Specijaliste

potop najboljih albuma 2013.: #80-#71

srijeda, 25. prosinca 2013

80. WIDOWSPEAK – Almanac (Captured Tracks)
"Almanac" je u osnovi jako jednostavan album, a upravo ga to čini odličnim. Usporeni, sneni glas Molly Hamilton zrači toplinom i sigurno vlada pjesmama, a gitarske dionice ga savršeno prate u isti mu trenutak čineći pozadinu i navodeći ga na igru. Bas i bubanj su uglavnom gurnuti u drugi plan, ali su itekako bitni, baš kao i svi oni zvukići koji se pojavljuju u određenim pjesmama. Sve je nekako na pravom mjestu, s mjerom. Baš onako kako mi se sviđa. [recenzija]

79. CARCASS – Surgical Steel (Nuclear Blast)
1992. nisam bio na terasi Verudela jer još nisam bio u godinama za ispijanje bambusa, ali sve mi se čini da nakon "Surgical Steel" još uvijek sve mogu nadoknaditi. (Dražen)

78. SATURDAY LOOKS GOOD TO ME – One Kiss Ends It All (Polyvinyl)
Čudan je svat taj Fred Thomas. Objavljuje glazbu pod nekoliko različitih imena pa i onim vlastitim. Inkarnacija bedastog imena Saturday Looks Good to Me poznata je po tome da stalno mijenja pjevačice, a onda kada se s nekom od njih odluči ponovno udružiti taj album opet izbaci pod novim aliasom. Svašta. Šteta je to jer iz takve raspršenosti poneka stvarno dobra ploča ostane neprimijećena. S „One Kiss Ends it All“ se to nikako ne bi smjelo dogoditi zato što su indie pop pokušaji ovog tipa sve rjeđi. Istovremeno pravovjerna i eksperimentalna, nježna i energična, melankolična i vesela, ovo je ploča koju se može i treba slušati iznova i iznova. Ima vam za ponuditi tako mnogo toga da je potreban dvoznamenkast broj preslušavanja da biste je iskoristili u cijelosti. (Andrija)

77. MARK KOZELEK & JIMMY LAVALLE – Perils From The Sea (Caldo Verde)
Možda osjećajući krivnju što će 2013. godina biti prva nakon dugo vremena u kojoj nije objavio ni jednu jedinu pjesmu koju je sam skladao, Mark Kozelek se strpljivim pratiteljima kartografije njegovih meditativnih propovijedi i ispovijedi odužio objavljivanjem čak šest albuma, od čega tri limited edition livea, koje također nije uputno propustiti, te tri studijska. Album obrada "Like Rats" računajmo kao čišćenje sistema, no preostale dvije ploče čista su remek-djela, kao i neočekivani dokazi kako je Mark, poput kakvoga vještog repera, svojim melodijskim flowom sposoban jednako uvjerljivo ispuniti međusobno potpuno različite muzičke okvire. Na "Mark Kozelek & Desertshore", suradnji s prijateljima iz istoimenog benda, praćen sigurnošću prepoznatljive gitarske psihoterapije priznaje kako mrzi Nelsa Clinea i ne može prežaliti smrti Jasona Moline i Tima Mooneyja, a na "Perils From The Sea" se odvažno otpušta na varljiv plov nepoznatim morima electro-hipnoze Jimmyja LaVallea iz The Album Leaf. Zatvorivši oči kako bi se posvetio sjećanju i upregnuvši svoju neutaživu melankoliju kao vesla, ta je mora bez problema ukrotio u bonacu svojih klasičnih motiva, dakle onih pod čijom se površinom valjaju nepobjedive emotivne bure, koje svejedno pretvara u najefikasniji protuotrov noćnim morama popodnevnog drijemanja. (Gogo)

76. ORANSSI PAZUZU – Valonielu (Svart/20 Buck Spin)
Iz albuma u album Finci iz benda Oranssi Pazuzu kao da ne mogu pogriješiti. Njihovo treće dugosvirajuće izdanje još je jedno malo remek-djelo avangardnog, psihodeličnog black metala. Slušati opetovano.(Antonio)

75. CHVRCHES – The Bones Of What You Believe (Virgin)
Ovaj album zapravo je dobar prikaz cijelih osamdesetih, barem pop dijela. Kada se sve posloži, kada se savršeni stihovi poklope sa zaraznim sintesajzerima, izrodi se kombinacija koja će ostati u uhu puno više nego što će mnogi biti spremni priznati. [recenzija]

74. MIXTAPES – Ordinary Silence (No Sleep)
Nekada su tri akorda sve što ti treba. [recenzija]

73. RESTORATIONS – LP2 (Side One Dummy)
"LP2" nema tu ekstra kvalitetu koju je imao recimo "Sink or Swim", ali predstavlja mladi bend koji ima ono nešto potrebno da se jednog dana preobrazi u veliko ime. [recenzija]

72. DEAFHEAVEN – Sunbather (Deathwish Inc.)
My Bloody Valentine doing a Burzum cover of Mogwai song. [recenzija]

71. MOUNT MORIAH – Miracle Temple (Merge)
Pomalo je neočekivano da je Heather McEntire svoj mir i sreću pronašla tek nakon što je počeka pisati i pjevati pjesme za bend koji svoj zvuk zasniva na country-soulu i folk-rocku te koji je oformila zajedno s prijateljem Jenksom Millerom kojega neki već dobro znaju po metal (blackened) americana bendu Horseback. [recenzija]

  • potop najboljih albuma 2013.