Ovdje smo se okupili kako bi raspravili jedan potpuno drugačiji aspekt glazbe. Više kao socijalni, možda čak i 'ljubavni', međuljudski, etični, ćudoredan, (ne)ispravan, (ne)pošten, ljudski u krajnjem slučaju. A to je pitanje 'TKO U BENDU TROŠI PEVALJKU???!!!'

Siguran sam da će 95% vas reći gitarist. No, no! No, istina ne može biti brutalnija od predložene. Nije gitarist. A nije ni basist. A nije ni moj najbolji frend. To bi bio Petar koji je isto basist. A nije ni njegov tata. Tata? To je jedna tako perfidno mala granica koja nas dijeli do točnog odgovora na ovo pitanje. A nije ni klavijaturist (ako ga iz bilo kojeg nerazumljivog razloga neki bend poželi imati).

Čarli je bio samo običan klavijaturist. Želio je 'zbariti' neku djevojku. Uvijek je smatrao da su crvenokose djevojke vatrenije i da im se lakše može otvoriti. Nije negirao ni privlačnost prema plavim djevojkama. Doduše, nije skrivao simpatije prema djevojkama u globalu. Ali, crvenokose djevojke su bile njegova tiha patnja i nedosegnuti blagoslov. Pisao je tekstove o njima, svirao harmoniku uz njih. Svirao harmoniku uz vatru i druženje s dečkima. Vrijeme je to skupe struje i inflacije koja jede svaku trunku spasa. Vrijeme kad je dobro imati marke na knjižici, bolje čak i izvan banke, kad će moj ili tvoj otac otkupiti kuću ili stan od banke za kutiju šibica ili vrećicu bronhia. Vrijeme kad se čeka na kruh u redu, kad se dobiva meso na preskokce i kad se zapisuje za benzin.

Deset godina unaprijed Čarli ima klavijature. Yamaha. Integrirani ritmovi unutra. Integrirani demo gdje se možeš pravit da sviraš, a zapravo ne sviraš. Čarli ima bend. Nena na vokalu. Tošo NeProeski na gitari. Šupa na bubnjevima. Električni. Naravno. I Nena je ona crvenokosa ljubav, ona zanosna crvenokosa ljepotica. Nena ima čak i poprilično dobar glas. Može otpjevat sve od Danijele i poneke pjesme Severine. Znači, vrlo jak i prodoran vokal, prava carica stejdža. Voli koketirati s publikom, više s muškom nego ženskom, tko joj to može zamjeriti. Čarli i ona imaju dvoje djece, Mariju i Magdalenu. Pobožna obitelj gdje je otac glava kuće i gdje se sluša svaka njegova riječ.

Ali, Čarli sumnja da ga Nena već duže vrijeme vara i to s Tošom. Jer, Tošo je obrasli muškarac, prototip pravog ljubavnika. Antonio Banders s leđa, možemo slobodno kazati. Tošo je još od malena u svakom selu imao po jednu djevojku, bio je Casanova s gitarom, virtuoz sviranja i slamanja ženskih srdaca. Kako neočekivano od jednog tamnoputog latino look a like virtuoza s gitarom, kako nezamislivo, kako odmah pomisliš: 'život je toliko zapravo okrutan'. To je i Čarli pomislio, to Čarli misli na svakoj probi, na svakoj gaži dok ga gleda u potiljak: 'pa zaista ima nešto od Antonia Banderasa s leđa'. Čarli ide čak i toliko daleko da opravdava postupke svoje dugogodišnje srednjoškolske ljubavi na taj način da i sam misli kao bi da je žena iskoristio prvu priliku otići u njegov krevet, prenočiti u njegovim odajama. Život nije pravedan i prozor provoda se sve brže zatvara.

Kao i mnogo puta do sada život je jebeno okrutan. Koliko god Čarli mislio da mu ženu 'praši' Tošo, istina je toliko daleko. Nikada ne bi pomislio da njegovu ženu miluju grube i neprivlačne ruke nekog tko zarađuje svoje novce udaranjem po nečem. U ovom slučaju po bubnjevima. Elektronskim. Čarli ni ne sumnja da je zapravo Šupa taj koji mu troši ženu. Kako ironično. Opet još jedan bubnjar, zar opet? Zašto su bubnjari toliko bitni. Zašto ritam sekcija određuje mnogo toga u životu? ZAŠTO?

Steve. Steve Albini. Jebeni Steve Albini. Jebeni Steve Jebeni Albini.

Što reći o čovjeku praktički 25-30 godina kasnije nakon osnutka njegovog, po meni, najboljeg benda, Big Black-a? Što reći o čovjeku koji je napravio i snimio više ploča nego je Isus nahranio ljudi jabukom i jogurtom (znaš ti na koga ja mislim). Što reći o čovjeku koji je revolucionirao glazbenu scenu i poimanje glazbene kulture i rada bendova u svijetu uz bok Iana Mackayea? Znate ono, independent spika, sami si radite tour, sami si izdajete albume, sami si istovarujete opremu, nemate labaratorijske majmune da vam to rade umjesto vas. Što reći o njegovim bandovima i projektima na kojima je radio? Big Black. Rapeman. Shellac. Flour, ponekad dok im se išlo svirati. Što reći o čovjeku kojem Trent Reznor mora pušit kurac i davati mu 99% svojeg svakog čeka koji dobije od bilo koga? Što reći o Shellacu i njihovom, po meni, najboljem i najutjecajnijem izdanju ikad? (snimanje Nirvane nije vrh njegovog stvaralačkog rada, IDIJOTE).

Bolje pitanje bi bilo, što reći o vama koji to niste poslušali ili bili toliko ignorantni da predrasudno eliminirate...?

Ništa. Baš ništa. Baš jebeno ništa.