90. Champs – Vamala (Play It Again Sam)

Da je ovaj album životinja, bio bi pas. Ne bilo koji pas, nego zlatni retriver. Pomalo razmetljive ljepote, ali vrlo bistar i privržen, idealan kućni ljubimac za cijelu obitelj. Prijateljski je nastrojen i odan ljudima, teško podnosi samoću, pravo društveno biće. Možete možda i zaplesati s njim, pratit će vas u svakoj aktivnosti koja vam padne na um. Neopreznom promatraču će se možda učiniti površnim, ali itekako ima karaktera i krije se puno sadržaja ispod te sjajne dlake.
Za vječnost će ostati: „Vamala“ u kojoj se, među ostalim, izlazi s Davidom Bowiejem i netipična „Forever Be Upstading at the Door“ u kojoj pokazuju sve mogućnosti svojih glasova i stvaraju predivnu melodiju kao da je to najlakša stvar na svijetu. [Andrija, recenzija]

89. Death Grips - The Powers That B (Third Worlds)

Ne i najinspiriraniji uradak trija iz Sacramenta, ali album kojim se više nego uspješno dodvoravaju dijelu dosad stečene publike. (Davor)

88. Ludovico Einaudi - Taranta Project (Ponderosa)

Ovaj album lijepo pokazuje kako je tradicijska glazba, ako joj se priđe na pravi način, iznimno podatna te da se od nje može napraviti dosta toga idejno nezamislivog. Siguran sam da su mnogi gledali sa skepsom na Einaudija kada im je predložio spajanje tarante s glazbom iz drugih dijelova svijeta, a ovaj album pokazuje kako je to i više nego uspio eksperiment. [recenzija]

87. Future - Beast Mode (Freebandz)

Future ima dva albuma na pot listinoj top listi 2015. #gasisajt (Damjan)

86. The Jon Spencer Blues Explosion - Freedom Tower - No Wave Dance Party 2015. (Mom & Pop)

„Freedom Tower“ odaje počast no waveu (naslovom), zatim hip hopu, rock n rollu i, neizostavno, bluesu.  Ako Spencerovu glazbenu genezu podvedemo pod zajedljivo-šaljivi ikonoklazam, ostatak karijere nije teško svrstati u afirmativni rock n roll kojim veliča družinu (Blues Explosion!!!), rodni grad (New York City!!!) i glazbu kojoj je posvetio život (Rock N Roll!!!). Ovogodišnja kolekcija pjesama je gotovo isključiva posveta New Yorku. Ako smatrate da su prethodne ploče zasićene referencama na Novi Amsterdam, "Freedom Tower" je nalik wiki zapisu o gradu koji je izrodio neke od najjačih glazbenih i filmskih imena i posljedično je meka i željena destinacija na stotine tisuća ljudi koji se žele makar nakratko nakititi njegovom aurom kula. [recenzija]

85. Natalie Prass - Natalie Prass (Spacebomb)

Većina odlazi u Nashville u potrazi za inspiracijom, gorivom koje bi ih dovelo do prekretnice u životu, glazbene muze ili bivanja iskrenim prema sebi. Natalie Prass je, morala otići iz Nashvillea ne bi li postigla sve gore navedeno. Uz pomoć svog bivšeg školskog kolege, wunderkinda nezavisne scene, Matthew E. Whitea i njegovog Spacebomb kolektiva snimila je ovu prekrasnu ispovijed kraja jedne, naočigled, obične veze i spjevala ju unutar 39 minuta . Otprilike koliko u stvarnosti  treba da vam netko slomi srce. (Vlado)

84. Samba Touré – Gandadiko (Glitterbeat)

Njegov prošli album, "Albala", uspio je uhvatiti trenutak patnje Songhaï naroda u besmislenom malijskom oružanom sukobu i Samba Touré se njime na neki način probio u višu  glazbenu ligu, a s "Gandadikom" je trebao potvrditi da tamo i spada. A to je bez problema i napravio. Osim svih zaljubljenika u tradicijske, afričke ritmove i napjeve, ovaj album bi trebali poslušati i svi ljubitelji bluesa. Bez obzira što ne razumiju ono o čemu Samba Touré pjeva. [recenzija]

83. mewithoutYou - Pale Horses (Run For Cover)

Još jedno veličanstveno ostvarenje velikog pjesnika i religijski mutnog Aarona Weissa. Prošla dva albuma, iako izvrsna sama po sebi, su se više bavila pričama o životinjskim cirkusima i kršćanskim folklorom, što je samo po sebi super, ali poslije teškim tema i egzistencijalnih propitkivanja „Catch for us the Foxes“ i „Brother, Sister“, nisu imali jednaku težinu. Ali ovdje Weiss rekreira apokaliptičnu atmosferu i silovitost ranijih albuma, povezanu s spiritualnošću kasnijih albuma i došao je do projekta koji je pun emocionalnosti, straha i teških religijskih motiva kraja svijeta. Na zadnjoj pjesmi, „Rainbow Signs“, eksplodira u ekstatično vrištanje proroka koji daje slike kraja svijeta, crnih vrana i božje vojske koja donosi posljednji sud, ali završava mekanim tonom, s nadom. Teško je uopće u riječi pretočiti gustoću cijelog albuma, stihova u kojima svaki redak ima težinu i postavljen je kao zagonetka koju treba odgonetnuti, iako je jasno da Weiss neće nikad dati odgovor i zagonetka se nikad neće odgonetnuti. I u tom je vječita ljepota velikog Aarona Weissa. (Damjan)

82. Dengue Fever – The Deepest Lake (Tuk Tuk)

„The Deepest Lake“ sigurno nije najbolji album kojeg je ovaj sekstet snimio u sada već prilično bogatoj karijeri, ali i dalje se radi o zabavnom materijalu koji sjajno spaja kambodžiansku pop glazbu i psihodelični rok. (Emir)

81. Sam Outlaw – Angeleno (Six Shooter)

Kada počneš ozbiljno da se baviš muzikom posle svoje tridesete a na debitantskom albumu te prate članovi sastava Dawes, Punch Brothers i My Morning Jacket plus otac i sin Ry i Joachim Cooder sviraju gitaru i bubnjeve a ovaj prvi na svoju inicijativu i producira album, tu nisu čista posla. Ili si rođen pod srećnom zvezdom ili si vraški talentovan. Sam Outlaw je izgleda ispunio oba uslova! Outlaw sam svoju muziku klasifikuje kao južnokalifornijski country koji očigledno korene vuče iz Bakersfield sounda iz koga je potekao i country rock Gram Parsonsa, Byrdsa i Emmilou Harris. Geografsko poreklo njegove muzike i blizinu meksičke granice spoznaćete već iz prvih taktova mariači truba uvodne „Who Do You Thing You Are?“ a naslovna Angeleno će vas samo učvrstiti u toj spoznaji. Ostale pesme nemaju tu meksičku komponentu ali su vrlo prijemčive i pitke, da upotrebim jednu komparaciju koja se uglavnom koristi kada se opisuju rakije, „klize k’o mače niz oluk“! (Srđan)