Večer neiskorištenog potencijala. Tako bi se najkraće mogao opisati ovaj koncert. Unatoč hladnoći koja odbija posustati i pustiti nas da uživamo u čarima kratkih hlača, uputio sam se do Attacka jer se ipak radi o dvojici kultnih imena, za koje sumnjam da ću tako skoro imati priliku opet vidjeti. Odmah na ulasku u klub mi je podiglo raspoloženje to što je u pozadini svirao "Home" od Off With Their Heads. Drago mi je da novi album tako brzo proširio među ljudima.

Prvi su se na pozornici popeli karlovački Me As Well i odmah dali nagovijestiti kako će se daljnja situacija razvijati. Pred jedno dvadesetak ljudi, od kojih su eventualno njih par u prvom redu bili upoznati sa stvarima od benda, odsvirali su svojih pol sata korektno. Sviraju taj neki moderni melodic punk gdje zapravo ne možeš pogriješiti ako ih uspoređuješ s cijelim nizom bendova od slovenskog In-Sanea pa sve do ranih Flatlinersa. Nažalost, dok su im same ideje i pjesme zanimljive, njihova izvedba daleko je od optimalne. Ako sam čak i ja, osoba bez ikakvog osjećaja za ritam, primijetio da bubnjar svako malo mijenja tempo ili se jadan totalno pogubi, onda se ipak radi o ozbiljnoj neusviranosti. Kako se radi o mladom bendu to i nije neki problem, ali ako planiraju svirati za više ljudi od poluprazne Medike, treba će ipak malo više vremena.

Obučen u odijelo, oboružan bocom vina s plutenim čepom i okružen instrumentima, Franz Nicolay na pozornici djelovao je kao kontrast svemu što ga okružuje. U tih petnaest minuta između dva nastupa broj ljudi u prostoriji nije se znatno povećao, što Franzu ni najmanje nije smetalo. Od početne "The Hearts of Boston" pa do zadnje "Do The Struggle" demonstrirao je što znači biti kvalitetan folk umjetnik. Između pjesama malobrojne je poklonike zabavljao pričama s njegovih putovanja i dijelio životne savijete upitne kvalitete. Izmjenjujući se na gitari, harmonici i bendžu zračio je nevjerojatnom količinom životne energije. Kako je nastup odmicao, tako je i reakcija publike bila sve veća, te vjerujem da na kraju nije bila osoba kod koje nije, barem dijelom svoje pojave, probudio simpatije. Jedina šteta je u tome što se na pozornici pojavio sam, jer pjesme poput "Did Your Broken Heart Make You Who You Are?" jednostavno izgube dio svojih čari u ovakvom osamljenom izdanju.

Pauzu za tonsku probu Morning Gloryja iskoristio sam da izmijenim par riječi s Franzom i potrošim zadnje životne pare na merčanje, kako bi se jedan frend izrazio. Prvo što mi je upalo za oko jest da Morning Glory prodaje tange sa svojim logom. Iskreno nisam siguran da li sam oduševljen ili užasnutim tom idejom, ali definitivno je unikatna. Uz to sam doznao da je Franz Nicolay obrijao svoje prepoznatljive handlebar brkove jer ne želi da ga se povezuje s hipsterima, čime su hipsteri uništili još jednu dobru stvar.

Album Morning Gloryja "Poets Were My Heroes" smatram najugodnijim prošlogodišnjim iznenađenjem. Ezra, temeljni i jedini bitan član benda, na tom se albumu transformirao iz narkomana koji pjeva o tome kako treba pobiti policiju u izrazito kvalitetnog tekstopisca. Od cijelog Crack Rock Steady žanra ovo je prvi album koji se može smatrati kvalitetnim i u širem pogledu stvari. Ostalo je samo za vidjeti hoće li na svojoj prvoj europskoj turneji uopće, biti sposoban demonstrirati svoje novo ruho ili će se vratiti starim navikama.

Nažalost, odgovor na to pitanje došao je prebrzo i u negativnom obliku. Već tijekom prve pjesme bilo je jasno da je Ezra koherentan samo u najosnovnijem značenju te riječi, te da će klavijature , postavljenje za njega, ostati samo kozmetički ukras. U tom trenutku prostor se ugodno popunio fanovima benda, te su stare stvari "Gimme Heroin" i "The Whole World Is Watching" dočekane s oduševljenjem i plesom. S druge strane, novi album izazvao je mlaku reakciju, i u tome jest glavni problem. Kada izgradiš karijeru na nihilizmu i kombinaciji ska/hardcore muzike teško je od fanova očekivati da se vesele radikalnoj promjeni zvuka. Tako su najbolje stvari "Born To December" i "Take Care Of Me", bazirane na klaviru i sporom ritmu, ostale kompletno zanemarene. Umjesto kvalitetnog benda koji definira svoj novi zvuk, na kraju smo dobil samo malo bolju verziju Leftover Cracka.

Unatoč svemu tome, nastup je bio izrazito zabavan. U jednom trenutku Ezra se totalno geografski zbunio i izjavio da su ih zajebavali na granici Jugoslavije/ Hrvatske, što tek nema smisla ako se zna da su dolazili iz smjera Austrije. Ostatak vremena kratio je raspravljajući o kvaliteti hrvatskih piva ili vješajući se sa stropa. Svoj relativno kratki nastup od 45 minuta, zatvorili su s genijalnom "Divided By" i pozvali ljude na cugu.Tako je cijela večer protekla u kvalitetnim svirkama, a opet sam otišao doma s gorkim okusom u ustima. Svaki od izvođača imao je neki nedostatak koji ga je spriječio da se prometne u prvoklasni nastup, a što se Morning Gloryja tiče Ezra je to sam najbolje rekao 'I could do anything if I could get clean'.