Summer Holidays Vs. Punk Routine

The Wonder Years - Suburbia I've Given You All and Now I'm Nothing (Hopeless 2011.) 
Jer pop-punk znači ljeto, hladno pivo, kratke hlače, sunce, stare prijatelje i zabavu kao nijedan drugi muzički pravac. Ovaj album oslobađa sve te osjećaje i svrstava nasmiješene dečke iz Pennsylvanije u sam vrh žanra. Deranje u sav glas i zalijevanje pivama iz plastičnih čaša.

Refused - The Shape of Punk to Come (Burning Heart 1998.)
Negdje u sredini ovog kultnog albuma švedske petorke postoji sjajna ljetna himna "Summerholidays vs Punkroutine". Neobuzdano, glasno i još uvijek svježe, čak četrnaest godina poslije objavljivanja. Tko bi rekao da će ovako pretenciozan naslov albuma biti i prilično točan.

Deftones - Around the Fur (Maverick/Warner Bros 1997.) 
Iako će bend vjerojatno biti zapamćen po albumu poslije ("White Pony"), "Around the Fur" je ljetni soundtrack s kraja devedesetih s furioznim početkom - "My Own Summer". Ova pjesma je o ljetu, vrućini, oblacima i hladu ispod drveta. Ali vjerojatno i nije, ovisno o interpretaciji.

Lostprophets - Start Something (Columbia 2004.) 
Bend koji se poslije ovog albuma iz 2004. naglo strmopizdio u pakao neslušljivosti. Ovdje su pokazali sve što mogu i to čine dobro. Strukture pjesama su jednostavne, refreni su ogromni, a tekstovi simpatično naivni; post-adolescentno buntovni. Savršeno za ljetna predvečerja.

Brand New - Deja Entendu (Triple Crown 2003.) 
Jesse Lacey i društvo ovdje su definirali cijelu generaciju Absolutepunk.net čitatelja. Zlobnici bi rekli post-emo, ali "Deja Entendu" je toliko više od jeftinih etiketa i generalizacije. Brand New je ovdje dokazao da su bolji od svojih vršnjaka. Prekrasno ljeto 2003.

The Lawrence Arms - The Greatest Story Ever Told (Fat Wreck 2003.) 
Chicago je vruć u ljeto. Gume se tope na asfaltu, a lokalni heroji The Lawrence Arms podgrijavaju već užarenu atmosferu svojim najboljim albumom. Mi se skejtamo ispred džamije u Zagrebu i pravimo se blesavi na molbe policije da prestanemo raditi sranja.

The Gaslight Anthem - The 59' Sound (SideOneDummy 2008.) 
S otvorenim prozorima vozimo se po staroj cesti do mora, sanjajući kako smo u otvorenom bijelom Lincolnu na američkoj cesti 101. Brian Fallon propovijeda iz radija, a mi s osmijesima jedva čekamo ugledati Jadran.

Weezer - Weezer (Geffen 1994.) 
Rivers Cuomo i njegov naočalko-rokenrol. Odvratna naslovnica, ali ne i najgora u povijesti benda, ne pruža uvid o kakvoj se beskrajno simpatičnoj, ali i neugodnoj ploči radi. Nasreću, pritiskom na play uz savršen gitaristički uvod u "My Name is Jonas", Weezeru se sve oprašta. Blijedi smo, ćoravi i s krivim kičmama, ali kupamo se u Kaliforniji.

The Jesus Lizard - Goat (Touch and Go 1991.) 
Ako je Chicago vruć po ljeti, onda je mali klub za 100 ljudi u New Yorku u kojem se gužva 400 znojnih ljudi definicija odvratnosti. Pijemo jeftino toplo pivo i gađamo Davida Yowa bocama u glavu jer znamo da će se tip ustati, nastaviti koncert i neće se ljutiti na nas kretene.

The Dillinger Escape Plan - Miss Machine (Relapse 2004.) 
Mamurni pičkaramo sve u šesnaest, a onaj trijezni koji nas je vozio doma je navio "Miss Machine" do kraja da se probudimo jer je vrijeme za plažu i nove pive u hladu ispod borova. Susjedi plaču jer misle da koljemo poljske turiste u vikendici, a vrisak Grega Puciatoa bolji je za buđenje od bilo kakve jutarnje kave.