Postojanost bjelokosti - New Ivory @ Tvornica kulture 31.08.2012.
Činilo mi se da je bendu pretpostavljeni plafon postati podnošljivija varijanta The Wombats ili tek kopija The Fratellis za ultrasocijalu, a to nipošto nisu ambiciozni ciljevi kojima valja stremiti bez predavanja
Čak se i mi iskusniji, podozrivošću prema hypeovima manje opterećeni i britanskom rokenrolu naklonjeniji fanatici često dopustimo uhvatiti u zamku sumnjičavosti prema hvaljenim gitarskim bendovima s Otoka koji se, baš kao i te navedene brojne pohvale koje ih slijede u stopu, pojave gotovo niotkud. Kriviti bendove zbog ekscesa popratne industrije promašena je rabota, ali, s druge strane, postojeće veze jedne vrste nemoguće je sasvim zanemariti dok god ostajemo unutar istoga konteksta. Zagrebačka koncertna ponuda proteklih je i ne samo nekoliko godina na određeni način podupirala tezu o vrijednim američkim radnicima i umišljenim britanskim šminkerima, jer su se u ovim krajevima nezavisni britanski bendovi bez statusa pojavljivali vrlo rijetko i posve slučajno, upravo kao iznimke tvrdnje kako se njihovim sunarodnjacima naprosto ne da napornim, staroškolskim pristupom polako ali strpljivo graditi fanovsku bazu iscrpljujućim putovanjima i slabo posjećenim nastupima.
Najave koncerta londonskih New Ivory u malom pogonu Tvornice nisu obećavale mnoštvo razloga za ukidanje te predrasude, kao ni razjašnjavale dijametralno suprotnu pozadinu još jednoga klasičnoga britpop-rock trojca. Obilujući informacijama o slavnim producentima, poznatim bendovima s kojima su svirali – a koji su gotovo beziznimno strahote teške kategorije – i industrijskim nagradama koje su pokupili, stjecao se dojam kako pravog mesa u vidu efektnih pjesama jednostavno nema na raspolaganju, što su donekle potvrdili i konfekcijski producirani singlovi 'A Knight' i 'Something You Should Know'. Činilo mi se da je bendu pretpostavljeni plafon postati podnošljivija varijanta The Wombats ili tek kopija The Fratellis za ultrasocijalu, a to nipošto nisu ambiciozni ciljevi kojima valja stremiti bez predavanja.
Možda baš i zbog svega toga ne bi smjelo čuditi da su uživo New Ivory mnogo nabrijanija, agresivnija ekipa, ali i bend koji se žestokom studentskom raskalašenošću svoje svirke bez ikakvih problema pokazao ne samo daleko uvjerljivijim od ovih dvaju ranije spomenutih grupa, nego i primarnim zvukom znatno različitim. Ne znam kako The Wombats zvuče na koncertu, ali zadržavam si pravo sumnjati kako operiraju po gitarskoj smjesi u koju su umiješani kako odbljesci svih legendarnih britanskih trojki na potezu od The Jam do Supergrass, tako i američki pop-metal Weezera, ili čak i Nirvane. New Ivory sve te stilove koriste i prekrajaju bez ikakvog srama, a ako ih se već svakako može koriti za derivativnost i izostanak samosvojnijeg autorskog potpisa, za manjak posvećenosti i opčinjenosti ne smije nikako. Čak je i 'Something You Should Know', katapultirana na samom startu, uživo bila cijepljena od ljigavosti snimke – izgleda da je trenutačno jedini pravi problem ovog benda nepromišljen izbor studijske ispomoći.
Pucanje žice na pjevačevoj gitari već tijekom druge pjesme na početku je zauzdalo bendov plan neprekidne paljbe iz svih raspoloživih oružja, ali kompaktnih i pjesmama koje se već pri drugom refrenu moglo pratiti kakvim-takvim pjevušenjem ispunjenih tridesetak minuta nakon neplanirane pauze New Ivory je predstavilo kao pošten, čvrst i povremeno fino melodičan bend, na čijim se članovima, doduše, vidi kako sanjaju naslovnice NME-ja, ali i to da bi u svojoj garaži nastavili svirati za svoj gušt čak i da shvate kako za ovo prvo nemaju nikakve šanse. Možda bi u tom slučaju postali i još bolji, jer su najzanimljiviji trenuci koncerta bili oni najizravniji, u kojima nije bilo traga razmišljanju o ključnim elementima strukture osvajača vrhova britanskih ljestvica gitarske provenijencije. Pedesetak okupljenih – što je s obzirom na datum svirke, mršavu promociju, ali i na startu izvještaja okrznute karakteristike naše scene itekako solidan broj – bend je prihvatilo umalo pa oduševljeno, u čemu su prednjačile razdragane tinejdžerke iz prvih redova, pa su zasluženi povratak na bis, nakon desetak svojih pjesama u regularnom dijelu, New Ivory iskoristili za obradu 'My Generation'. Već debelo izlizan klasik, procijenit će cinik, a ja ću izbaciti riječ izlizan i uživati u odličnoj verziji.