VJEŠTICE Totalno drukčiji od drugih Jugoton 1989.
Eto sad kad sam izbacio frustracije da se vratim na temu. Jedino što je bilo zakon u tom novom valu je činjenica da je propao i da su iz ruševina nastale Vještice. Svojevrsna super grupa koju su oformili underdogsi gore spomenutih Haustora, Azre i Filma. Srđan Sacher napustio je Haustor jer je, po nekim pričama, izgubio bitku s Rundekom za mjesto glavnog autora u bendu. Max Wilson ostao je bez Filma, a Boris Leiner valjda bez Azre. Nemojte me držati za riječ da sam baš pogodio kronologiju događaja, al' ajmo reć' da sam u pravu. I njih trojica stvorili su čudovište (ho ho hooo ovako se radi napetost u literarnim djelima - korištenjem fraza iz drugih literarnih dijela i filmova)
Naime, spojili su nešto naoko nespojivo. Kajkavsku poeziju i melodiju s afričkim ritmovima. To vjerojatno ne bi bilo moguće da se na jednom mjestu nisu našli možda najbolja ritam sekcija ikad stvorena na ovim prostorima te jedan od rijetkih gitarista koji je shvaćao da ostatak benda nije tu kako bi ga pratio dok solira. Album počinje s možda najvećim hitom Vještica - Totalno drukčiji od drugih, kao svojevrsnim manifestom benda - u prijevodu brodom luđaka koji kreće na glazbeni put oko svijeta. Kapetan je naravno Sacher - mješavina Petrice Kerempuha i Robbiea Shakespearea. Stihovi možda na prvu ruku djeluju puni ne pretjerano smislenih metafora, ali bez obzira nikad nisu iritantni poput Urbanovih, Lvkijevih i Đibinih. Naprotiv, vraćaju osmijeh na lice. Na primjer - "Da li su to bili topovi ili lupa moga srca" - predivna ljubavna pjesma koja zvuči kao preludij prvom seksu s novom djevojkom. "THC" je sprdancija na račun vlasti u kojoj poslovica - Konji ostaju konji, kočijaši dolaze novi, više govori o ovim prostorima nego većina knjiga o povijesti Hrvata od stoljeća sedmog do danas. "Zlato" je pjesma s možda najboljom bas dionicom ikad snimljenom kod nas, a što je najbolje, pojavljuje se u tek nekoliko taktova. Iako vrhunski instrumentalisti često imaju potrebu 'presviravati' svoj instrument, na ovom albumu svaki Leinerov udarac u bubanj ima smisla. Naravno, ni dan danas, nakon toliko preslušavanja ovog albuma, još nisam dešifrirao u kojoj mjeri je pojedina pjesma odsvirana. No iz nekog razloga sve zvuči na mjestu i što je najvažnije - zabavno i plesno. Vještice su uspjele stvoriti pjesme uz koje će se na albumu plesati i pjevati, pjesme koje zvuče jednostavno, ali u kojima i nakon stotog slušanja nađete detalj koji će vas zakačiti pa ćete po nekoliko puta stisnuti rewind na plejeru.
Sacher je u jednom trenutku otišao iz Vještica, Leiner i Max Juričić nastavili su, ali na žalost nisu imali Sacherovu autorsku snagu pa su se pretvorili u neku vrstu zabavnog kaver benda koji obrađuje sam sebe. Dvojac bez kormilara mijenjao je bendove i frontmene dok se na kraju i njih dvojica nisu rastali. Sacher je prije par godina nakratko obnovio Vještice, zajedno s Leinerom, nažalost ja sam bio prelijen otići i pogledati ih. Ali odsvirat će oni nešto opet kad-tad.
P.S. Stvarno nemam ništa protiv Mirkovića, al protiv Poletovaca imam