Neke stvari u životu pamtiš besprijekorno. Neke stvari imaju utjecaj na tvoj život bespogovorno. Neke stvari jednostavno ostaju 'upisane' u tvoj hard drive i koliko god ti poznanici, prijatelji, nadređeni, vladajuća garnitura i politička elita pokušavaju iskriviti realnost i privući te na svoju stranu, neke stvari jednostavno za tebe imaju univerzalnu istinu za koju znaš da se ne mijenja. Kao, koliko si bio težak i 'velik' kad si rođen. S koliko si prohodao. Koje su bile prve riječi koje si izgovorio, jel to bilo 'mama' ili 'tata'. S koliko si naučio voziti bicikl. Što je utjecalo na tebe dok si odrastao. S kime si se družio. Što si volio raditi. Koje si igre volio igrati. Je to bila igra mame i tate ili si se konzervativno priklonio ekipi skrivača. Nogomet ili košarka. Dečki ili cure. Filmovi ili glazba. Trčanje ili vožnja bicikla.

Za mene bi to bio drugačiji set bitnih pitanja koja su mi praktički odredila tok misli, modus operandi, koja su sigurno dovela do toga da danas pišem o albumu koji je zasigurno najviše utjecao na moj glazbeni slušački (a i stvaralački) opus. Pokušat ću u nekoliko crtica odgovoriti, kronološki:* Prva ljuljačka u bradu? Vrtić, mlađa grupa.* Prvi odlazak na hitnu? Hvala ti, Davore Cukore, na kocki u glavu u starijoj grupi vrtića.* Prvi crijep u glavu? Pokrivanje krova kod tete Marijane. Zahvale baki koja ga je 'slučajno' ispustila iz ruke s tri metra.* Prvi radijator u glavu? Drugi razred osnovne.* Prvo primanje cure za guzicu, nedopušteno? Peti razred, zvala se je Ana. Znam, svi su to radili prije mene. Još sam se borio sa svojom seksualnošću, osjećao sam se 'drugačije'.* To veže i prvi šamar - peti razred, Ana.* Prvi doticaj s glazbom? Michael Jackson.* Prvo lovljenje za sise? Sedmi razred. Ana-Marija. I ovdje sam pokupio šamar.* Prvo priznavanje ljubavi? Ana-Marija, sedmi razred. Dobio pedalu pred vrata od frendova, jer sam pobrao i jednu figurativnu od nje.* Prvo 'žvaljenje'? Jasmina, što veže i prvo primanje za sise, dopušteno. Jasmina je bila radodajka pa to nećemo pripisati mom očitom šarmu.* Prvi odlazak u psihijatrijsku bolnicu? Osmi razred* Vrapče? Ne, Rebro, podrum.* Bendovi za vrijeme srednje? Nirvana, Nofx, Rancid, bla bla, Soundgarden, Biohazard.* Glazba koja ti je promijenila život u svakom smislu? The Jesus Lizard (jebote, rimuje se s Biohazard!)

Sjećam se da sam Igora (bubnjar Man Zero, obojica smo iz Đurđevca) danima gnjavio da mi snimi nešto novo, jer nisam više mogao slušati to što sam slušao. Nešto novo, nešto kewl, nešto glasno. Sjećam se kazete (onda su još bile kazete): A strana "Liar"; B strana "At Action Park" Shellaca. Mislim, prva stvar koju sam Igora pitao bila je: 'Koji kurac!? The Jesus Lizard? Kakvo je to jebeno ime!? Što sviraju?' Igor mi se samo nasmijao u non gay smislu i rekao da samo poslušam. Rekao je: 'Samo stavi u kazetar i stisni play.'

