Kada su davni bosanski robovi napokon bili dovršili prvu faraonsku piramidu, mnogi su se svjedoci toga velebnog pothvata uhvatili u razmišljanju kako je to doista posljednja granica ljudskih mogućnosti i da naprosto nema dalje. Ali bilo je dalje. Kada su nam tajnoviti masoni proturili organizirano kršćanstvo kao prihvatljiv model težnji ljudske duhovnosti, ponovno smo, kao čovječanstvo, pomislili kako ne možemo nadmašiti takav lažnjak. Ali mogli smo. Kada su alkemičari iskemijali žuđenu formulu pretvaranja starog željeza u plemenito zlato bilo je sasvim logično opijenost srećom popratiti finalnim shvaćanjem kako smo tada zaista bili došli do kraja. Ali nismo. Kada je u američkim televizijskim studijima učinjen malen korak za čovjeka, ali velik za čovječanstvo, samo bi potpuni luđaci i još potpuniji ignoranti bili pretpostavili kako ćemo se jednom zaputiti i na neku nevjerojatniju šetnju. Ali jesmo. Zašto je svaki od ovih skiciranih ključnih momenata ljudske povijesti – a bilo ih je još mnoštvo sličnog profila; ove sam izabrao nasumce – bio analiziran i kao dosezanje krajnje granice naše vrste? Pa baš zato što nisu bili toliko nezamislivi koliko su se činili nemogućima za realizirati; čovječanstvo je na njima mnogo prije ostvarivanja predano radilo, tako da je ideja o njima postojala, samo što je baš zbog živosti svoje slike utjecala na golemu nevjericu u šanse da se jednom ostvari.

Moj prošlogodišnji nadljudski pothvat sasvim je suprotna zvjerka, jer ga normalan ljudski mozak, pa čak i onaj muzičkog fanatika, nije mogao naslutiti niti u najpuknutijim halucinacijama. Tako da jednom ostvaren, a, vjerujte mi, itekako sam ga ostvario, ohoho, o da, ne izaziva predaju i klanjanje kao potvrde konačnom grabljenju ljudskih granica, nego novim elanom, motivom i energijom slavi finalno rušenje svake postojeće granice dosega i mogućnosti. Jer ako sam ja 2013. godine uspio oboriti svoj dosadašnji rekord od odslušanih 110 koncerata 192 različita benda ili izvođača u jednoj jedinoj kalendarskoj godini, postavljen 2012., a što se činilo potpuno nemogućim, onda nema toga što čovječanstvo kao vrsta ne može postići! Naprijed, sestre i braćo, nemojte se bojati, nemojte sumnjati! I to sam ga oborio nevjerojatnom bahatošću, vidjevši u godini za nama čak 126 koncerata 162 različita benda ili izvođača (eto, barem je rekord broja različitih bendova ostao u 2012., valjda zato što sam ove sezone vrlo često propuštao predgrupe, a i repetirao svirke ponekih bendova)! Jebiga, ponude je bilo, potražnje još i više, a najluđe od svega je to što sam se sad brzinski iz glave prisjetio petnaestak koncerata na koje nisam bio otišao, a bili su mi u kakvim-takvim planovima – da je rekord bio ganjani cilj, a ne nuspojava fanatizma, lakoćom se moglo uhvatiti i njih 150-160. Priznajem da sam znao osjetiti umor izazvan takvim ritmom, ali nikada na samim svirkama, nego uglavnom prilikom povrataka kući ili kroz sutrašnje zgaženosti.

Što bi trebalo značiti kako ću u godini pred nama ipak smanjiti te brojke, ne toliko planski koliko prirodnim usporavanjem, osim ako mi netko napokon ne ponudi dobre pare za davno oglašeni projekt o 365 koncerata unutar 365 dana jedne godine, s izvještajem sa svakog objavljenim sutradan tijekom dana. I dalje nitko? Ha? A to sam i mislio, rijetko koga muzika proganja ovoliko koliko mene, pa je iluzorno očekivati čak i same pokušaje okrupnjavanja interesa. Interesa i želje i strasti kod mene još uvijek ima i previše, a kamoli dovoljno, tako da ćete moje doživljaje i dalje moći redovito čitati, a ja se nadam da se prošlogodišnja česta ispadanja iz ritma, uočljiva posebno tijekom druge polovice godine, neće ponoviti, ili će se to barem zbiti samo u iznimnim situacijama. Još malo prošlogodišnje statistike govori da su po mjesecima koncerti bili raspoređeni donekle ravnomjerno (siječanj 9, veljača 14, ožujak 10, travanj 9, svibanj 15, lipanj 10, srpanj 4, kolovoz 4, rujan 13, listopad 11, studeni 18 – ovo je ljuti mjesečni rekord!, prosinac 9), s 11 navrata od dva koncerta istog dana, a od 23 redom domaća benda koja sam gledao više puta prvaci s čak 8 različitih koncerata su Irena Žilić i Go No Go, 6 imaju Lovely Quinces i My Buddy Moose, 5 sam puta gledao Elephant And The Moon, The Marshmallow Notebooks i Benchwarmers, a 4 Cherkezi United.

