Ljetni albumi by Luka Antonina
Drugu listu najboljih ljetnih albuma po izboru uredništva pot liste sastavio je mladić koji u istom tiru šiba The Minutemen, Kraftwerk, Boba Dylana, Gorky's Zygotic Mynci...
The Minutemen - Double Nickels on the Dime (SST 1984.)
Gdje ćeš naći smisleniji album za početak imaginarnog road tripa s ekipom prema moru od onog koji započinje zvukom paljenja motora. Nadalje, riječ je o čistoj epifaniji panka, mada pank nikada nije zvučao ovako jazzy opušteno i sentimentalno, no istovremeno dadaistički i agitprop u dovoljnoj mjeri da ispolitizira i ovakvu listu.
Kraftwerk - Autobahn (Philips/Vertigo 1974.)
Apoteoza asfalta. Oda autocestama. U mojoj privatnoj maštariji, ova suluda simfonija radosti u najboljim trenucima govori o onom osjećaju kad, vozeći se od Zagreba na jug, mračna utroba Velebita konačno izbaci automobil u susret Jadranu, a sva dotadašnja monotonija putovanja odjednom biva raspršena nagovješćujući meke borove iglice i mokri morski pijesak pod nogama u zamjenu za vrući asfalt i benzinske crpke, baš u trenucima kad se monotoni sintetski zvuci električnih bubnjeva i minimooga počinju stapati s organskim zvucima violina i flauta.'Fun, fun, fun on the Autobahn!'
MGMT - Oracular Spectacular (Columbia 2007.)
'Ovako bi valjda svijet izgledao da su hipiji pobjedili', komentirao je jednom frend video u kojem Andrew VanWyngarden na divovskoj mački jaše preko Mjeseca.
Bob Dylan - Blonde on Blonde (Columbia 1966.)
Po nekoj logici alternativne stvarnosti, da su Kerouacovi likovi, tražeći Boga na putu prema Meksiku, u autu imali kazetofon ili neki derivat istoga, nekako sam uvjeren da bi iz zvučnika treštao "Blonde on Blonde".
XTC - Skylarking (Virgin/Geffen 1986.)
Ovako valjda izgleda ljeto britanske radničke klase u produkciji čarobnog Todda Rundgrena. Od nevinog i uvodnog, slatkog mirisa ljeta preko prvih seksualnih iskustava na travi (i na travi) i intimnih sastanaka pod tvorničkim dimnjacima do egzistencijalnih tjeskoba, smrti i gorkog razočaranja u dotadašnje vrijednosti. Gorko-slatke ljetne pop simfonije iz života.
Beirut - The Flying Club Cup (Ba Da Bing! 2007.)
Mladi Hemingway i John Keats, Lord Byron i mladi Orwell u borbi za grčku slobodu, lješkare se na plažama južne Italije, oči u oči sa strahom na barikadama u Barceloni, razmećući se dogodovštinama pod svjetlima pariških bordela i omamljeni vinom jedreći Sredozemljem, jašući slonove k vrhovima Kilimandžara i u lovu na savanske lavove. Sve to, a još stignu poslati najljepše razglednice zabrinutim, vjernim ženama koje ih čekaju kući s djecom i neplaćenim hipotekarnim kreditom.
Neutral Milk Hotel - In The Aeroplane Over The Sea (Merge 1988.)
Najljepše psihodelično ljeto kada ste po prvi puta izbliza susreli tamni objekt vaših žudnji. Bunovno ljeto koje ste proveli sa svojim najboljim frendom u beskrajnim, zapjenjenim metafizičkim raspravama prije nego što je njemu službeno dijagnosticirana šizofrenija. Ljeto na neki način drugačije od svih prijašnjih i kasnijh ljeta.
Sufjan Stevens - Illinois (Secretly Canadian 2005.)
Još jedna savršena glazbena kulisa za putovanje prema moru, između dva zaustavljanja po lubenicu ili domaću travaricu. Ili pak prisjećanje na ljetni Opus Dei kamp kraj Makarske gdje vas je stara poslala u osnovnoj, a gdje ste spoznali sve osim rasta u vjeri.
Gorky's Zygotic Mynci - Barafundle (Fontana 1997.)
Imaginarna ljeta provedena na plažama južnog Walesa, flertujući pod otvorenim noćnim nebom, uz tople melodije Kinksa i hladnu zračnu frontu s Atlantika.
Yo La Tengo - Summer Sun (Matador 2003.)
Prigušene i ljepljive pop melodije s ovog albuma sačinjavaju soundtrack ljetnih romansi kad ste imali šesnaest. Romansi koje su, baš kao i ljeto, uvijek trajale nekako prekratko. Ode budalastoj zaljubljenosti koje vas, unatoč prezasićenosti popkulturnim referencama i poetskoj pretencioznosti, do kraja albuma natjeraju da se malčice zagrcenete. Po mom mišljenju, ovo bi morao biti neizbježan sadržaj džuboksa svakog respektabilnog primorskog kafića, rame uz rame s Mladenom Grdovićem te Pinom i Denisom.