"Boilermaker" je jebeni udarac u glavu. Na prvu. Obara te. Toliko snage u dva tona i jednom riffu. Kao da si u knockdownu, ali te zbog svoga kratkog trajanja još drži svjesnim. Ne znaš što se oko tebe događa, osim da više nisi na poznatom terenu, da je ovo drugačije od svega što si čuo do tada. Kako Yow pjeva, ti već nezahvalno tumačiš njegovo deranje i počinješ crtati mutnjikave slike pomoću njegovih riječi. Ako je "Boilermaker" udarac u glavu, onda je "Gladiator" totalni jebeni knockdown. Gitara koja se šamara naprijed i nazad s ritam sekcijom, Yow koji je neobuzdan na glasnim dijelovima. Dok ti polovica pjesme nudi lažni smiraj, ni ne znaš da te čeka potpuna, razuzdana i bespogovorna navala bijesa kroz tutnjajuću mašinu kmečućih vokala i eksplozivne muzike do krajnjih granica dinamike. Ako do sada nisi zavolio to što si čuo, vjerojatno nikad ni nećeš. Toliko su Lizardi iskreni u svojem izričaju. Toliko su pristojni, da ti daju do znanja o čemu se ovdje zapravo radi.

"The Art Of Self-defense" nudi lagani smiraj, šansu da se malo pribereš, da pokušaš dokučiti o čemu se ovdje zapravo radi. Što ti bend pokušava 'prodati'. "Slave Ship" je, po meni, tipična četvrta stvar na albumu. Spori kotrljajući riff uz bas dionicu koja odrađuje najveći dio posla šetajući po fretboardu preciznošću ritam mašine. Kao da ova stvar daje Yowu priliku da se oporavi pred još jednu potpunu eksploziju bijesa i iskrenosti. "Puss" je zapravo kulminacija svega što The Jesus Lizard mogu ponuditi kroz svoju glazbu, praktički bi je mogli nazvati lizardovskim pokušajem stvaranja hit singla (kroz očekivane bolesne riječi jednostavna prostačka opisa - pička). Snažan i neprikosnoven riff, Yow koji prvi puta na albumu pokušava pjevati, bas dionica koja vrlo prikriveno u pozadini plete mrežu, uz gitarski, čak i bubnjarski, kratki solo. Mislim da sam ga čak i u nekim opskurnim satima vidio na MTV-u te ostao šokiran koliko nisam zapravo očekivao ništa manje za njihov video uradak.

Dalje nam album nudi pomalo drugačiji pristup glazbi, kao da nas pokušava do kraja zarobiti u svoju prepoznatljivu mrežu, kao pauk koji polagano prede mrežu oko svoje žrtve. Nastavlja sa smirajem u vidu lagane "Whirl" te brze noise punk pjesme "Rope" koja, po meni, na albumu najviše podsjeća na Yowov i Simsov prijašnji proto noise rock band Scratch Acid. Putem polagane "Perk" dolazimo do pjevačkog vrhunca na albumu, "Zachariah", gdje Yow napokon pušta glas i kroz meni omiljenu tematiku - filozofiju vjere - popunjava veliku prazninu koju ostavljaju minimalistički bubnjevi, vrlo lagana, jazzerska gitara te samozatajna i sakrivena bas linija. Po meni, njegova najzrelija vokalna izvedba na albumu, lagani odmak od kreveljenja, dahtanja u mikrfon, neartikuliranog deranja, vrištanja, borbe sa samim sobom. "Dancing Naked Ladies" je savršena završna stvar. Kao da nas tjeraju sa svojeg trijema. Kao da nam govore da odjebemo, jer smo dobili svoju porciju zasluženog glasnog rock and roll tečaja i sada možemo ići okolo širiti vijest. E da, i Duane Denison je školovani jazz muzičar koji se izdrkava svirajući noise glazbu, plus voli aluminijske gitare. Može li biti bolje?

Oni sretni poput mene, imali su ih prilike uloviti na povratničkoj turneji prošle godine u Bologni, povodom promocije remasteriranih izdanja na Touch and Go labelu ("Pure/Head", "Goat", "Liar" i "Down") učinjeno od strane Bob Westona/Steve Albinia. Remasterirana izdanja donose i bonus trackove u vidu live izvedbi, kao i opskurnih singlova te različitih snimanja van Albinijeva studija. Završit ću citatom jednog od najvećih producenata koje je 'indie' glazba rodila: 'Ako volite The Jesus Lizard i svirate istu/sličnu glazbu, sjebani ste. Ovo je najbliže što se možete približiti savršenstvu glasne glazbe i dok ih čujete/vidite, znate to isti tren.'

The Jesus Lizard su moji Beatlesi. Za sve pritužbe molim da mi se obratite na mail kovasjebejer@lizardisunajboljibendsvihvremena.comSa štovanjem, Vaš Lu