Marinova šarena maneštra ljetnih albuma koja potvrđuje ono Goranovo pravilo koje će se vrlo vjerojatno ponavljati i u ostalim listama: "Ako sam album slušao i zavolio ljeti, onda je ljetni i točka"

10. Supergrass – Road To Rouen (Parlophone 2005.)
Jedan album za kraj ljeta. Negdje sam pročitao ovo: "Da mi je netko rekao da će Supergrass izdati najbolji album 2005. godine, bilo koje godine, zapravo, rekao bi mu da se šali". Ali, doista, "Road To Rouen" najbolji je album nultih. Zbog svojih tugaljivih tonova, savršeno služi k'o oproštaj s onim što je iza nas. "Roxy" je pjesma desetljeća.

9. Bon Iver – For Emma, Forever Ago (Self-released/Jagjaguwar/4AD 2008.)
Iako sam svjestan da bon hiver znači dobra zima, da je album produkt zime samovanja, nekoć sam, u rijetkom naletu pjesničke inspiracije, napisao sljedeće: dobra zima tijekom ljeta, upravo se referirajući na album gospodina Justin Vernona koji mi je pomogao prebroditi jedno mučno ljeto 2009. godine. Zato, uvijek i zauvijek, "For Emma, Forever Ago" ljetni je album.

8. Mclusky - My Pain and Sadness is More Sad and Painful Than Yours (Fuzzbox 2000.)
Realno, dovoljno je vidjeti naslov albuma da ga uvrstim na bilo koju listu. Realno, dio drugi, ovakvoj listi nedostaje jedna šaka u oko, a ono što nude omaleni Velšani je baš to. Beskompromisno razvaljivanje gitare, basa i bubnja. Duhovito seciranje svijeta oko sebe. Čista energija, bila ona pozitivna ili negativna. "Medium Is The Message" k'o hibrid Fugazija i Pixiesa.

7. The Bats – At The National Grid (Pocket Music 2005.)
Robert Scott bi mogao pjevati o pomoru tuljana i opet izvući osmijeh na moje lice. Već sam pisao o dragulju "Flowers & Trees" prilikom recenziranja njihovog recentnog albuma, ali nije to sve što nudi smireni, uhu ugodni uradak "At The National Grid". Napisao sam jednom, sad ću ponoviti: ovako se graciozno stari.

6. Little Joy – Little Joy (Rough Trade 2008.)
Osvježavajuće nepretenciozno savršenstvo. Bubnjar Strokesa, Fab Moretti, zajedno s djevojkom Binki Shapiro i prijateljem Rodrigo Amaranteom, stvorio je album koji je, doista, mala radost. Akustične gitare, violine, prizvuci Amaranteova matičnog benda Los Hermanos i jedna od najboljih pjesama nultih - "With Strangers".

5. Pixies – Doolittle (4AD 1989.)
Najprijemčiviji album Pixiesa mi je i njihov najdraži album. Ne mogu mu naći mane, svaku pjesmu znam napamet, ali ga vežem uz ljeto zbog kolovoza 2010. i cjelodnevnog vrćenja prozaičnog remek-djela "La La Love You", skladbe koju ne pjevaju ni Francis ni Kim, nego njihov odani bubnjar Dave Lovering.

4. Wilco – Summerteeth (Reprise 1999.)
Kao i s Kinksima, imao sam izbora. Odlučio sam se za "Summerteeth" iz jednog jedinog razloga: uvodna, "Can't Stand It" savršen je primjerak želim-se-osjećati-dobro-unatoč-svemu pop slatkiša. Ni ostatak albuma ne zaostaje, naravno.

3. The Beatles – Abbey Road (Apple 1969.)
Penultimativni uradak Beatlesa nešto je zbilja posebno. Zvuči k'o best of, a kad shvatiš da je to regularni album, shvatiš i veličinu Beatlesa. Naime, tu se nađe mjesta za jednu njihovu oldskul pjesmu tipa "Oh! Darling" i trippy razvaljivanje poput "I Want You (She's So Heavy)"; uglavnom, za svakog ponešto.

2. The Kinks – Something Else By The Kinks (Pye/Reprise 1967.)
Mogao sam odabrati bilo koji njihov album, ali odlučio sam se za gorenavedeni jer je album bez grješke, bez pogrešnog koraka. Od jedne od uvodnih, Dave Daviesove "Death Of A Clown" pa sve do završne "Waterloo Sunset", mijenjaju se teme braće Davies koji opisuju Britaniju šezdesetih i opetovano izvlače osmijeh na lice.

1. The Strokes – Is This It (RCA 2001.)
Ovo je, u suštini, album koji slušam tijekom bilo kojeg godišnjeg doba, ali mi ipak najbolje leži ljeti. Mladenački poletno i zarazno, sebeljubivo nastrojeno, djelo je to moždanih udara koji nisu uspjeli ponoviti takav kreativni poduhvat na subsekventnim albumima. No, "Is This It" ostaje u srcu za sva vremena jer je album moje mladosti.