Mare mare mare voglio annegare / portami lontano a naufragare / via via via da queste sponde / portami lontano sulle onde...

SUNNY DAY REAL ESTATE - How It Feels to Be Something On (Sub Pop 1998.)
Jedino ljetno na ovom albumu je njegova naslovnica. Sve ostalo je podloga za kralj ljeta i neizbježne strahove koje ono generira. Vidjet ćete – baš i nisam znao slušati pravu ljetnu muziku.

LUCA CARBONI  - Mondo world welt monde (RCA 1996.)
Ljeto nema veze sa stvarnim životom. A stvarni život prečesto nema veze s normalnim životom. Ovo je moj soundtrack za normalan život i sva ljeta koja traju dovoljno dugo da izbliza ne izgledaju kao imitacija stvarnosti. A ovo je stvar koje nema veze s tom spikom, ali ju neki od vas sigurno pamte jer je spot bi legendaran.  

ANTHRAX - Sound of White Noise (Elektra 1993.)
Koja je to bila borba nekada. Imati neko izdanje prije svih. Pred ljeto 1993. stara i ja upadamo u legendarni Argus Noise Shop dok je još bio na Medulinskoj jer ja silno želim kupiti bilo koji vinil. Lik mi kaže da mu je upravo stigao novi album od Anthrax s novim pjevačem (John Bush), a ja Staroj odmah signaliziram da vadi novčanik. Sljedećih par dana raja dolazi kod mene s praznim kazetama. Napokon sam nešto nabavio prvi. Tek nakon ljeta kužim da na ploči nema pjesme "Black Lodge" jer očito nije stala na vinilno izdanje.

THE FLAMING LIPS - Yoshimi Battles the Pink Robots (Warner Bros 2002.)
Nije li sramotno da čovjek u svojim dvadesetima usred ljeta osjeća anksiozni strah od svemira. Uglavnom, neko žešće potiskivanje i plakanje od sreće zbog banalnih spoznaja koje život znače. When you look inside - all you'll see / Is a self-reflected inner sadness - Look outside - I know that you'll / Recognize it's summertime.

DEAD CAN DANCE  - Spiritchaser (4AD 1996.)
Lito ide mala, a ja glumim snoba. Već pola života nešto najbolje što sam kupio iz potpuno krivih razloga. Ljeto i knjige.

KUD IDIJOTI - Tako je govorio Zaratusta (Primitivac Glasbic 1993.)
Kupio sam ga po ljeti i slušao svaki dan. A bio sam metalac. Srećom, ovdje ima barem 15 mega hitova pa si uvijek umišljam da zbog tih pjesama danas nisam ostao samo metalac.  

TIM BUCKLEY - Happy Sad (Elektra 1969.)
Iako "Strange Feelin'" i "Buzzin' Fly" funkcioniraju u bilo kojoj sunčanoj kombinaciji i zbog njih često ovaj album vadim čim vani grune sunce, desetominutna "Love from Room 109 at the Islander (On Pacific Coast Highway)" vam dođe kao posveta svim onim ljetnim avanturama kojima često pripisujemo veći značaj nego što to inače zaslužuju.  

THREE FISH - The Quiet Table (Epic Records 1999.)
Ono kada ljeto potraje predugo. Toliko da mi se više ne ide na more. Danas se teško mogu naći u takvoj situaciji, ali se često pravim da si to mogu priuštiti. Valjda nostalgija. Početkom nultih klime još nisu bile u modi, a ja sam se satima znao dinstati u sobi čekajući da na red dođu "Timeless", "Transporting" i "Resonate". Dokoličarenje priprema prostor za zdravi razumu i neki novi životni zamah. Svi glumimo neku kul meditativnu spiku – Jeff Ament, Robbi Robb, Richard Stuverud i ja. Samo što njima malo bolje stoji. Prvi album je bolji. Ovaj je ljetni i nažalost posljednji.

MORCHEEBA - Big Calm (Sire/WEA Records 1998.)
Ljeto pred prvu godinu faksa i ljeto nakon prve godine faksa. Svi su to slušali. Čak i mame.

FRANCO BATTIATO - La voce del padrone (EMI 1981.)
Ove pjesme vrte se u pozadini od kada znam sa sebe. Navodno je to bio prvi album koji se u Italiji prodao u više od milju primjeraka. Kakva li je to bila Italija?... Posljednjih par radnih godina podsvijest svaki put odmotava istu pjesmu kada prvi put skočim u more: Mare mare mare voglio annegare / portami lontano a naufragare / via via via da queste sponde / portami lontano sulle onde. Još da me nije toliko strah dubine.