Zykopops u svojem postojanju imaju dvije premise koje su me trebale odbiti od njih. Prva je da se na neki način radi o supergrupi, a pojam supergrupa me kroz godine toliko strašio i uglavnom razočaravao da se sada naježim na sam njegov spomen. Druga stvar je činjenica da Zykopops sebe definiraju kao trash grupa, a uistinu mi je pun kurac te neke zajebancije kroz mjuzu, tog nekog trash pristupa i činjenice da je totalno cool slušati/plesati/svirati te neke trash stvari i ismijavati se na taj način. Previše mi muzika zauzima mjesta u životu da bih dopuštao da je bilo tko ismijava.

Na sreću, obje premise su u slučaju Zykopopsa poprilično nebitne. Naime, činjenica kako je ova grupa sastavljena od članova Kriesa (Erol Zejnilović, Konrad Lovrenčić, Ivan Levačić) i Afiona (Lidija Dokuzović, Nenad Kovačić) kojima se priključio škotski violinist Martin Swan (u Hrvatskoj već radio na posljednjem albumu Kriesa) te beat-boxer/sampler Ante Prgin-Surka ne znači da je riječ o nekakvom 'supergrupa projektu' koji funkcionira kao nadomjestak za te bendove te se povremeno okupljaju i rade kao Zykopops. Ne, Zykopos nema previše dodirnih točaka ni s Kriesom ni s Afionom, a definitivno se ne radi ni o usputnom projektu jer je Zykopops poprilično aktivan u svojem relativno kratkom postojanju. Već su odradili nekoliko svirki, gostovanje na jedinoj tv-emisiji gdje se može uživo svirati (Garaža, jel'te), a na Dan republike su objavili i svoj prvi album koji se za sada može poslušati i kupiti na internetu, a ubrzo bi se trebao pojaviti i u fizičkom obliku. Uz činjenicu da većina ovih muzičara svira u velikom broju drugih projakta, pojam supergrupe se uz Zykopops ne bi trebao vezati iako će sigurno biti takvih konotacija.

Druga stvar je taj trash trenutak. Zykopops se definiraju kao trash folk band, slogan im je 'Zykopops...gore nego turbofolk', kažu da sviraju 'rakija music', a imidžem, pa i izborom pjesama se trude da sve te tvrdnje opravdaju. Lidija na stageu izgleda kao najgora pevaljka, na repertoaru im se nalaze i bedastoće poput "Niške banje" pa bi čovjek rekao da se stvarno radi o trash bandu. Međutim, ako i jesu trash u svojim glavama, pristup pjesmama nikako nije trash. Redom sve vrsni muzičari, članovi Zykopopsa su potpuno ozbiljno pristupili aranžmanima poskočica prikupljenih s cijelog Balkana te im dali novi štih. Swan u nekim trenutcima violinu potpuno rastavlja na proste faktore, ritam sekcija je zvukom jača čak i od same ideje da je sastavljena od basista, bubnjara, udaraljkaša i beat-boxera (Surka je na "Romano Horo" i "Šekerna" potpuno briljirao), da nije nenadmašnog Ante Estrade, Erol bi mi bio najdraži gitarist s ovih prostora a svoje je umijeće i ovdje potvrdio, a Lidijin glas je mnoge u srce dirao u Afionovim pjesmama, pa nije čudno da se takvo što događa i ovdje. Doduše, Lidija je ovaj put možda imala i teži zadatak jer je većina ovih pjesama napravljena za partijanje, ali svoj je zadatak odradila (očekivano) jako dobro. Ipak, "Duna ide", najlaganija pjesma na albumu od Lidije je izvukla ono najbolje...

Jedan od vjerojatnih razloga postojanja ove grupe je ideja da se proba napraviti nešto i na stranom tržištu. Iako je zanimanje na svjetskoj world music sceni za balkan-beat u posljednje vrijeme ipak malo opalo, mislim kako se za Zykopops može naći mjesta na opakim rakijskim zabavama koje se posljednjih godina održavaju diljem Europe. Za razliku od mnogih grupa koje diljem svijeta niču kao gljive poslije kiše, a koje se furaju na balkanski zvuk, Zykopops je ponudio svježinu u aranžmanima i veliku energiju koja ispoljava u svih 50-ak minuta albuma.

S druge strane, uspjeh na našem području im je praktično neminovan. Jebiga, ljudi će uvijek zapjevati ili slomiti poneku čašu uz "Ramo, ramo" i hitove kojima vrvi ovaj album, a pogotovo će to učiniti kada ih se neće optuživati da slušaju 'tamo neke narodnjake' (začudilo bi me da oni koji slušaju narodnjake uopće znaju za postojanje pot liste, a kamoli da je čitaju). Zykopops garantira zabavu gdje god da se pojave, a čisto sumnjam da ih netko može ravnodušno slušati. Ili ćete ih izgasiti/izaći iz prostorije gdje sviraju ili ćete im se potpuno prepustiti i zapjevati s njima pa, zašto ne, i slomiti poneku čašu. Kada čujete kako zvuče "Babino bombonče", "Naše selo" i većina drugih pjesama s ovog albuma (od 13 stvari tek su mi 2-3 lošije), onda vam nitko ne bi smio ni zamjeriti ponešto stakla u kutovima prostorija u kojoj se nalazite. Pitanje je samo što o tome misle organizatori koncerata.

www.zykopops.com
www.zykopops.bandcamp.com