Zelo dobro se spominjam svojega bivanja v Kölnu v romanski katedrali Groß St. Martin, ki stoji poleg znamenite kölnske katedrale. Tam sem namreč sredi urbanega mesta našel oazo miru, kajti bila je popolnoma zapuščena in kakšen teden mi je nudila prijetno zatočišče. Tam sem na primer napisal svojo prvo pesem – Cesta.

Tomaž Pengov

Časopis Playboy već godinama ne privlači ljubitelje sirovih strasti u slikama. Primarni razlog tome je nedovoljna količina ženske golotinje, no pribrojimo tome ozbiljne tekstove i intervjue. Prije nekoliko godina slovenskom izdanju Playboya intervju je dao Tomaž Pengov, kantautor za čije postojanje znaju jednako originalni autori i obožavatelji uglazbljene poezije.

Pengov je kombinacija Arsena Dedića, Leonarda Cohena, Ivice Percla, Bulata Okudzhave, Stephena Stillsa, Neila Younga, Roya Harpera – sve ih je objedinio svojim radom. Prošle je godine prošlo 40 godine od objavljivanja njegovog prvog albuma "Odpotovanja" kroz koji se provlači motiv puta ("Cesta", "V nasmehu nekega dneva", "Potovanje nespečih"..). Meditativno je to ostvarenje, idealno za kraća i duža putovanja – kako za odlaske, tako i za vraćanja nekome ili nečemu. Slušno putovanje otvara "Cesta", himna nemirnih. "Odpotovanja" osvajaju slušatelja jednostavnim aranžmanima, a posebice lirikom; nije bilo potrebe za stvaranjem bravuroznih instrumentalnih dionica i dojmljivih solaža, na prigušenim je instrumentima bilo da (po)prate autorove (pri)misli. Isplati se uložiti malo truda i prevesti poeziju Tomaža Pengova (razlike između hrvatskoga i slovenskoga jezika lako se premoste), konačni rezultat je i više nego dojmljiv; odslušan materijal može na krajnje blag način primorati slušatelja na retrospektivnu analizu dosadašnjeg životnog puta, podsjetiti ga na naglo raskinuta prijateljstva i krivovjerne ljubavi što su imale sočni okus beskonačnosti. Odslušano može smanjiti, ali ne i suzbiti prezir pojedinca prema životu jer, poput svake produhovljenosti, album "Odpotovanja" može privremeno primiriti, ali ne i trajno smiriti slušatelja.

O Pengovu je snimljen dokumentarni film "Dih besede" kroz koji se u kraćim crtama prezentira njegovo glazbeno stvaralaštvo. Prvijenac "Odpotovanja", namijenjen prvenstveno mislećim putnicima (ali i svim slučajnim dobronamjernicima), već tada je predstavljao direktan otpor procesu globalne dehumanizacije. Nekomercijalan je to materijal danas, teško se od njega može zaraditi dnevna porcija kruha, djelić zemaljske slave još teže. 20. stoljeće bilo je u velikoj mjeri sklono glazbenom eksperimentiranju i upotrebljavanju angažiranih tekstova, štoviše, od toga se sedamdesetih godina moglo (po)živjeti, dok danas slični autori od takvih kreacija ne mogu ni preživljavati.

Premda površinom mala, Slovenija je trajno zadužila slušateljski svijet podarivši mu mnoga jaka (kant)autorska imena - Tomaž Domicelj, Vlado Kreslin, Andrej Šifrer, Jani Kovačič, Adi Smolar, Peter Meze, Zoran Predin, Janc Galič i već spomenuti Tomaž Pengov koji je, prije svega, pjesnik, a tek zatim i glazbenik. Dakle, pjesnik koji zna kako uglazbiti pjesmu.