, indie sleeper koji se zasluženo nakačio na sve ovogodišnje best of ljestvice poput, paradoksalno, parazita.

41. Turnpike Troubadours – A Long Way From Your Heart [Thirty Tigers/Bossier City]

Gogo: El Dorado postoji, na granici countryja i rocka, a onoliko zlata koliko su American Aquarium odnijeli u rock 'Burn. Flicker. Die.', njihovi su prike ukrali za country. Album kakav su davno zaslužili.

40. St. Vincent – Masseduction [Loma Vista]

Andrea: Dramatičniji, drastičniji, kritički otrovniji, kompletno sintetički, bombastičan i bodljikav. Annie Clark je na petom studijskom albumu jednako kreativna, neustrašiva i moćnija nego ikad. 

39. Mac DeMarco – This Old Dog [Captured Tracks]

Leo: Sa svakim novim albumom Mac DeMarco produbljuje svoju glazbenu nišu. Živopisnijeg, pronicljivijeg te dražeg, šiltericom okrunjenog normalnog čudaka neće naći. Mac nije samo svjež, on je svijež. Najbolji glazbenik desetih. Bez beda.  

38. Lee Bains III + The Glory Fires – Youth Detention [Don Giovanni]

Gogo: Neovisno smatrate li najboljim bendom ikad R.E.M., Minutemen, The Clash ili DBT, Leejevi The Glory Fires su se upravo pozicionirali kao dostojni nasljednici. A ako imate druge kandidate, koji kurac?!

37. Jlin – Black Origami [Planet Mu]

Antonio: Budućnost footworka, istraživanje ritma te nagovještaj stvaranja novih mikrožanrova elektroničke glazbe. Glazba u pokretu. Pokret u glazbi.

36. Sacred Paws – Strike A Match [Rock Action]

Andrija: Dvije cure sviraju briljantan, osunčan indie -pop u kojem se itekako čuju afrički ritmovi, ali i dašak punka. Veselo, zarazno i gotovo nepodnošljivo lijepo. Za popraviti dan.

35. Jesca Hoop – Memories Are Now [Sub Pop]

Dražen: Jesca na dosad najboljem albumu objašnjava kako borba protiv loših navika i trulog sistema podrazumijeva i svakodnevno hrvanje sa samima sobom. Ima neki zastrašujući, ali i smion osjećaj kada na naslovnoj i prvoj pjesmi s albuma ulazi u refren: Clear the way, I'm coming through / No matter what you say / I've got work to be doing. Za stisnuti šaku i pogledati se u ogledalo. 

34. Feist – Pleasure [Polydor]

Vlado: Da parafraziram druga Lejma i Leslie Feist; znamo dovoljno o glazbi da bi priznali koliko nam se neki albumi sviđaju i koliko su zapravo vrijedni i dobri. I zbog toga nikad nismo marili što drugi vole ili što se sluša. Jer smo gospodari vlastitog ukusa

33. Simon Joyner – Step Into the Earthquake [Shrimper/Ba Da Bing!]

Srđan: Zamislite svet u kome Bob Dylan nije postojao. U takvom svetu bi Simon Joyner lako zauzeo njegovo mesto. Ovako, samo pravi dobre pesme koje niko ne sluša. Hajde da bar to promenimo.

32. The Rural Alberta Advantage – The Wild [Paper Bag/Saddle Creek]

Andrija: Na četvrtom albumu se vratila ona silna energija s prvijenca koji je bio, pažljivo biram riječi, upravo genijalan. GENIJALAN. Ovaj nije genijalan, ali je vrlo dobar, možda čak odličan. Udara svjetski.

31. Oh Sees – Orc [Castle Face]

Andrea: Dvadeset godina od početaka, nekih sedam varijacija imena benda i dvadesetak albuma kasnije, John Dwyer je s 'Orc' ponovno napravio odličan album, snažan, raznolik i na broju jedan moje ljestvice.