potop najboljih albuma 2014.: #20 - #11
20. Drive-By Truckers - English Oceans (ATO)
Kao donekle tranzitni, pontonski album, "English Oceans"' je sjajan priključak bendovu koncertnom repertoaru; pravo otpuštanje emocija čeka sljedeći album. Možda je tako i bolje, nije se uvijek pametno rastvarati do kraja. (Gogo) [recenzija]
19. Real Estate - Atlas (Domino)
'Jednoga dana ću pronaći prave riječi i one će biti jednostavne'. Mantra Jacka Kerouaca gotovo da je mogla poslužiti kao manifest Martinu Courtneyu, Mattu Mondenileu i Alexu Bleekeru. (Danijela) [recenzija]
18. Mac DeMarco - Salad Days (Captured Tracks)
Mrvicu stariji i pametniji, DeMarco je i dalje onaj frend koji će vam gurnuti mokar prst u uho. (Andrea) [recenzija]
17. Thee Silver Mt. Zion Memorial Orchestra - Fuck Off Get Free We Pour Light On Everything (Constellation)
'We live on the island called Montreal and we make lot of noise...cause we love each other'. [recenzija]
16. J Mascis - Tied To A Star (Sub Pop)
J očito ima jako puno materijala i inspiracije jer roka albume gotovo na godišnjoj bazi, malo Dinosaur, malo solo. Više-manje sve s 'Tied To A Star' bi funkcioniralo i na albumu Dinosaur Jr., samo kad bi se akustara zamijenila jazzmasterom odvrnutim kroz dva maršala, hajvata i fender twina. U načelu je tu riječ o melodičnim pop pjesmama, koje su prelijepe u svojoj nepretencioznosti. Kako se ono kaže, nosi čoek dušu na reveru. Nema tu preseravanja, nema tu moderne indie pretencioznosti, nema tu hipsterskog hajpa. Samo čovjek, njegova gitara, tanašni glasić i što je najvažnije – pjesma. (Ante) [recenzija]
15. Toumani Diabate & Sidiki Diabate - Toumani & Sidiki (World Circuit)
Svijet je uistinu lijepo mjesto. Za potvrdu ove rečenice ne treba vam ništa više od slušanja albuma "Toumani & Sidiki". (Emir) [recenzija]
14. Irena Žilić - Travelling (Cuckoo)
Teško je procijeniti koja je najveća snaga ovog albuma. Je li to Irenin glas koji je tako divno šarmantan pa slušatelja bez problema uvlači u njene pjesme. Ili je to možda zvuk njene gitare, bilo akustične, bilo električne koja na ovom materijalu tu i tamo odigra lijepu ulogu. Irena ne samo da svira gitaru, nego je na nekim mjestima uistinu 'razbija' stvarajući harmonije koje, zajedno s vokalom, nose pjesme. Jesu li to, pak, tekstovi pjesama koji su daleko od naivnih, a koji tijekom većine albuma na neki način govore o odrastanju, oslobađanju, osamostaljenju. Ili je snaga u uistinu fenomenalnom poslu kojeg je odradio Mark Mrakovčić, a koji je, zajedno s Irenom, stvorio odlične orkestracije koje me u nekim trenucima čak podsjećaju i na Mercury Rev što bi značilo da je to ipak daleko od kantautorske priče u onom ogoljenom značenju te riječi. (Emir) [recenzija]
13. Flying Lotus - You're Dead! (Warp)
Flying Lotus je jedan od rijetkih glazbenika danas za koje bih mogao reći da su dotaknuti božanskom rukom. Sve što ovaj čovjek dotakne je vrhunski glazbeni produkt – bili to albumi kao Flylo ili hip hop persona Captain Murphy. Frajer živi u svom univerzumu i prenosi zvukove nama plebejcima na Zemlji. Utjecaji su opipljivi, od jazza (ipak mu je Coltrane ujko), pa do kozmičke glazbe Sun Ra i madlibovskog hip-hopa. Neću lagati, još uvijek nije nadmašio Cosmogrammu, album koji me još i dan danas, nakon xy preslušavanja ostavlja u katarzi. Ali to naravno ne znači da You're Dead nije vrhunski album, dapače! Najavljen singlom s Kendrickom Lamarom, što je i sigurno i jedna od najboljih pjesama godine, nastavlja u sličnom ritmu, iako možda malo više naklonjen na jazz u odnosu na prijašnje albume. Polagano gubi hip-hop ritmičnost a sve više zvuči kao improvizacija i kaotično ludilo. Sad bismo već mogli njegov zvuk okarakterizirati kao flylo podžanr glazbe jer nitko ne stvara ništa slično, a opet kad bi rendom čuo u kafiću neku njegovu pjesmu, odmah bih prepoznao Flying Lotusa. U tome mi je možda i jedina malena zamjerka, što još uvijek zvuči jako slično kao što je zvučao na dva prijašnja albuma, ali opet, ako zvučiš kao rajske harfe, zašto se mijenjati? (Damjan)
12. Xaxaxa - Sami maži i ženi (Moonlee/Prugelprinz)
Bez obzira na činjenicu da je "Sami maži i ženi" svojevrsna "generacijska" ploča za sve one rođene krajem sedamdesetih, nemojte biti lijeni i pustiti da vas tematika i makedonski kao "nepoznat" jezik odvuku od intenzivnog višednevnog preslušavanja ovog albuma... Vasku, Tripetu, Džani i Deniju skopska gradska vlast neće podići spomenik u okviru projekta Skopje 2014., no naši drugari to niti ne očekuju. Ovaj album je veći od bilo kog spomenika, a srećom, tu su se opet našle dežurne legende Miran (Moonlee Records) i Litty (Prügelprinz Records) da zavrte nešto lovice i izbace ovo remek djelo u čvrstom formatu na ploči i cd-u. (Darko) [recenzija]
11. Angel Olsen - Burn Your Fire For No Witness (Jagjaguwar)
Glas sirene vas doziva, a kada se probijete kroz maglu do izvora zvuka, zateknete golemi, blijedo sivi, napušteni razarač koji spokojno pluta. Nema života. On je samo upozorenje da bitke slijede, a da pobijede nema. (Lejmo) [recenzija]