Specijaliste

potop najboljih albuma 2013.: #60-#51

petak, 27. prosinca 2013

60. BIG DEAL – June Gloom (Mute)
Dvije godine nakon prvijenca, Alice Costelloe i Kacey Underwood su 'nabavili' ritam sekciju i objavili odličan album. Ima tu sanjivih vokala, ima i lijepih refrena, kao i upečatljivih gitarskih dionica. Svega pomalo.

59. CAITLIN ROSE – The Stand-In (ATO)
Rođena je u Dallasu i odgojena u Nashvilleu od tate drmatora u country industriji i mame autorice pjesama za zvijezde poput Taylor Swift i Garyja Allana - od slatkice Caitlin Rose podjednako je lako bilo pretpostaviti tinejdžerski bijeg u samostalno utočište punk-rocka koliko i naknadno prihvaćanje obiteljskoga genetskog naslijeđa, ali isključivo prema njezinim vlastitim pravilima. "The Stand-In" je ujedno klasična old-school country ploča, prisjećanje na melodijsko bogatstvo pop krila alt.countryja devedesetih na čelu s The Jayhawks te svojevrstan nastavak razrađivanja modernih ideja prošlogodišnje kraljice Kathleen Edwards i njezinog "Voyageur". Svjetlucavi je ovo kantautorski country-rock u kojem se twang ipak povlači u drugi plan iza izraženog indie senzibiliteta perceptivne autorice prekrasnih pjesama o donekle podnošljivom deficitu prekrasnih osoba u životu, ali i totalno nepodnošljivom manjku prekrasnih pjesama na radiju noćne autoceste. Pa se Caitlin sama pobrinula za to. (Gogo)

58. MY BUDDY MOOSE - Shine! Shine! Shine! (Dancing Bear)
U najavi ovog izdanja, My Buddy Moose su istaknuli kako će zvuk biti dosta promijenjen u odnosu na dosadašnji rad. Najavljeno je manje mandoline i country stilizacija, a više čvršćeg zvuka bližeg power popu i garage rocku. Rečeno-učinjeno. [recenzija]

57. MAN OR ASTRO-MAN? – Defcon 5...4...3...2...1 (Communicating Vessels/Chunklet)
What remains after a black hole. [recenzija]

56. JASON ISBELL – Southeastern (Southeastern Records)
Klišeizirani rasplet koji potpuno otrežnjenje i detoksikaciju autorova organizma, praćeno smirujućom udobnošću nove ljubavne veze, zauzme kao odskočnu dasku tvrdnje o njegovu najboljem albumu i konačnoj potvrdi nepresušnog talenta u slučaju je četvrtog albuma majstora Jasona Isbella izrazito nepošten prema dosadašnjoj karijeri čovjeka koji je napisao ne samo neke od najboljih pjesama americane tekućeg tisućljeća nego vjerojatno i definiciju života, ljubavi, smrti, rokenrola, Juga, countryja, obitelji, dakle, da skratim, apsolutno svega važnoga, u nezaboravnoj "Outfit". Ali je ujedno i, vidi vraga, naprosto prikladan i znakovit, ako već ne i bespogovorno točan, jer je "Southeastern" album na kojem se najbolji kantautorski storyteller današnjice te dostojni nasljednik Krisa Kristoffersona ni jednog trena ne prepušta ekstremima, nego svoju vještinu rezbarenja dirljivih životnih pjesama iz nagriženoga debla nesretne sudbine koristi kao zaštitno sredstvo svoje najujednačenije kolekcije. A svima dođe vrijeme kad smirenje zaista dobro dođe. (Gogo)

55. TORRES – Torres (Selfreleased)
Previše sam hiperventilirao i pretjerivao od kada je pot liste, ali malo kada me nešto razvalilo kao Torres aka MacKenzie Scott, mlada kantautorica iz Nashvillea koja me prije koji tjedan dobila nakon prve minute pjesme "Honey". [recenzija]

54. THE EX & BRASS UNBOUND - Enormous Door (Ex Records)
The Ex su fascinantan bend. Postoje 34 godine, izdali su toliko albuma da ih je teško sve popisati, a svejedno zvuče tako nevjerojatno svježe. [recenzija]

53. GROUPER - The Man Who Died In His Boat (Kranky)
Zamislite da slušajući/izvodeći neku pjesmu, mino njezine akustične pratnje, simultano u podsvijesti uglazbljujete sve osjećaje koje ona provocira duboko u vama. Zamislite jednostavnu pjesmu koja je isprepletena s paralelnom verzijom te iste pjesme, onom koja se opire pravilima predodređene forme – paralelni soundtrack vašem doživljaju primarne pjesme. [recenzija]

52. IZAE - Fragmentirani monokl gospodina Volframa (Selfreleased)
Pjesme na "Teatru" i "Volframu" su svakako običnije i, da upotrijebimo i tu nezgrapnu riječ za ovaj bend, pristupačnije od onih s prijašnjih albuma. No, iako možda nije jasno zašto Ado nije više involviran na vokalima, te obične pjesme kao da su pisane za Jadranku i njezin djetinjasti prizvuk najdraže tete iz vrtića. [recenzija]

51. POLIÇA – Shulamith (Mom+Pop Music)
Tek nakon nekoliko pokušaja postaje jasno da se ključ albuma nalazi tamo gdje ga prije prvog slušanja nismo ni mislili tražiti. [recenzija]

  • potop najboljih albuma 2013.