Rent-a-beach festivali kojima strani kapital zauzme dio lijepe naše obale i pozove svoje domaće ljude da se zabavljaju na istočnom Jadranu nekima možda zvuče kao samo još jedna stavka trulog kapitalizma. Realno, situacija je ipak manje dramatična. Strani festivali koji koriste prirodne ljepote Hrvatske popunili su glazbene rupe koje lokalni organizatori nisu mogli ili htjeli. Ovako prodaš paket aranžman ljetovanje+festival i možeš dovoditi kuriozitete poput DOOM-a.Soundwave još k tome daje domaćem stanovništvu popust na karte što je iznenađujuće korektno. Da nije bilo Soundwavea teško da bi ikada gledali legendu poput DOOM-a na hrvatskom tlu. Da im je to jedina zasluga moja malenkost može samo biti zahvalana organizatorima Soundwavea što su mi omogućili praćenje koncerta kojem već dugo vremena želim prisustvovati.

Po bespućima internetske (ne)zbiljnosti već neko vrijeme kolaju priče da DOOM ponekad koristi doppelgangere za koncerte. Nije da sam bio u prvom redu, ali u Tisnom su glas i stas odgovorali originalu. Reper je THC teturavo došao do ruba pozornice u maskirnom šeširu i hlačama dok mu je bijela V izrez košulja bezuspješno pokušavala treperiti na morskom povjetarcu, okovana orbitom DOOM-ovog droba. Iza njega, platno na kojem se misteriozni MC konstantno unosi u kameru i promatra publiku, s njegove desne strane, entourage od samo jednog čovjeka širine četvorice. Potpuni antipod DOOM-u reperočuvar je stajao mirno poput zen Conana, rukama prekriženim da su mu miške skoro dosegle uši. MC je s druge strane napušeno smireno hoduckao po bini i valjao rime kao da ih čita s blesimetra. Stvari su naprasito prestajale da bi se nastavile sa sljedećom u nizu DOOM-ovih himni. Na moje ugodno iznanađenje relativno jako mlada publika je dobro pratila izvođača u njegovim mixtape eskapadama. Dosta je ljudi i repalo što ako znate kako zvuče DOOM-ove stvari u biti nije mačiji kašalj. Reper je u nešto ispod sat vremena prošao gotovo čitav svoje repertoar od "Operation Doomsday", "Mm.. Food" do "Born Like This". Ukljućujući Danger Doom i King Geedorah stvari, te gostovanje na De La Soulovoj "Rock Co. Kane Flow". Većina repertoara je bila s Madvillainya čiji se nastavak prema nedavnom intervju s Madlibom, čini se, ipak neće dočekati. Drug Željko i ja se nismo mogli složiti je li bila koja Viktora Vaughn i JJ DOOM stvar ili ne...

Sve je počelo s "Accordion" i završilo s "Rhinestone Cowboy". Lažem. Sve je završilo kad se DOOM nakon par minuta fućkanja i pljeskanja publike vratio na binu ne da bi još nešto odrepao već da bi prstima napravio znak srca i pokazao ga publici. Ova gotovo dječija gesta privrženosti raskrinkala je ovog repera pokazujući prisutnima da je ispod hladne metalne maske srčani reper od krvi i mesa.

DOOM je koncertom u Tisnom potvrdio da je dobar reper dobar reper makar stajao sam na pozornici njišući se lijevo-desno s laptopom u pozadini. Show je bio odličan, demonstrirajući svu (ležernu) umješnost DOOM-a koje su pratile sve one kultne podloge, i smiješan kada se sjetim ogromnog bodyguarda i napušenog ophođenja. Duhovitosti je pridonijelo višestruko zahvaljivanje hrvatskoj publici koje je, brat-sestri, bilo manje nego na skupu ravnogorskog četničkog pokreta. Smiješan je bilo i izostanak DOOM-a s plakata za Soundwave.