Jučer započeti niz najboljih jazz-izdanja iz 2014. završavamo s kremom kreme odnosno najboljih 10

10. Jemeel Moondoc - The Zookeeper's House

Ništa radikalno novoga za Moondoca na ovom albumu nema, no njegov je avangardni pristup post-bopu ispresijecan bluesom ionako već dovoljno zanimljiv i razrađen tako da za pretjeranim eksperimentiranjem nema ni potrebe. Pet sjajnih skladbi (četiri originala i obrada Alice Coltrane) u kojem se vrsni članovi seksteta slažu u razne manje formacije i sviraju nadahnuti free jazz koji je duhom istovremenom prisutan u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

9. Zion 80 - Adramelech: Book of Angels, Vol. 22

Vjerojatno jedan od najboljih unosa u dugačkoj seriji albuma u okviru Zornove pjesmarice “Book of Angels”. Glazba kolektiva Zion 80 pod vodstvom gitarista Jona Madofa spaja židovsku glazbu (klezmer), afričke utjecaje (afrobeat) i free jazz bez da im taj pomno izgrađeni konstrukt padne u vode dosadnjikavosti ili pretencioznosti. Poletni, veseli, ali uvijek i s dozom nekakve pritajene tuge ili sjete. Glazba za dušu. Muzika za Emira i sve ostale koji se Emirom osjećaju.

8. Tyshawn Sorey Trio - Alloy

Bubnjar i skladatelj Tyshawn Sorey imao je vrlo uspješnu i plodnu godinu. Osim suradnje na mnogim izvrsnim albumima, iskazao se i kao vođa vlastita trija. Iako “Alloy” može djelovati kao obični jazz-trio, način na koji ga Sorey usmjerava svojim skladbama i nadopunjuje improvizacijama čini ga sve samo ne običnim. Minimalistična, introspektivna, ponekad čak i mučna glazba koja opipava bilo jazza i igra se s granicama formata. Na trenutke se čini kao da ga na nekako subverzivno i ismijava. Posebno imponiraju dijalozi među glazbenicima koji su suzdržani i bojažljivi u jednom trenutku, e da bi se rasplamsali u sljedećem. Je li sve to skupa hermetično? Možda malo. Squidco

7. Angles 9 - Injuries

“Injuries” još je jedan od uspjeha bigbendovskog free jazza koji kroz sastav Angles njeguje Martin Küchen. Ovaj bi se odličan album zbog svoje povremene melodičnosti i izrazite ritmičnosti mogao svidjeti i ljubiteljima konvencionalnijeg jazza.

Iz recenzije:

Najlakše bi bilo “Injuries” opisati kao bigbendovski jazz koji veličanstvene i grandiozne trenutke uokviruje minimalističnim, improvizacijskim kretnjama. Riječ je o uzbudljivoj glazbi čiji neposredni dodir može naježiti slušatelja, ali se kroz nju istovremeno provlači i neka dublja duhovno-filozofska nit. Zamislite si samo to, slobodna i improvizirana glazba uz koju možete pjevušiti i plesati, ali i meditirati! Angles 9 uspješno premošćuju dva aspekta jazza i slobodnih formi: intelektualnu radoznalost i emocionalnu upečatljivost.

6. Jeremiah Cymerman - Pale Horse

Elektroakustična je glazba uz elektroničku ona od koje ovih dana očekujem najviše eksperimentiranja, prave avangarde i inovacija. Ako se mene pita, Jeremiah Cymerman pripada među vodeće glasove moćne, istraživačke elektroakustične glazbe. Teško je te zvukove opisati, uobičajeni rječnik glazbene kritike nije dobro prilagođen ovakvim frazama, idejama i konceptima pa ću, bez da ulazim u formalizme, samo istaknuti da je riječ o genijalnoj muzici kakvu još niste čuli. Zašto je tako, zaključite sami.

