Na kraju se dogodilo da ni My Bloody Valentine ni Ride ni Slowdive nisu prvi shoegazing bend koji je dobio mjesto u ovoj rubrici. O My Bloody Valentine nisam ni pokušavao ništa napisati, jer znam da bi mi misli letjele na prošlogodišnju Primaveru i bolove u cijelom tijelu prilikom njihova dva nastupa (pogotovo onom u zatvorenom amfiteatru gdje sam, valjda, bio jedini bez čepića za uši). O "Nowhere" grupe Ride sam pokušavao barem tri puta nešto napisati, ali kako napisati bilo što suvislo o najdražem albumu ikada? Iz istog razloga nisam pisao ni o "Going Blank Again", jer ga staviti prije "Nowhere" ne bi imalo nikakvog smisla. Što se tiče Slowdivea, još uvijek nisam načisto o kojem bi albumu trebalo pisati - je li to hipnotizirajući "Just For A Day", smirujući "Souvlaki" ili suludi "Pygmalion"...

I tako je ova rubrika do sada prošla bez shoegazing albuma, a onda je nedavno preslušavanje pomalo zaboravljenih ploča riješilo sve dvojbe. Nakon "Heaven Or Las Vegas" Cocteau Twinsa i "Schubert Dip" EMF-a, na gramofon sam stavio "Whirlpool" i - to je bilo to. Gramofon zadnjih dana vrti samo tu ploču, a kako nije baš neke kvalitete i zna zaštekati (gramofon, ne ploča), onda i winamp ima dodatnog posla osim reprodukcije novih albuma.

"Whirlpool" je jedan od onih albuma koji je prošao relativno nezapaženo u svoje vrijeme. Činjenica kako Chapterhouse ovim albumom 1991. godine nije skrenuo veliku pažnju na sebe uvjetovana je činjenicom kako je shoegazing scena (ilitiga 'scene that celebrate itself', kako su je prozvali britanski novinari radi neobično razvijenog prijateljstva između svih bendova na sceni) tada već bila na izdisaju, a svijetom je, pa tako i Britanijom, zavladala grunge manija. Sanjive pjesme su izgubile bitku s rifovima iz Seattlea i prošlo je nekoliko godina dok Britanija nije iznjedrila novi odgovor, ali o brit-popu ćemo (ili nećemo) nekom drugom prilikom.

Chapterhouse je prije objavljivanja ovog albuma postojao četiri godine, a poput većine bendova iz tog vremena, prije prvog albuma objavili su mnoštvo EP-a. Na jednom od njih, "Sunburst" iz 1990., objavljen je i jedan od najljepših Beatles covera - pjesma "Rain". To nije tema ove priče, ali tko zna hoću li ikada više na ovim stranicama pisati nešto o Chapterhouse pa bi bilo šteta to ne spomenuti.

Nakon "Pearl", EP-a na kojem je back vokale u naslovnoj pjesmi otpjevala Rachel Goswell iz Slowdivea, grupa i Dedicated Records odlučili su se za objavljivanje cijeloga albuma. "Whirlpool" otvara "Breather" koja u svojih 4 minute i 20 sekundi dočarava ne samo cijeli Chapterhouse zvuk, već i cijelu shoegazing scenu. Sve je tu - bučne gitare, melodične gitare, sanjivi vokali, dvoglasje, odlične bubnjarske dionice, tekst koji počinje s 'please make me happy', a u kojem se koriste sve shoegazing riječi: breather, sleeper, soft, warm, dream, liquid, crystal... Ali, opet, sve to ne zvuči naivno, već prepuno energije, mladenačke energije, jer je upravo shoegazing obilježen tim strahom od odrastanja i težnjom za nečim većim u životu od uobičajene kolotečine u koju upadneš čim se posvetiš 'ozbiljnom' životu. Upravo zato je shoegazing zakon, upravo zato je Chapterhouse zakon, upravo zato je "Breather" zakon.

Ne samo "Breather", već i cijeli "Whirlpool" je pravi presjek cijele scene kojoj je ovo bila jedna od posljednjih velikih ploča. Na njemu se nalaze rasturačine tipa "Breather" ili "Guilt" (koja jako podsjeća na Ride), nešto smirenije "Autosleeper", "April" ili "Something More", majbladivalentajnska "If You Want Me", 'madchesterovske' "Pearl" i "Falling Down", ali bez pjesme "Treasure" ovaj album ipak ne bi bio potpun. Takva predivna šestoipominutna epopeja ne čuje se baš svaki dan. Pomalo ravna trogitarska buka izmjenjuje se s laganim prebiranjem po žicama, bas i bubanj cijelo vrijeme nas vode kroz pjesmu, a minimalni tekst dočarava ljubav u jednom od svojih najljepših izdanja. Kada nakon pomalo nerazumljivih pjevačkih dionica čujete 'Just for you, I'm in heaven, Oh, I'm in hell...', sve ostalo pada u vodu. Samo ljubav ostaje...

www.chapterhouse.info

I da, i Chapterhouse su jedan od bendova koji su iskoristili novonastalo zanimanje za njihov rad pa su se prošle godine ponovo okupili kako bi odradili poneku turnejicu i zaradili koji dinar. Nemam baš pretjerano dobro mišljenje o rijunionima, ali kada se već to dogodilo, bilo bi fora vidjeti. Pogotovo kada sam vidio kako i u 'starim danima' praše „Breather"...