1478. Toliko je albuma iz područja free jazza i stilski bliskih žanrova (improvizirane i avangardne glazbe) objavljeno tijekom prošle godine ako je suditi samo po onome što je stiglo do mene. Iz tog mora glazbe poslušao sam stotinjak albuma i među njima malo je loših, mnogo je solidnih i vrlo dobrih, a iznenađujući je broj izvrsnih izdanja. Za Jazzpot 2013. tako sam napisao da je “stvarno raznoliku i zanimljivu ponudu bilo teško i pomalo nezahvalno sažeti na prihvatljiv broj albuma za listu”, a ispalo je da može biti još i “gore” i teže. Toliko teško, zapravo, da sam ovogodišnju listu proširio na 25 (+3) mjesta.

Imajući to na umu, postane tragikomično slušati kako pojedini kritičari koji ne vide dalje od vlastita nosa uronjena u (post-)bop jamraju o smrti i imploziji jazza. Scena buja oslonjena na brdo malih i velikih etiketa te na mnoštvo poznatih i manje poznatih glazbenika koji se ne libe eksperimentirati, inovirati i širiti horizonte. Pravi vašar.

Iako je žarište ove liste na čistom free jazzu i slobodnoj improvizaciji, potrudio sam izbor učiniti što raznolikijim dajući mjesta i drugim stilovima.

Za početak, spomenimo dva izdanja koja predstavljaju davno snimljeni, ali na mnoge načine svježi i neosporno bitni materijal.

* John Coltrane - Offering: Live at Temple University

Snimka koncerta koju je John Coltrane sa svojim proširenim kvintetom (Alice Coltrane, Pharoah Sanders, Rashied Ali itd.) odsvirao samo devet mjeseci prije smrti. Neobuzdan, možda čak i nesiguran u ono što je radio, osjeća se da je Coltrane tražio sebe pa “slučajno” ucrtao put free jazzu u nadolazećim desetljećima. Toliko ispred svoga vremena da je mnogima i danas ta njegova faza nedokučiva. Puno više od pukog kolekcionarskog primjerka, “Offering: Live at Temple University” zvuči nadahnuto i bolno autentično.

* The Jimmy Giuffre 3 & 4 - New York Concerts

Jimmy Giuffre još je jedan od onih zaboravljenih, nesretnih džezerskih inovatora za koje je trebalo proći pola stoljeća da bi napokon dobili hvalospjeve koje zaslužuje. Rad tog saksofonista i klarinetista na ovom je izdanju predstavljen s dva koncerta snimljena sredinom šezdesetih godina. Prvi od njih odsviran je u formi trija, a drugi u kvartetu. Riječ je o za to vrijeme iznimno inovativnom materijalu prožetom improvizacijama te sirovim, divljim free jazzom koji će, baš poput gore spomenutog Coltranea, imati ogroman ali nikada priznati utjecaj na generacije i generacije džezera.

* John Zorn - The Last Judgment

Navodno posljednji album sjajnog kvarteta Moonchild morao je dobiti počasno mjesto na listi ne samo zato što donosi još pankersko-nojzerskog i energičnog avant-jazza iz radionice Johna Zorna, već i zato što predstavlja klimaks sedam albuma što ih je napravio u dosluhu s iznimnim glazbenicima, Joeyjem Baronom, Trevorom Dunnom, Johnom Medeskijem i Mikeom Pattonom.

25. Wacław Zimpel To Tu Orchestra - Nature Moves

Kakav bi to popis najboljih albuma bio bez barem jednog albuma s odlične poljske scene? Skladatelj i klarinetist Wacław Zimpel jedan je od njenih istaknutijih članova koji na novom albumu sa svojim orkestrom To Tu opet svira hipnotičku, toplu i raskošnu glazbu s puno ritma i melodije u kojoj se osjećaju utjecaji od Arve Pärta do world musica.

24. Ivo Perelman / Karl Berger - Reverie

Dueti klavira i saksofona ne zvuče pretjerano uzbudljivo na papiru, ali legendarni saksofonist Ivo Perelman te vibrafonist i pijanist Karl Berger stvaraju nevjerojatno liričnu, kontroliranu i pitku improviziranu glazbu koja podjednako duguje free jazzu i tradiciji europskih skladatelja dvadesetoga stoljeća.