5. Lotte Anker & Jakob Riis - Squid Police

Slično kao i za Jeremiahu Cymermana, ponestaje mi riječi kojima bih opisao album dueta saksofona (Lotte Anker) i elektroničkih efekata (Jakob Riis). Mogao bih sada pričati o vibratu Ankerina saksofona, o komplementarnosti elektronike i puhačkih instrumenata ili o fascinantnom osjećaju toka u ovoj prilično apstraktnoj glazbi, ali ništa od toga vam ne bi uspjelo dočarati kako to točno zvuči. Paradoksalno, ovo bi se moglo lakše i prije svidjeti ljubiteljima elektronike negoli ljubiteljima jazza. U svakom slučaju, slušati pozorno! Squid Police - Lotte Anker

4. Farmers By Nature - Love and Ghosts

Farmers By Nature su Craig Taborn (klavir), William Parker (kontrabas) i Gerald Cleaver (bubnjevi). Drugim riječima, legende (free) jazza. “Love and Ghosts” njihov je treći i po mom skromnom mišljenju najuspješniji album na kojem iznova prezentiraju veličanstvenu zajedničku viziju free jazza i kolektivne improvizacije koja se ne stidi posegnuti u torbu s dugogodišnjim iskustvima, ali i blisko prati moderne trendove unutar žanra. Da bi ovakvo, u potpunosti improvizirano djelo bilo uspješno nužni su neprestani virtuozni dijalozi te neki posebni spoj i neka posebna sinergija među glazbenicima. Toga ovdje ne nedostaje, dapače. Nadajmo se da će biti i podjednako nadahnutog četvrtog albuma.

3. DKV Trio - Sound in Motion in Sound

Nisam siguran zna li Ken Vandermark više ni sam koliko je albuma objavio tijekom 2014. Srećom, njegova hiperaktivnost nije dovela do pada u kvaliteti pa je na ovom mjestu mogao stajati i neki drugi njegov projekt (Nine Ways to Read a Bridge, Audio One, “Extended Duos” s Paalom Nilssen-Loveom itd.). Ipak, prevagu na stranu DKV Trija donosi duh sinergije i dubokog razumijevanja prisutan u porama Vandermarkove suradnje s bubnjarem Hamidom Drakeom i basistom Kentom Kesslerom.

Iz recenzije:

Sjajan je ovo album jedinstvene, intenzivne skupine glazbenika s vrlo specifičnim osjećajem za slobodnu svirku. Nije pretjerano nazvati ga i najboljim izdanjem DKV Trija. Prepun energije i iskrene inspiracije, harmonički, ritmički pa čak i melodijski bogat, “Sound in Motion in Sound” sjajno uspijeva prenijeti radost i užitak slušanja DKV Trija uživo.

2. Steve Lehman Octet - Mise en Abîme

Za razliku od nekih drugih albuma s liste koji spajaju modernu skladanu glazbu s free jazzom, kod okteta Stevea Lehmana improvizacije su i dalje glavni element u svakom trenutku. Da, temelji “Mise en Abîme” usko su spregnuti s pristupima, zvukovima i teksturama koji obično karakteriziraju avangardnu klasičnu glazbu (vidi npr. Sofia Gubaidulina ili György Ligeti), ali oko tih misli vodilja glazbenici u oktetu svojim improvizacijama petljaju i stvaraju puteve gdje ih prije nije bilo i gdje ih ne bi očekivali. Album postaje posebno impresivan ako uzmemo u obzir i njegovu tehničku stranu koja uključuje mnoge promjene ritma, vrlo teške dionice za sve instrumente te impresivno upotrijebljene mikrostupanjske ljestvice. Muzika koju možete analizirati satima ili se samo opustiti i uživati u zvuku koji nije toliko zatvoren i nepristupačan koliko se možda čini.

1. Wadada Leo Smith - The Great Lakes Suites / Red Hill

Malo sam varao jer su mi, eto, dva izdanja na prvom mjestu. Nisam mogao drukčije iako nisam ni sekunde dvojio da će neki od njih biti #1. “The Great Lake Suites” i “Red Hill” predstavljaju dvije podjednako genijalne i sjajne strane velikana Wadade Lea Smitha. I dok se na “The Great Lakes Suites” Smith okružio starim liscima poput puhača Henryja Threadgilla ili bubnjara Jacka DeJohnettea te svira obilno improvizirani “starinski” free jazz koji atmosferom i pristupom djeluje kao logični nastavak na započeto s “Ten Freedom Summers”, “Red Hill” je taj koji nam pokazuje njegovu pustolovniju i smjeliju stranu. Joe Morris na basu, Balázs Pándi (koji ovom prilikom značajno odudara od svog uobičajenog stila) na bubnjevima i Jamie Saft na klaviru i Fender Rhodesu garancija su kolektivnog eksperimentiranja, opće otkačenosti, autentične avangardnosti i abrazivnih nojzerskih skokova na glavu. Uzbudljiviji ali i ponekad teško prohodan album. Kako god bilo, Smith je pripremio dvije ploče na kojima bi svatko trebao pronaći nešto za sebe. Poklonimo mu se.

The Wire (“Red Hill”)