Kultni albumi

Frank Turner Love, Ire & Song (2) Anti/Epitaph 2009.

srijeda, 3. kolovoza 2011

Paola se pisajući ovu recenziju osjećala kao da započinje ljubavno pismo i muči tipku Delete...

Osjećam se kao da započinjem ljubavno pismo i mučim tipku Delete... Kako napisati zgodnu recenziju o jednom od najdražih albuma čiji je autor glazbenik kojeg žarko želim vidjeti i čuti uživo, a da ne zvuči kao ispovijest opsjednute groupie? Frankov prvi album "Sleep Is for the Week" pruža onaj uzbudljivi osjećaj zaljubljivanja, a "Love Ire & Song" još topliji osjećaj spoznaje da je on 'Gospodin Pravi'.

Jedna od osobina koja mi se kod Franka jako sviđa jest njegova izravnost; on je čovjek čiji je prvi stih prve pjesme na albumu 'Let's begin at the beginning'. Ne znam jeste li upoznali J. Alfreda Prufrocka, lika iz pjesme T. S. Eliota, no Frank kaže da ga je znao prije nego što je postao poznat ("I Knew Prufrock Before He Got Famous"). Frank vrlo duhovito i učeno (jednom Etonian, uvijek Etonian) komentira vlastitu anonimnost čak i nakon izvrsnog debi albuma. Srećom, Frank nije poput Prufrocka, nije samo promatrač života, već čini sve kako bi ostvario svoje snove, od kojih je jedan slava. Sljedeća je stvar ("Reasons Not to Be an Idiot") za sve one mrgudne samotnjake koje treba izmamiti van i potaknuti na druženje s drugim ljudskim bićima. ('Get up, and get down and get outside').

"Photosynthesis" je pjesma s vrlo šarmantnim spotom u kojem glavnu ulogu imaju klinci. Oni ne znaju što je to fotosinteza kao biološki ili kemijski pojam, zato ni ne žive tako da 'fotosintetiziraju', ne žive bezumno bez strasti i ideala svakodnevno radeći isto. Frank nas poput baroknog pjesnika podsjeća da smo smrtni (memento mori) i budi iz transa odrasle rutine stihovima: 'I won't sit down, and I won't shut, and most of alI won't 'Grow up''.

Kada sam prvi put čula "Substitute" pomislila sam: 'Well music, it's my substitute for love too...'. Uz to sam i prvi put vidjela Frankeca kao odličnu priliku za groupie djevojke. Uostalom, tko ne želi pronaći bolju polovicu ("Better Half")?

Pjesma "Love Ire & Song" je pjesma koja vas podsjeti na riječi vaših učitelja, postupke roditelja, vaše uspjehe i neuspjehe, i potakne vas da se zapitate ne samo 'što-bi-bilo-kad-bi-bilo' pitanje već i što možete učiniti za čovječanstvo. Da, tako to zvuči kod Frankeca, tako idealno, revolucionarno, veliko, važno i snažno. "Love Ire & Song" je sama srž i vrhunac albuma - šesta pjesma od njih dvanaest na istoimenom albumu; sumnjam da je slučajnost. Ova pjesma čuva čitavu malu, ali složenu filozofiju iz koje možemo iščitati Frankovu osobnost - po zanimanju je povjesničar, po horoskopu pustolovni strijelac, idealist spreman na revoluciju, itd. Lako je govoriti što je dobro, a što loše, no činjenica je da živimo u svijetu u kojem nas hrane iluzijama koje su samo smeće za podsvijest. Nismo uvijek u situaciji da podižemo revolucije, a one revolucije koje započnemo ne završe uvijek ostvarivanjem naših želja, no možemo biti dio neke epske priče slušajući ovu pjesmu kroz crescenda i decrescenda, akustičnu gitaru i iskren glas koji puca od poleta.

Nakon što sam doživjela vrhunac, našla sam se s Frankom gola na podu. Tako otprilike započinje "Imperfect Tense", depresivna punk-rock pjesma u kojoj se Frank pokušava uhvatiti za slamku spasa zvanu ljubav ('Please say that love can change me'). Ujedno nas uvodi u drugi dio albuma koji je drugačiji. Sljedeće su pjesme nešto osobnije, tj. nisu male himne s kojima se svatko može poistovjetiti. "To Take You Home" je tipična folk pjesmica zaljubljenog Frankeca s čak domoljubnim motivima. Još jedna velika pjesma s albuma je "Long Live The Queen" posvećena Frankovoj pokojnoj prijateljici. Govori o smrti, no zapravo više o ostavštini - znanju i uspomenama koje nam dragi pokojnici ostavljaju. Zato i jest optimistična, jer prenosi pomalo klišejastu poruku da treba živjeti za danas.

"A Love Worth Keeping" i "St. Christophere is Coming Home" su pjesme koje redovito preskočim. Prva je previše patetična, a druga je jednostavno blaaah folk pjesmuljak. Po meni, ništa nije bolja ni posljednja pjesma na albumu Jet Lag u kojoj Frank ponovno dokazuje da nije zreo za ozbiljnu vezu. Ne volim ovakve pjesme, no valjda su krivi klavir i stihovi 'You always ask if I'm OK, But it's not the same as being happy' zbog kojih ova pjesma pogađa.

"Love Ire & Song" je album ne samo s glavom i repom, već i trupom sa svim unutarnjim organima koji drhte od strasti i iskrenosti. Frank kaže da su Ljubav, Gnjev kao ljutnja s pravom i Pjesma tri stvari potrebne u životu za zadovoljstvo; ujedno su to i asocijacije koje vam padnu na pamet dok slušate album. Album je prirodan, i upravo glazbena nagost - akustična gitara uz malu potporu benda i jednostavnost forme himničnih pjesmica s točno određenim strofama i refrenima skreću pažnju na ono što je bitno - odlične tekstove zbog kojih ovaj album i jest kultan. Frank ne zaslužuje ništa manje od superlativa jer je, osim što ima šarmantni engleski naglasak, simpatičan i pozitivan, realan, jednostavan i iskren toliko da graniči s paranormalnim. On pjeva da je rock'n'roll spasio njegovu dušu, no prava je istina da njegova glazba spašava duše.

pot lista na Terreneu: