106. Rostam – Half-light [Nonesuch]

Andrija: Zbog Rostama su Vampire Weekend zvučali onako kako su zvučali. Sad znate. On solo je blizu tom zvuku, ali malo je pustopašniji, više se igra. Oćeš ples, oćeš pop, oćeš zezanje – ima sve!

105. Kelly Lee Owens – Kelly Lee Owens [Smalltown Supersound]

Davor: Rafinirane klupske navlakuše velške ambient-techno/dream-pop senzacije ponekad bolje funkcioniraju izvan konteksta albuma nego kao reprezentativni zbir numera, predstavljenih na doduše vrsno izbalansiranom eponimnom debiju.

104 David Ramirez – We're Not Going Anywhere [Thirty Tigers]

Gogo: Sve iz recenzija The War On Drugs što na toj ploči zapravo nije krije se na ovoj utješnoj krasoti o razočaranjima nedostajanjem cure, normalne države, dvadesetih, smisla i svega što uopće može faliti.

103. Maalem Mahmoud Gania – Colours Of The Night [Hive Mind]

Emir: Guimbri je instrument sa samo tri žice, ali i nevjerojatnom mogućnošću stvaranja transičnih ritmova. Dodajte k tome sulude gnawa napjeve i dobit ćete album koji nudi sve najbolje iz ove marokanske glazbe.

102. Richard Dawson – Peasant [Weird World]

Antonio: Čudnovati, iščašeni folk rock jednog od najzanimljivijih engleskih kantautora prožet je onom toplom, ali prljavom intimom malih, ponekad projiciranih svjetova.

101. Trans Am – California Hotel [Thrill Jockey]

Leo: Dosegavši vrhunac popularnosti krajem 90ih i početkom novog milenija, TA je postpopularno snimio 'Sex Change' i sada 'California Hotel' koji su gotovo savršena mješavina onoga što TA jest – post buka kraut misaoni proces.

100. Golden Boys – Better Than Good Times [12XU]

Srđan: Veterani garažne rock scene Austina (Texas) ove godine su briljirali, posebno u izvanrednoj 'She’s a Song' u kojoj su svoju punk energiju upotrebili kao sastojak te soul pesme. Sasvim dovoljno za prvih 100.

99. Mega Bog – Happy Together [Nicey Music]

Andrea: Seattle, alt-saksofon, kabaretski stil pjevanja, lo-fi. Uopće nisam objektivna i iracionalno sam privržena ovom neurednom i uglatom albumu za useljenja, ljetne kišne večeri i ples pod mjesečinom. 

98. Lil B – BlackKen [Basedworld]

Antonio: Tko je, zapravo, Lil B? Što nam poručuje njegova muzika nakon što se raskrinkaju slojevi ironije ili razotkrije izostanak iste? Nemam pojma, ali 'Black Ken' je zakon, slobodna i zamamno funky rap ploča.

97. Andrew Broder – Cousin Mask [Totally Gross National Product]

Davor: Nakon što se peti album pod imenom Fog, „For Good [2016, TGNP]“ prometnuo od podbačaja izraubanog backpackera u vjerojatno najveće izdanje desetljeća i istovremeno najsmjeliji i najskromniji comeback album u povijesti, ovim instrumentalnim EP-jem Broder najavljuje ostanak u formi.

96. Daniele Luppi & Parquet Courts – Milano [30th Century]

Srđan: Bizarna veza Luppija i Courtsa je poput veze Milano – New York kao centara svetske mode u osamdesetim godinama prošlog veka. Muzika sa ovog CD-a evocira ružne uspomene na to vreme koje postaju lepe danas.

95. The Shins – Heartworms [Columbia]

Andrija: Opet je tom Merceru nekako uspjelo sklopiti ploču koja funkcionira, ploču koja ni izdaleka nije na razini najboljih albuma Shinsa, ali koja je zanimljiva, pametna, topla, lijepa i, jebiga, dobra.

