Zvuk citraša i pjevača, svirača i trubača neće se više u tebi čuti.
nikakva umjetnika, nikakva umijeća neće se više u tebi naći;
'buka mlinskog kamena' neće se više u tebi čuti.

Otk. 18,22.

Ima jedna nepotrebnija rasprava oko značenja broja 666. Naime, dok jedni tvrde da potonji prirodni broj simbolizira Čovjeka, drugi su uvjereni da predstavlja Zvijer. Zapravo se može reći da su obje strane u pravu jer je Čovjek nerijetko po unutarnjim osobinama utjelovljenje Zvijeri. Većina kršćanskih denominacija vjeruje kako je broj 666 simbol Nečastivog, zato sa skepsom promatraju sve što u sebi sadrži taj broj. Tako i album "666" grčkog sastava Aphrodite's Child od samog početka nosi predznak sotonskog albuma. Ako ni po čemu drugome, onda zbog samog imena albuma. Pribrojimo li tome činjenicu da je riječ o neklasičnoj rock glazbi koju, uz heavy metal i njegove inačice, mnogi Božji ljudi interpretiraju kao inačicu zabranjene glazbe, ustanovit ćemo da je riječ o punokrvnom đavoljem djelu u notnom obliku. Zastrašujuća, zapanjujuća i zabrinjavajuća je količina znanja kojeg pojedinci i mase posjeduju o Luciferu. Upitaš se odakle im svi ti podaci koje oni bez trunke premišljanja iznose javno, kako im polazi za rukom da gotovo u svemu vide vražja posla. Mora da su podosta vremena proveli u njegovom društvu kad ga tako dobro znaju.

U Otkrivenju se broj 7 spominje 54 puta, a u nešto manjoj mjeri spominje se u dvostrukom albumu "666" koji se izravno temelji na Otkrivenju. Kao konceptualno ostvarenje, album predstavlja jasno zaokruženu cjelinu, a od slušatelja iziskuje koncentraciju i svojevrsno slušalačko i čitalačko predznanje. Psihodelični rock sedamdesetih godina prošlog stoljeća, elementi grčke narodne glazbe, zborsko pjevanje (pod utjecajem grčkog pravoslavlja), eksperimentiranje prošarano klavijaturama – sve su to elementi što čine "666". Naravno, itekako se osjeća utjecaj Vangelisa koji je bio idejni začetnik i glavni rukovoditelj čitavog projekta. Svaka duša što je sklonija fanatizmu ili vjerskom jednoumlju čula je negdje za Vangelisa i njegovo glazbeno stvaralaštvo u kojem se dokazuje kao Belzebubov sluga. Takva duša lako i rado će vam nabrojati značajnije pjesmuljke u kojima Nečastivi širi svoje bezbožničke zamisli - "One of Us" (Joan Osborne), "Stairway to Heaven" (Led Zeppelin), "Dear God" (XTC), čitav album "Amen" (El Bahattee) i gorespomenuti "666"...

Nije Vangelis bez razloga izabrao diskutabilnu brojku za naslov albuma, znao je da će tako privući pozornost, baš kao što nije sasvim slučajno uzeo jednu od najkontroverznijih biblijskih knjiga kao osnovu za stvaranje. Ipak je Otkrivenje, zbog izrazito slikovite i simbolične priče o propasti svijeta, od samog početka kamen spoticanja i izvor nebrojenih nesuglasica među kršćanima; nikako da se dogovore tko simbolizira Zvijer, po kojem će kriteriju netko biti bačen u ognjeno jezero, dok će se netko drugi spasiti od druge smrti i upasti u društvo sto četrdeset i četiri tisuće mučenika koji okružuju Janje. Baš kao što se i danas mnogi ne mogu na razuman način dogovoriti o značenju Otkrivenja, tako je recepcija albuma „666“ prožeta svadljivim diskurzom. Album je vjerojatno najpoznatiji po singlu "The Four Horseman", no svakako valja istaknuti i skladbe "Babylon", "The Lamb" te "Aegian Sea" koja u najvećoj mjeri ima štih new agea, što je nekima sasvim dovoljan razlog za stvaranje prigovora. Ukratko rečeno, riječ je o multižanrovskom albumu što ne iziskuje od slušatelja duhovnost, a zauzvrat nudi i glazbeni i duhovni doživljaj.