23. Fred Her­sch Trio - Float­ing

Jedan od tradicionalnijih albuma koji su se našli na ovom popisu, “Floating” je iznimno dobar skup zanimljivih skladbi u izvedbi vještog jazz-trija. Nema revolucije, nema inovativnosti... pa što? Od balada do pjesama nadahnutih swingom, ovo je pun pogodak.

22. Miguel Zenón - Identities Are Changeable

Originalno multimedijski projekt saksofonista Miguela Zenóna, “Identities Are Changeable” istražuje položaj Portorikanaca u SAD-u (specifično, u New Yorku). Kombinacija dijaloga, recitiranja i glazbe vrlo je efektna; pitanja postavljena u dijalozima svoje odgovore dobivaju u notama poliritmičnoga, energičnog njujorškog jazza koji krajičkom oka promatra latin jazz i big bandove.

21. Hugues Vincent & Yasumune Morishige - Fragment

Ako su vam se iz nekog (tko zna kojeg) razloga zgadili dueti čelista pa ste odlučili da o takvoj glazbi više ne želite ni čuti, razmislite još jednom. Hugues Vincent i Yasumune Morishige neće svirati s Eltonom Johnom. “Fragment” je sjajan album čistih improvizacija koje rastežu i propitkuju mogućnosti instrumenta te istražuju mračne strane snažne i potresne slobodne glazbe.

20. Battle Trance - Palace of Wind

Prošle se godine na 20. mjestu Jazzpota našao album “Dysnomia” benda Dawn of Midi. Sličnost Battlea Tranceova “Palace of Wind” i tog albuma je u tome što iako površinski oba mogu djelovati kao jazz, u pozadini se kriju strukture i koncepti iz neke druge, nepoznate glazbe. Dok je kod Dawn of Midi to bila elektronička glazba, Battle Trance otvaraju se prema prostranstvima eksperimentalne glazbe koju je nemoguće kategorizirati. Pravo je čudo što sve četiri tenor-saksofona mogu odsvirati i kakve sonične mreže mogu isplesti. Posebna preporuka ljubiteljima Colina Stetsona.

19. Frode Gjerstad - Hasselt

Jedan od najmoćnijih kvarteta koje sam čuo tijekom prošle godine mnogo duguje sveprisutnom Paalu Nilssen-Loveu. Njegovo vrlo specifično bubnjanje, između suptilne sinkopiranosti i ritmičnosti s jedne strane te nesputane agresije s druge, bitan je element na većini pjesama na “Hasseltu”, ali ni ostali glazbenici ne ostaju dužni. Ovaj improvizacijama orijentirani skandinavski free jazz odsviran je bez susprezanja, glavom kroz zid, a Gjerstadovi i Mateenovi puhački dueli ostavit će vas bez daha. Ne znam zašto su na objavu albuma čekali osam godina (snimljen je 2006.).

18. Akosh S. & Sylvain Darrifourcq - Apoptose

Već su me prvi taktovi “Apoptosea” vratili u doba kada sam tek počinjao slušati free jazz i kad sam se s tim svijetom upoznavao uglavnom kroz glazbu Petera Brötzmanna. Još me jednom preplavio onaj nevjerojatni osjećaj čuđenja koji se javlja kad prvi put čujete neku glazbenu paradigmu koja vam okrene svijet naglavačke. Ima nešto istinski pankersko, brutalno i moćno u pristupu saksofonista Akosha Szelevényija i bubnjara Sylvaina Darrifourcqa čak i dok rijetkim, izoliranim zvukovima suptilno improviziraju.

17. Joe Morris Quartet - Balance

Ukratko: najbolji gitaristički free jazz u 2014. Jedinstveni kvartet na tehničkom, skladateljskom, improvizacijsko-impulzivnom i produkcijskom vrhuncu.

16. Kyle Bruckmann's Wrack - ...Awaits Silent Tristero's Empire

Kyle Bruckman nudi nam prilično eksperimentalni, rastrgani i shizofreni spoj slobodnog i komornog jazza koji svojim strukturama i atmosferama vjerno prati i dočarava romane Thomasa Pynchona (“V.”, “The Crying of Lot 49” i “Gravity's Rainbow”). Koliko su ti romani iščašeni i ponekad teški za probaviti, toliko je i “...Awaits Silent Tristero’s Empire” podjednako hermetičan, vragolast i tajnovit. Soundtrack za neku autentičnu, neholivudsku ekranizaciju tih književnih remek-djela.

