30. POLVO – Siberia (Merge)
Instrumentalna vokalno-instrumentalna muzika. [recenzija]

29. FEMI KUTI – No Place For My Dream (Knitting Factory)
Teško je zamisliti nekoga tko imalo voli groove da ostane ravnodušan na ovaj album. [recenzija]

28. FRANK TURNER – Tape Deck Heart (Xtra Mile/Interscope)
Premda “Tape Deck Heart” nema toliko himničnih pjesama i revolucionarnih napjeva protiv države kao na prijašnjim albumima, opet je pogodio. Pogodio je s metaforom loših tetovaža što skrivaju ožiljke, a koje bi opet stavio na sebe da ima priliku. Ljudi koji smatraš braćom, iako ti nisu u rodu, pozivi na ples iako ne znaš plesati i referiranje na pank dane i buđenje po podovima. [recenzija]

27. JULIANNA BARWICK – Nepenthe (Dead Oceans)
Nisam sigurna jesam li doskora čula čitav album u kojem je emocija tako predivno ogoljena do same srži, a da niti u jednom trenutku ne klizne u patetiku. "Nepenthe" je neobičan album kojem se najveća nepravda nanosi kad ga se pogrešno okarakterizira kao 'ambijentalan'. Svega ima unutra, i čiste, sirove snage i apstrakcije, ali prvenstveno novog i jedinstvenog glasa. (Iva)

26. DEERHUNTER – Monomania (4AD)
Bolest kojom se Cox odlučio baviti ovaj put je monomanija. Nedavno je izjavio kako su ostali članovi benda sebe pronašli i u nekim drugim granama umjetnosti, da su osnovali obitelji i što sve ne, dok je on, monoman, jedini ostao sȃm. Opsjednut. Glazbom. [recenzija]

25. EARL SWEATSHIRT – Doris (Tan Cressida/Columbia)
"Doris" je jedan od onih albuma koji su isprva jednolični da bi s protekom vremena fermentirali u nešto izuzetno pitko. (Željko)

24. RUN THE JEWELS – Run The Jewels (Fool's Gold)
Run the Jewels is not for your children. (Leo)

23. DIARRHEA PLANET – I'm Rich Beyond Your Wildest Dream (Infinity Cat)
Mladost ne opravdava besvijest. Koliko god puta citirana, ova poruka ne gubi na značenju. Diarrhea Planet su sve samo ne stari. Njihova želja za postizanjem besvijesti, alkoholom ili gitarističkim solažama, ne čini ih tupastim bendom za mlade debile s Q-pecima Lowenbraua. Poslušajte samo "Kids". Neglup, smiješan, zabavan, bučan nered od albuma i benda. Odličan! Da ne kažem veličanstven. (Leo)

22. FUCK BUTTONS - Slow Focus (ATP Recordings)
Četiri godine smo čekali nasljednika fenomenalnog "Tarot Sport". Nakon što je "Slow Focus" objavljen, mnogi su se razočarali jer nisu dobili očekivano, a upravo to malo bježanje od dosadašnjeg rada je učinilo ovaj album odličnim. "Slow Focus" polako raste svakim slušanjem, ali i svojom minutažom. Na početku sve zvuči kao pozadinski soundtrack, da bi vas album, kako napreduje, potpuno obuzeo i potpuno vas fokusirao na njega. Sluša se glasno, jako glasno. Napad na uši je neizbježan, ali i predivan. (Emir)

21. FOXYGEN – We Are The 21st Century Ambassadors Of Peace And Magic (Jagjaguwar)
Kako to točno zvuči Los Angeles? Multi-instrumentalni klinci Sam France i Jonathan Rado odrastali u njegovom predgrađu, pogodili su točno pravu notu. "No Destruction" je do srži najbolji mogući stav miroljubivosti za život u velikom gradu, dok pak ultra slatku pop melodiju pjesme San Francisco presijeca refren I left my heart in San Francisco – That's okay, I was bored anyway. Nakon što su se do nosa najeli glazbenih uzora popa i rocka 60-ih i 70-ih, od Loua Reeda i Dylana do Beatlesa i Stonesa, Foxygen su stvorili majstorski album vremešne patine, a opet sasvim originalan, i uz to slackerski neozbiljan, baš kao da je nastao uzduž sunčanog pojasa. (Andrea)