Children by the million sing for Alex Chilton when he comes 'roundThey sing "I'm in love. What's that song? I'm in love with that song."

Paul Westerberg

 

Nisam bio jedini kojemu su ovi stihovi Replacementsa proletjeli mislima čitajući vijest o smrti Alexa Chiltona. Paul Westerberg opjevao je svoga heroja kao veliku rock zvijezdu, upravo onako kako je to Alex nakon kratke avanture s bendom Big Star zaista i zaslužio. No, u istoj nas pjesmi podsjeća da je Chilton bio 'Invisible man who can sing in a visible voice', čovjek koji je zbog bavljenja glazbom polagano nestajao od svoje šesnaeste godine, jer kako je to u Ritmu 1991. najbolje na svijetu napisao srpski glazbeni kritičar Žikica Simić, a ja stotinu puta s guštom pročitao iz knjige skupljenih tekstova "Električna zastava - Tajanstveni voz za neonsku dugu" (2007.), Alex Chilton je...

 

'...barska mušica' i perač sudova u mračnim krčmama Memfisa i Nju Orleansa, mitski lik rokenrola, genije i pervertirana propalica, alkoholičar i pali anđeo, narkoman i visoki sveštenik rokenrol religije, inspiracija i frustracija mnogih rokera, jeste 'last beating heart in rock'n'roll', kako je napisao Bobi Surf u NME-u. On je personifikacija rokerskog svetonazora i svojim 'životom i delom' ukazao je na zanimljivu vezu između ponora ljudskog života i glacijalnih vrhova rokenrol lepote. Tuga bluza, senzualnost soula, urgentnost roka, odmetništvo rokabilija, sklad popa u ovom, u poroku lepom i elegantnom džentlmenu, imaju svog vrhunskog propovednika i neizlečivog strasvenika. Sve priče koje ste čuli o Alexu Chiltonu su istinite. Najistinitija je ona koja govori o čovjeku koji je u tami svoje duše napipao srce rokenrola.'

Ne žalim previše za propustima u svojoj kratkoj slušalačkoj povijesti, ali kada bih mogao presložiti svoju mladenačku kolekciju, znam da bih pokušao nemoguće - usred devedesetih, tom bih dugokosom razmaženom klincu u kolekciju ugurao tri albuma benda Big Star: "#1 Record" (1972.), "Radio City" (1974.) i "Third/Sister Lovers" (1978.). To bi bio najbolji uvod u sve ono što je naposljetku uslijedilo. Stonse i Beatlese ionako već negdje odradiš, ali, Judo plesaču, ovo bi trebala biti svačija esencijalna rokenrol lektira puno prije završetka faksa. Jer, stvarno se radi o jednoj od najkraćih, najtužnijih i najvažnijih rokenrol priča. Sve ono što vaša adolescencija treba.

Mislio sam da ću slaviti Big Star još puno puta, ali nikada mi nije palo na pamet da ću to morati raditi zbog prerane smrti Alexa Chiltona. Nepošteno je izdvajati jedan album iz njihove diskografske trilogije (ponovno okupljeni bend s početka devedesetih s The Posies dvojcem - Jonom Auerom i Kenom Stringfellowom - ne može se stavljati u isti kontekst), ali naposljetku se uvijek izgubim upravo tamo gdje se i sam Chilton zagušio u koktelu propalih ideala i vlastitih frustracija. Uz pomoć producenta Jima Dickinsona i bubnjara Jodyja Stephensa, okončana je originalna Big Star priča. Mamuran i shrvan, ali s još dovoljno pijeteta prema samom sebi, izvrnuo je Big Star zvuk s prva dva albuma kako bi treći pretvorio u svojevrsno remek djelo, tj. u halucinogeni soundtrack jedne propale ljubavi i u preuranjeni epitaf bendu koji će još dugo čekati na zasluženo priznanje.

Album "Sister Lovers" (Chilton i bubnjar Stephens su onda hodali sa blizankama) ili jednostavno nazvan "Third", kronika je posljednjih dana benda i Chiltonove razorne veze s Lesae Aldredge. Uz jeftine droge i alkohol, nije ni teško povjerovati u priču da je gostujući soul gitarista Steve Cropper svirao s vrata studija kako ne bi izbliza prisustvovao tom kaosu. Upravo su između tih neuroza i ludila nastajale pjesme kao "Big Black Car" i "Holocaust". Nihilizam je bio dio samoobrambenog plana: 'Nothing can hurt me/Nothing can touch me/Why should I care?'

Ocijenjen kao nekomercijalan, "Third/Sister Lovers" izdan je tek četiri godine nakon snimanja. "Holocaust" i predivnu "Kangaroo" na albumu "It'll End in Tears" (1984.) obradila je dream pop super grupa This Mortal Coil, a sredinom devedesetih ovu posljednju uživo je svirao i Jeff Buckley.

Nakon što su Chiltona u život vraćali Tav Falco, Paul Westerberg, Jon Auer, Ken Stringfellow i mnogi drugi zbog kojih je napokon prepoznat njegov talent i rad, postalo je jasno da su Big Star jedan od najutjecajnijih bendova rokenrola.

Da je još među nama, tekst bi završio pjesmom koja je zatvarala originalnu verziju albuma "Sister Lovers". Pjesma "Take Care" je trenutak lucidnosti pred Chiltonove godine ponora. Iskrena i dirljiva preporuka za sve one koji će se otisnuti u slične odmetničke sudbine: 'Take care not to hurt yourself/Beware of the need for help/You might need too much/And people are such/Take care, please, take care...'

Sada je za kraj dovoljno reći jednostavno:

'Rock 'n Roll is here to stay / Come inside where it's okay'

Ili kako su to Paul Westerberg i mnogi prije mene priznali:

'I never travel to far without a little Big Star'