Lawrence Hayward, za javnost samo Lawrence, čovjek je koji je stajao iza benda Felt. Tijekom deset godina rada (1979-1989) promijenili su dosta postava, uglavnom zbog Lawrenceovog ega te neslaganja sa njegovim zamislima. Tako su kroz bend prošli klavijaturist Martin Duffy (vidi mu se pola face na kaveru albuma tu lijevo, kasnije svira u Primal Scream) te izuzetno talentirani gitarist Maurice Deebank za kojeg su neki smatrali da je bio Lawrenceu ono što je u to doba Marr bio Morrisseyu. Najsvjetlije trenutke njihove suradnje otkriva LP "Ignite The Seven Cannons" produciran od strane velikog Robina Guthriea (Cocteau Twins eterična gitara). "Primitive Painters" powered by Lis Fraser vocals je obavezna zvučna lektira sa tog albuma.

U svojih deset godina postojanja Felt su izdali deset albuma i deset singlova. Čisto savršenstvo brojki, baš kao što je u muzičkom smislu "Forever Breathes The Lonely Word" savršen album. Lawrence je cijelu svoju karijeru bio podvojena ličnost. Suradnici iz tog vremena tvrde da je silno želio biti zvijezda i pisati pjesme na koje će skakati tisuće fanova, a s druge strane je htio imati i kultni status u undergroundu. Kako to već biva kod takvih slučajeva, obje pomisli mu povremeno nisu bile po volji. Međutim, zahvaljujući spletu neobjašnjivih okolnosti, Lawrence nije nikada dosegao ovo prvo. "Forever Breathes The Lonely Word" je savršeni pop album, ali ujedno simbolizira i paradoks Lawrenceovog rada. On je savršeni izgubljeni pop album koji citiraju drugi glazbenici, ali nikada publika. Slušajući ovo djelo sa vremenske distance teško je dokučiti kako ove predivne pjesme nisu pronašle put do mase, čak ni pod vodstvom Alan McGee-ja za čiji Creation records je izdan. Ili možda njihova čar upravo leži u tome da se Lawrenceovih ponajboljih pola sata karijere nije nikada vrtilo na radio postajama i nisu obilježili mladost bijele fakultetske omladine diljem zapadnog svijeta kao što su to učinili Morrissey i društvo?

"Forever Breathes The Lonely Word" je nastao nakon odlaska Deebanka te je Lawrence oslobođen ikakve kreativne sjene napisao osam zlatnih ne-hitova. Ljepota ovog albuma jest da zvuči da je nastao jednako lagano kao što ga je lako za slušati. Sjećanje na suradnju sa Guthriem je još prisutno u tragovima, klavijature su istaknutije nego ikada prije, melodije su nepredvidivo zavodljive, a Lou Reedovski vokal pjeva neke od ponajboljih stihova tog vremena. Recimo, "Hours of Darkness Have Changed My Mind" je lako zamisliti kako zatvara neki tulum umjesto "There Is A Light That Never Goes Out", a sve skupa popračeno pozadinskim zvukom dva para naočala koje se sudaraju prije nego li odu na neko intimnije mjesto.

Kroz cijeli album se provlači autorova nesigurnost, njegova vječna podvojenost i propitivanje svog mjesta i uloge u glazbi. “Maybe I could reach for the moon, maybe I’ll be there soon”, pjeva Lawrence u razigrano-sjetnoj "September Lady", a već u "Down But Not Yet Out" kaže ‘’ I was riding a road to victory ... and was wearing a mask of honesty ”. Povremeno ohrabrivanje i nada da je konačno na pravom putu ustupa mjesto daljnem preispitivanju svrhe i cilja koji si je zadao. Iz tih vječnih dvojbi i propitivanja da li je do kraja iskoristio svoj ogromni talent kojeg je bio itekako svjestan rodilo se ovo remek djelo, krhko u unutrašnjosti, ali zavodljivo na površini.

Glazbeno, Lawrence je postavio temelje indie popa koji su kasnije prigrlili veliki štovatelji Belle and Sebastian, a o svojoj ulozi u budućnosti jednom je gotovo proročanski rekao Alan McGee-ju:

"We're timeless; we follow in a tradition of brilliant bands. In 10 years' time people will reel us off as one of the greats. I mean, we wouldn't want to be in the press every week for a few months and then nothing. One interview a year is enough as long as it's a good one and the photos are right."

Stuart Murdoch je u izboru svojih najdražih albuma ikada prije par godina izvjesio "Forever Breathes The Lonely Word" na broj tri. Prije njega su još jedan Felt ("Poem Of The River") te Cocteau Twins ("Victorialand"). Bolja preporuka za rad jednog izgubljenog genijalca nije potrebna.