Zbog tolikog rasta broja viđenih koncerata, ovaj sam izbor u prvi mah poželio proširiti na top 50 omiljenih mi koncerata godine, ali onda sam ipak zaključio kako je ovo vrlo ugledan, cijenjen i autoritativan izbor, ne nekakva smijurija poput hrvatskog Ustava u koju svatko može uvaljivati što god mu padne na pamet. Ipak je bolje i preglednije zadržati se na brojci od 40 apostrofiranih koncerata, a uz to ista ostaju i ostala osnovna pravila, dakle, koncert se broji sistemom jednog ulaska u koncertni prostor (primjerice, festival Terraneo se broji kao tri koncerta, po jedan za svaki dan, a ne za svaki bend), a na donjoj su ljestvici, koju sam i ove godine sastavio zajedno sa svojim prevrtljivim srcem i varljivim sjećanjem, poredani pojedinačni nastupi. Kao i uvijek, izbore i neizbore sam spreman pojasniti u komentarima, iako je tako jednokratne vatromete emocija kao što su koncerti teško analizirati ovoliko kasnije. Najvažnije od svega je da je opet bilo prekrasno. Muzika me nikad nije iznevjerila.

1. TWO COW GARAGE, Močvara, 29.09.
2. THE MEN, Močvara, 27.03.
3. MY BUDDY MOOSE, Vintage Industrial Bar, 15.02. / Močvara, 29.09.
4. THE NATIONAL, Šalata, 02.07.
5. FRANZ NICOLAY, Attack!, 28.03.
6. BUILT TO SPILL, Močvara, 14.09.
7. CHUCK PROPHET & THE MISSION EXPRESS, Kino Grič, 18.04.
8. THE THERMALS, Močvara, 14.10.
9. WU-TANG CLAN, Terraneo festival, 3. dan, bivša Vojarna bribirskih knezova, Šibenik, 09.08.
10. VEX AND THE VOXTONES, Prostor do, 14.06.
11. MARK EITZEL, Žedno uho, 02.02.
12. BENCHWARMERS, Attack!, 23.10.
13. STEVE WYNN & CHRIS CACAVAS, Žedno uho, 09.02.
14. PURLING HISS, mali pogon Tvornice, 06.05.
15. GIRLS AGAINST BOYS, Močvara, 07.12.
16. THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS, Prostor do, 15.06.
17. OVERFLOW, mali pogon Tvornice, 19.10.
18. DENT MAY, Močvara, 14.11.
19. SEAN PRICE, mali pogon Tvornice, 19.02.
20. MUDHONEY, Pogon Jedinstvo, 30.05.
21. YO LA TENGO, Tvornica, 08.11.
22. ARCTIC MONKEYS, INmusic festival, 1. dan, Otok hrvatske mladeži na Jarunu, 25.06.
23. GO NO GO, 4. rođendan pot liste, Attack!, 02.03.
24. STRAY DOGG, Močvara, 28.05.
25. PIPS CHIPS & VIDEOCLIPS, Tvornica, 09.11.
26. CHERKEZI UNITED, Spunk, 23.03.
27. PLAYLOUNGE, KSET, 11.06.
28. BLAKE SCHWARZENBACH, Močvara, 26.08.
29. MARINADA, Muzej suvremene umjetnosti, 29.03.
30. THE YAWNS, mali pogon Tvornice, 27.09.
31. IRENA ŽILIĆ, Booksa, 31.01.
32. MAC DEMARCO, Kino Grič, 04.05.
33. BIG DADDY KANE, Pepermint, 30.04.
34. KURT VILE & THE VIOLATORS, Tvornica, 20.06.
35. TI, Kino Grič, 11.05.
36. WOODEN AMBULANCE, Močvara, 24.10.
37. CALEXICO, Terraneo festival, 2. dan, bivša Vojarna bribirskih knezova, Šibenik, 08.08.
38. DEAD MEADOW, mali pogon Tvornice, 06.11.
39. RIVERPOOL, Vintage Industrial Bar, 16.01.
40. HEMENDEX, Attack!, 23.11.
(a da koncert grupe SABOTAŽER u Warehouse skateparku 26.09. nije bio polutajan/poluproba/polustvaran/polusvenešto, i on bi se uvalio negdje na ovaj popis, a ovako neće; to, međutim, nipošto ne znači da bi ostatak rasporeda ostao isti, nego bi sigurno došlo i do šejkanja barem zadnjih desetak pozicija)