94. Sudan Archives – Sudan Archives [Stones Throw]

Leo: Samouka violinistica opčinjena elektronskim napravama i zvucima majke Afrike, objavila je prvi EP i pogodila svakom notom, pjesmom i spotom. Crossover koji ne vrijeđa, već približava svjetove kao da su se loop pedale prodavale na tržnici u Khartoumu 785. godine.

93. Zu – Jhator [House Of Mythology]

Dražen: Neočekivano drugačiji, ali s istim efektom. Zu imaju jedan od boljih ambijentalnih albuma godine.

92. Charlotte Gainsbourg – Rest [Because Music]

Antonio: Album koji živi u kontrastima optimizma disko-zvukova i duboke tuge, srdžbe i nemoći tekstova te emocija koje oni nose.

91. Punctum – Remote Sensing [Σ]

Davor: Nesmiljeno tek-dostatne progresije talijanskog minimal-synth dua svoju ritmičnost i orkestralnost kao da prije crpe iz uvijek-kopnećega krajobraza pruga i autocesta na kojima ih se konzumira nego iz datosti pretpostavljenog glazbenog izričaja.

90. Mark Eitzel – Hey Mr Ferryman [Merge/Decor]

Dražen: Iako se Markovo tiho nestajanje sa scene odgađa već desetak godina svako njegovo ponovno javljanje dokaz je da su American Music Club i on bili i ostali jedan od najvažnijih indie rock bendova s kraja prošlog stoljeća. Kada narastem biti ću još veći fan Marka i njegovog starog benda.

89. Homeboy Sandman – Veins [Stones Throw]

Leo: Iako glazbeno puno komforniji uhu od većine untergrunda, HS je i dalje daleko od komfora radio rapa, a usprkos svojem homey aliasu većini će zauvijek ostati van glazbenog hooda. I zato je dobre da postoje ovakve liste.

88. The Last Leaves – Other Towns Than Ours [Matinee/Lost & Lonesome]

Andrija: Ako ste voljeli indie-pop, voljeli ste The Lucksmiths. Točka. E pa ovo su tri četvrtine tog prekrasnog benda. Nedostaje Tali White, ali sve ostalo je tu. Gitare žešće, ugođaj isti, melodije čisti med.

87. Thunder Dreamer – Capture [6131 Records]

Gogo: Maštanje je najopojnije bittersweet kada je istodobno o njoj i o Americi, praćeno nebeskom širinom Midwesta zarobljenom na playlisti Kozeleka, MMJ, BOH i Ohija te sad zaokruženoj novim vrhuncem žanra.

86. Julie Byrne – Not Even Happiness [Basin Rock/Ba DA Bing!]

Dražen: Preklapanje tema o nesigurnosti i blaženstvu, o svakodnevnih potrebama za bježanjem i pronalaženjem.  Jednostavna folk hipnoza Julie Byrne dokaz je da se sreća nalazi negdje između. Treba joj samo dati šansu.

85. Errorsmith – Superlative Fatigue [Pan]

Antonio: Atmosferom najpozitivniji album elektroničke glazbe u 2017. Gradi svoju dječačku razigranost fluidnim ritmovima, aditivnom sintezom i sekvenciranim vokalima koji prizivaju vrckavu eklektičnost Phila Mintona.

84. Ghostpoet – Dark Days + Canapes [Play It Again Sam]

Andrea: Ništa mnogo nova u Ghostpoeta, što samo znači da i dalje izdaje odlične albume na kojima mu se niz jezik kotrljaju dovitljivi i zakučasti stihovi govoreni u prepoznatljivo monotonom spektru, ovaj put praćeni raskošnijom glazbenom kulisom.

83. Sleaford Mods – English Tapas [Rough Trade]

Željko: Dubrava po engleski.

82. Tyler, The Creator – Scum Fuck Flower Boy [Columbia]

Davor: Novopronađenim, ili tek drukčije upotrjebljenim, senzibilitetom za i dalje sebi samom svojstvenu popularnu hip-hop pjesmu, Tyler nanovo nadmašuje svoj dosadašnji rad, očekivanja te doseg svoje glazbe. Di su Grammyji?

