U novom, fenomenalnom filmu Kena Loacha "Looking For Eric", legendarni francuski nogometaš Eric Cantona savršeno je opisan izrazom 'Flawed Genius'. Za svakih par briljantnih voleja, driblinga i dodavanja kao protuteža je stajalo more crvenih kartona, tuča, psovki i te jedan legendarni kung-fu udarac. Sasvim dovoljno da čovjek ode u legendu kao maestro svoje igre i fuck you stava koji je iskazivao spram autoriteta i nepravde.

"Neu! 2" nije najbolji niti najutjecajniji Neu! album, ima hrpu objektivnih slabosti, a od nekih puritanaca je proglašen i sprdnjom sa slušateljem. Kako to da se jedno tako nesavršeno djelo našlo u ovoj rubrici? Neu! 2 je, poput Erica, genije s greškom.

Ohrabren pozitivnim prijemom prvog albuma, Neu! su krenuli u snimanje nasljednika što se pokazalo jako teškim zadatkom. Potrošivši dobar dio novca namijenjenog snimanju na dodatne instrumente, bend se našao u situaciji da ne može privesti kraju rad na novom albumu. Diskografska kuća nije odobravala dodatna sredstva jer su uvidjeli da Neu! nemaju komercijalnog potencijala te je tako iz čistog inata vjerovatno po prvi puta u povijesti nastao remiks album. Tu kreće priča o neozbiljnosti i poigravanju sa slušateljem. Neu! 2 se sastoji od regularnog dijela koji je snimljen dok je bilo love, a remiksirani dio je nastao iz potrebe za popunjavanjem prostora. U tom drugom dijelu kriju se zahvati na temi "Super" koji se zovu "Super 16" i "Super 78", ovisno želite li slušati usporenu ili ubrzanu verziju, te "Hallo Excentrico!", remiks genijalne "Hallogallo" sa prvog albuma koja zvučno bilježi raspad motora kazetofona koji u konačnici pojede traku. Ako vas sve ove ludosti odbijaju od slušanja Neu! 2, album ipak krije puno više sjajnih trenutaka. Završna "Super" i otvaranje "Fűr Immer" su maestralne, tipični zvuk Motorika* u punom zamahu. Zarazni, pulsirajući pejzaži koje ćemo u devedesetima upijati na "Switched on" (Stereolab) ovdje su zastupljeni u punom efektu. Ako vam ni to nije dosta da zaključite da je ovo produkt čistog genija poslušajte ljepoticu Lile Engel te "Neushnee", lijepu flautastu temu podebljanu opet neizbježnim Motorikom.

Unatoč svojoj nezgrapnosti Neu! 2 nosi u sebi dozu ekscentričnosti i potrebu za eksperimentom nastalu radi otpora autoritetu koju ne možete ne cijeniti, dok je umjetnička strana izuzetno jaka iako previše zamagljena cijelom pričom o problematičnom snimanju. Stoga navucite crveni dres sa brojem sedam, dignite kragnu i kao što je to ne tako davno Pulp ustvrdio za hard-core (a Ali G odlučno negirao) pa kroz prozor uzviknite:

Neu! Zwei! Das ist Krautrock!

*Za one koji žele doznati još štogod, a ne da im se ići na Wikipediu ili All Music

Krautrock je pojam koji su britanski mediji 70-ih skovali kako bi se pod jedan nazivnik svela nova njemačka scena koja je puno dublje istraživala glazbu nego li su to tada činili njihove anglo-američke kolege. Nešto što je isprva prvenstveno zvučalo kao zajebancija na račun cijelog naroda (Kraut - pogrdno za Nijemac, izvedeno iz Sauerkraut tj. kiselo zelje) je izraslo u pojam za cijelu scenu vrijednu poštovanja koja je utjecala na generacije glazbenika sve do danas. Ako malo premotamo film unatrag, kraj 60-ih i početak 70-ih u svijetu su obilježili hladni rat, Vijetnam, Nixonova faca te čišćenje nuklearnih glava. U podijeljenoj Njemačkoj Berlinski zid se kočoperio punim sjajem, a Willy Brandt (onovremeni Obama) je nastojao sve nekako pomiriti, da bi mu afera sa Stassijem došla glave. Uglavnom, ma koliko sa distance od četrdesetak godina to razdoblje činilo puno nevinije i mirnije od našeg, današnjica je neusporedivo ugodnija za živjeti. Ako ništa bar ne strepimo gledajući kroz prozor u očekivanju ogromne gljive na horizontu.

U takvom neveselom vremenu su djelovali Michael Rother i Klaus Dinger. Neu! su nastali 1971. kada je gorespomenuti dvojac napustio Kraftwerk te su skupa započeli vlastitu glazbenu avanturu. Rother i Dinger su imali zanimljivu grupnu dinamiku jer su bili toliko karakterno i glazbeno različiti da je čudo da su uspjeli dogurati do prvo tri pa potom nekako i do četvrtog albuma. Prvom su bili bliži prozračniji motivi, a drugi je preferirao kaos. Prvijenac "Neu!" je udario temelje zvuku po kojem su postali prepoznatljivi, a tu je svakako bitno spomenuti i "Motorik". Riječ je ustvari kombinacija izraza Motor i Musik, a Dinger ga je zvao "Apache Beat" što je postalo zaštitinim znakom njihovog repetitivno pulsirajućeg zvuka. Grupa je još snimila "Neu! 75" koji se smatra njihovim ponajboljim djelom te nakon dulje pauze snimljeni "Neu! 4" koji nema potrebe slušati nakon prva tri. Neu! je izravno utjecao na čitavi plejadu izvođača poput Bowiea, Joy Division i Sonic Youth, dok Stereolab cijelo svoje postojanje mogu zahvaliti ovim njemačkim legendama.