Evil Chuck - svojeglav i arogantan? Egoistični štreberko death metala? Bilo bi zaista teško osporiti tu mušičavu verziju Chucka Schuldinera nakon što se letimično prođe kroz duži popis muzičara i svih privremenih postava njegovog benda Death. Zbog tih konstantnih promjena Death je oduvijek bio svojevrstan one man projekt kojim je Chuck Schuldiner strastveno kormilario od svoje petnaeste godine (1983. kada se bend kratko vrijeme zvao Mantas) pa sve do njegove prerane smrti koja je nastupila dvije godine nakon što mu je 1999. dijagnosticiran rak mozga. Bio je jedan od ključnih protagonista američke death metal scene, faca kojoj dobro stoji brzopleto nadjenuta titula 'The Father of Death Metal', ali i osoba kojoj se ne može za zlo uzimati svojeglavost zbog koje je u prvoj polovici karijere završio na lošem glasu. U stvarnosti Evil Chuck nije bio nikakva kontroverzna ličnost koja uokolo maše lako inkriminirajućim rekvizitima i temama death metala te je na očigled bio miljama daleko od žigosanog Glena Bentona iz Deicide. Bio je pasionirani metal fan, vječni tinejdžer zaluđen bendovima kao što su Judas Priest, Queensryche, Mercyful Fate (obožavao je King Diamonda), Venom, Iron Maiden, Angel Witch... Možda je bio i svojeglavi egotriper, ali naposljetku se to isplatilo i njemu i obožavateljima.

Presjek događanja prije izdavanja četvrtog Death albuma "Human" i njegov prekretnički zvuk najbolje mogu opravdati Chuckovu svojeglavost i zasluženu popularnost koja je nastupila nakon ovog najprodavanijeg i najraširenijeg izdanja benda. "Human" vjerojatno okuplja najbolju postavu, ali prije nego se krenemo nabacivati imenima potrebno je nakratko rekonstruirati događaje koji su prethodili albumu.

1990. Chuck je u posljednjem trenutku odustao od europske turneje s Kreatorom, navodno tvrdeći da je turneja loše organizirana. To mu nije bilo prvo otkazivanje, ali su taj put bubnjar Bill Andrews i basist Terry Butler regrutirali zamjensku ekipu i krenuli odraditi dogovoreno. Chuck je tim potezom stekao reputaciju razmaženog metalca koji ne poštuje obožavatelje, ali je još čudniji bio potez druge polovice benda koja je ipak odlučila svirati s improviziranom postavom a bez ključne karike. Omalovažavanje neprisutnog šefa pred razočaranom publikom bilo im je jako dobra isprika za sve loše što se dešavalo na bini.

U centru pažnje i na nišanu svih metal časopisa, Chuck je ubrzo novinarima objavio novu inkarnaciju benda i najavio album koji će pomesti sve ružne priče i popraviti njegov narušeni ugled. Svoje hirovito otkazivanje turneje opravdao je depresijom i privatnim problemima, a kritičarski hvalospjevi novom albumu ubrzo su vratili povjerenje obožavateljima.

'This is much more than a record to me - it is a statement, it's revenge.'

Chuck Schuldiner - Metal Hammer/ Nizozemska '91.

I stvarno je bilo tako. "Human" je bio pozitivan zaokret na više razina. Odlučivši da nema smisla imati stalnu postavu, okupio je privremenu ekipu i za većinu fanova najbolju postavu koju je bend ikada imao: bubnjar Sean Reiniert i gitarist Paul Masvidal iz benda Cynic i fretless basist Steve DiGiorgio.

Na pitanje da li bi "Human" bilo moguće izvesti sa starom postavom, Chuck je novinaru Metal Hammera odgovorio:

'You just have to listen once for the answer. These aren't riffs supported by just some background music, everybody complements perfect, and everybody is in total control. Sean sometimes plays the opposite of what the riffs do and becomes one with them at the same time. It is so original, hard to explain, you just have to hear it. These musicians bring Death alive, bring Death into reality. It's a pity they will go back to Cynic but I admire their devotion for their band.'

Chuck se na četvrtom albumu definitivno riješio klasičnih zlih i naopakih death metal tema koje su prevladavale na prva dva albuma te prešao na socijalno angažiranije teme s kojima je koketirao na trećem te se napokon počeo baviti osobnijim pričama. Ako malo bolje pogledate, čak je i naopaki križ na mjestu slova T u natpisu benda na naslovnici četvrtog albuma bio bliži običnom križu.

Od svega, najdrastičnija je promjena ipak bila ona zvučna. Besprijekorno tehniciranje srodnije nekim prog i jazz fuzijama bilo je samo nova podloga za agresivnost i brutalnost kojih se Chuck nije odrekao. "Human" je u biti death/thrash/prog metal - svojevrstan pristup technical death metalu s kojim su se Sean Reiniert i gitarist Paul Masvidal dvije godine kasnije proslavili sa svojim bendom Cynic za čiji je uspjeh njihov angažman s Chuckom možda bio i presudan. Za "Lack of Comprehension" snimljen je video, a inspiracija za pjesmu bilo je suđenje bendu Judas Priest zbog samoubojstava tinejdžera u Nevadi. Jedini nedostatak albuma bio je pretiho smiksan bas, ali je ta greška odmah bila nadoknađena na sljedećem albumu "Individual Thought Patterns". Album je, naravno, snimio i producirao Scott Burns u legendarnom Morrisound studiju. "Human" je do danas prodan u preko pola milijuna primjeraka što je pravo malo čudo za jedan death metal album.

Albumi "Human", "Individual Thought Patterns" i "Symbolic" čine svojevrsnu trilogiju koja će vam na najbolji način dočarati specifičan Death zvuk zbog kojeg je bend stekao kultni status. "Human" se naravno nalazi i na spisku esencijalnih death metal albuma '91. godine u nezaobilaznoj i izvanrednoj knjizi "Choosing Death - The Improbable History of Death Metal & Grindcore" Alberta Mudriana.

Sedmi i posljednji album "The Sound of Perseverance" (1998.), za dio obožavatelja najbolji Death album, dovodi "Human"/"Individual Thought Patterns"/"Symbolic" pristup do savršenstva, ali se i najviše udaljava od samog death metla dajući prednost heavy i prog rješenjima koja je Chuck počeo intenzivnije koristiti u svom novom bendu Control Denied koji će godinu kasnije izdati svoj prvijenac "The Fragile Art of Existence". Nakon 1999., u pauzama između Chuckovih borbi s tumorom, novi bend snimao je materijal za drugi album "When Man and Machine Collide" koji će svjetlo dana ugledati tek ove godine.

Iako neki death metal čistunci danas ne mogu probaviti novije technical death metal albume, Death će se sigurno pamtiti kao jedan od najprogresivnijih death metal bendova koji je od samog definiranja žanra pa sve do posljednjeg albuma oko sebe uspio okupiti mnogobrojnu i šaroliku metal publiku. Chuck Schuldiner stekao je kutlni status puno prije svoje prerane smrti.