81. Ifriqiyya Electrique – Ruwahine [Glitterbeat]

Emir: Mistični vjerski chantovi iz Tunisa pomiješani s ludim spojem industrial i elektronske glazbe. Potpuno suludo i sjajno. A tek uživo... Ali da, u Močvari nas je bilo 20-ak pa to ne znate.

80. Phoebe Bridgers – Stranger In The Alps [Dead Oceans]

Gogo: Albumi se ne sastavljaju samo od pjesama, moguće ih je stvoriti i od kišnih popodneva među kojima su i obrada 'You Missed My Heart', čaj s Conorom i zaključak kako Julien Baker ima opaku konkurenciju.

79. Quantic & Nidia Gongora – Curao [Tru Thoughts]

Emir: Will Holland alias Quantic već je godinama inspiriran cumiom i stvorio je nekoliko sjajnih albuma, ali tek je ova dugometražna suradnja s nevjerojatnom Nidiom Gongorom iz njega izvukla ono najbolje.

78. Sote – Sacred Horror in Design [Opal Tales]

Antonio: Nadahnut iranskom revolucijom iz 1979., Sote sudara nasljeđe perzijske akustične glazbe i vlastite zapadnjačke tehno i elektroničke tendencije. Ploča jedinstveno univerzalnog jezika.

77. Idles – Brutalism [Bailey]

Vlado: Bristol se ponovno probudio. Ovakvu sirovost, brutalnost, okrutnost i divljaštvo niste mogli čuti nigdje drugdje. Beskompromisno koriste osnovne procese stvaranja bez očite brige za stvaranjem slušateljevog užitka. Maestralno!

76. French Vanilla – French Vanilla [Danger Collective]

Davor: Debitantsko ostvarenje losanđeleskog četverca, nadahnjujuća je i kritična te neumoljivo plesna i zabavna apologija punka uopće.

75. Amanda Anne Platt & The Honeycutters – Amanda Anne Platt & The Honeycutters [Organic]

Srđan: Ako ste kao mali voleli da slušate priče koje bi vam pred spavanje ispričali majka ili otac, volećete ovaj album. Priče koje nam priča Amanda Anne Platt nisu dečje, ali evociraju taj osećaj spokoja i topline.

74. Ibeyi – Ash [XL]

Andrea: Sad već sigurno znate za sestre blizanke Lisu-Kaindé and Naomi Díaz, Parižanke rođene na Kubi, prekrasno talentirane multiinstrumentalistice koje pjevaju na jorupskom, engleskom, španjolskom i francuskom ispreplićući tradicionalno, afro-kubansko i elektroničko na drugom albumu 'Ash'. 

73. The Mountain Goats – Goths [Merge]

Andrija: John Darnielle ne može pogriješiti. Čak i kad napravi album bez gitara, i dalje je to dobri, stari, dragi John; jedan od najvećih, lako moguće i najveći. Umiruje i uznemiruje istim tonom. Rijetka kvaliteta.

72. Lee Ann Womack – The Lonely, The Lonesome & The Gone [ATO]

Gogo: Karijeru i započevši kao dama u najboljim godinama (tridesete), Lee Ann Womack ju je zaokružila svojim najboljim, najcountry, najsoul i najdamskijim albumom, elegancijom trpljenja ljubavnih brodoloma.

71. High 5 – Gram Turizlo [triestri]

Davor: I u svojim najneinspiriranijim i najneuvjerljivijim trenucima, Visokih pet su vrhunski reperi, te uz konzistentnost i dovoljno iskupljujućih trenutaka prevrću šahovnicu i trče tu igru po svoem. Kao gotovo manifestna objava novog ZG zvuka, 'Gram Turizlo' se upinje i svitli ka lanterna u tmini milenijskih porođajnih muka hrvatskog hip-hopa.