Stati pred policu i samo frknuti: 'Hmm, pa ovo bi trebalo staviti u kultne albume' ne bi bilo pravedno prema Belle and Sebastian. Bend ovakve karijere stavlja svakog fana u slatko-frustirajući položaj nemogućnosti odabira jednog jedinog djela koje bi reprezentiralo najbitnije dostignuće ove skupine glazbenika. Da li ići na zicere poput "If You're Feeling Sinister" ili "The Boy With The Arab Strap"? Ili na manje hvaljene, ali i dalje izvrsne "Tigermilk" ili "The Life Pursuit"? "Dear Catastrophe Waitres" možda? Prva dva svakako spadaju u kultne radove, dok su zadnje spomenuta tri pravi mali trijumfi škotskog i svjetskog popa.

Kako je u svako djelo B&S utkano pregršt emocija jedini ispravan put je odabrati djelo na čiji zvuk srce najjače zatitra. I tako smo došli do toga da imamo dva EP-ja koji su vrh vrhova. Superbowl, finale Lige prvaka ili Game 7 jedne velike diskografije. Ako ih spojimo u jedan, dobijemo najbolji B&S album ikada. Koji službeno nije album. Ali koga briga?

"This Is Just A Modern Rock Song" EP je objavljen u zimu 1998., neposredno pred sami sumrak diskografske industrije koji je nastupio početkom rada Napstera u ljeto iduće godine. B&S su uporno njegovali tradiciju singla i u to pred-internet vrijeme su fanove dovodili do ludila s hrpom stvari koje su objavljivali uz regularna LP izdanja. Da stvar bude teža za praćenje, ti singlovi su po kvaliteti skladbi mogli stati uz bok bilo kojem albumu, o čemu zorno svjedoči kompilacija "Push Barman To Open Old Wounds" (još jedan klasik).

Naslovna stvar bi uz manje preinake mogla komotno postati himna neke sjeverno locirane države. Vjerovatno najbolja B&S skladba ikada, njezinih sedam minuta proleti kao sedam sekundi. "This Is Just A Modern Rock Song" je klasični sporogorući bombon prepun emocionalnih kovitlaca koji se polako razvijaju sve do spektaklularnog zborskog vrhunca koji završi na najbolji mogući način - dječje jednostavnim objašnjenjem kako sve mora jednom stati, pa tako i pjesma.'I count "three, four" and then we start to slow Because a song has got to stop somewhere'

"Lazy Line Painter Jane", naslovna tema drugog EP-a kojim se bavimo, je druga najbolja B&S skladba ikada. Istekom prve minute osjetimo neki pomak i nemir da bi uletom bezvremenskog vokala Monice Queen postalo jasno da ovo nije samo još jedna obično-dobra B&S stvar. Umjesto toga, imamo bogato orkestriranu himnu, klasik, stvarčinu koja zvoni na sve strane kao da je snimljena u crkvenom holu. Zapravo, LLPJ je i snimljenja u crkvenom holu što objašnjava šuplji zvuk na kasnije objavljenom "BBC Sessions". To i činjenica kako je Monica Queen gotovo nezamjenjiva u svojoj ulozi pomoćnog vokala koji je zapravo glavni.

Ostatak EP-ova krije još ukupno šest sjajnih skladbi i donekle je šteta što se u društvu ovako izuzetno jakih naslovnih tema zapostavi jedna "The Gate" (priziva u sjećanje odbjeglu Isobell Campbell), balade "I Know Where The Summer Goes" i "You Made Me Forget My Dreams", pop dragulj "Photo Jenny", "Slow Graffiti" (članica soundtracka filma "Acid House") ili spoken word "A Century of Elvis". Ali ista stvar bi se dogodila i da su pripojene nekom od albuma.

Ukupno osam skladbi raspoređenih na dva izdanja love bend u neponovljivom trenutku čistog nadahnuća čiji vrhunac svaka sljedeća reprodukcija ne može dosegnuti, a svako ponovno slušanje otkriva i zašto je to tako. Veličanstvena ljepota ovih singlova, osim činjenice kako je riječ o izuzetnim autorskim momentima, jest u tome da negiraju formu objave djela. Album, singl ili EP, skroz je nebitno. Ignoriranje općeprihvaćene norme omogućava fokusiranje i bilježenje trenutka nadahnuća te nam upravo možda i to djelomično otkriva zašto su Belle and Sebastian tako prokleto dragi, privlačni i pristupačni pasji Škoti.

Bonus trackBendov recentni uradak, "B&S Write About Love", ne zaslužuje spomen u kontekstu u uvodu nabrojenih djela, prvenstveno jer ga je bend mogao napisati lijevom nogom tijekom produženog vikenda. Ipak, B&S imaju toliko pozitivnih bodova da im par promašaja u diskografiji ne može naškoditi. Ako su poslije "Fold Your Hands Child..." mogli snimiti "Dear Catastrophe Waitress", nadmašiti ovaj posljednji album neće biti teško. Trebaju spojiti samo dva duža vikenda.