15. Pharoah & The Underground - Spiral Mercury

Rob Mazurek uspio je oživjeti Pharou Sandersa! Iako je “Spiral Mercury” sasvim očito plod Mazurekova rada i kreativnosti te se nastavlja na njegove prethodne sastave (npr. Rob Mazurek Octet), ne treba podcjenjivati Sandersovu ulogu koja nadilazi puko sviranje nota koje mu je netko turnuo u ruke. Čovjek još zna improvizirati i sposoban je uključiti se u eklektični dijalog koji okuplja razne puhače, elektroničke efekte, bubnjeve i udaraljke… Sve to čini grandioznu mješavinu stilova jazza i slobodne improvizacije koju je ugodno, vrlo ugodno slušati.

14. Thumbscrew - Thumbscrew

Mary Halvorson ove godine nije sudjelovala na izdanjima koja bi zaslužila prvo mjesto, no to ne znači da su izostale neke njene jako dobre ploče. Najbolja među njima jest istoimeni debi trija Thumbscrew odsviran uz basista Michaela Formaneka i bubnjara Tomasa Fujiwaru. Rokerski free jazz u kojem glazbenici znaju odlutati u različitim smjerovima a da istovremeno zvuče nevjerojatno povezano i isprepleteno. Ipak se njihove improvizacije vrte oko čvrste osi skladanog materijala. Posebnu pažnju obratiti na Halvorsonine fantastične solaže.

13. Jorrit Dijkstra - Music for Reeds and Electronics: Oakland

“Music for Reeds and Electronics: Oakland” inovativno je, hrabro djelo lišeno ritamske sekcije koje se oslanja samo na kvintet puhača i analognih sintesajzera. Skladateljski gledano djeluje kao komorna glazba razložena i razbijena improvizacijama i pristupom elektronici kakav bismo očekivali od primjerice Iannisa Xenakisa. Jedinstveno i zahtjevno djelo koje spaja navodno nespojivo i tjera na promišljanje.

12. Akira Sakata - Arashi

Sve ostalo što se obično etiketira kao “energično” pada u vodu kada čujete “Arashi”. Nevjerojatno energična od početka do kraja, ova ploča nudi glazbu što se pojavljuje u mokrim snovima ljudi koji svoj free jazz piju uz deset žličica nervoze i obilnu dozu izazova. U svakom se trenutku događa toliko stvari da će vam ponekad biti svega dosta i previše, ali pažljivijim slušanjem otkriva se genijalnost tih mnogobrojnih slojeva koji vam preplavljuju slušni sustav, otkriva se ljepota te užurbanosti i općeg pretjerivanja. Fenomenalni jazz-trio. Adrenalinski ekvivalent skoka iz aviona.

11. Marc Ribot Trio - Live at the Village Vanguard

Za razliku od nekih drugih (free) jazz gitarista, Marc Ribot svoje projekte bira pažljivo pa sve čega se primi obično bude odlično. Od kubanske glazbe (y los Cubanos) do noise rocka (Ceramic Dog). Ipak, u najboljem ga i najzanimljivijem izdanju slušamo kada djeluje sa svojim dugogodišnjim trijom (Chad Smith na bubnjevima i Henry Grimes na kontrabasu). Tako se i “Live at the Village Vanguard” vrlo brzo ustoličio među najboljim radovima Ribotove karijere. Trio u principu svira “obrade”, od Aylera i Coltranea do američkih evergreena, no čini to s tolikim senzibilitetom i pritom unoseći karakteristične tihe, moćne metamorfoze pa je pomalo nepravedno tu glazbu okarakterizirati ikako doli “njihovom”. Kako napraviti da glazba istovremeno zvuči tradicionalno i moderno? Ne znam, pitajte Ribota.

Teško je zamisliti bolje albume od onih koji su se našli od 25. do 11. mjesta pa ipak ima ih i takvih! Top 10 slijedi sutra!