Recenzije

David Lynch Crazy Clown Time Play It Again Sam 2011.

utorak, 29. studenog 2011

Naši ljudi u 65. godini slave 20 i kusur godina od umirovljenja, a Lynch, kako izgleda, ulazi u drugu mladost kao glazbenik.

Kako zaboraviti sablasnu matricu serije Twin Peaks? Može li se uopće bilo što vezano uz tu seriju trajno zaboraviti, svjesno ili nesvjesno izbrisati iz sjećanja one paranormalne scene koje su nas u klinačkim godinama ranih devedesetih plašile poput same primisli na paravojne postrojbe? Veoma teško jer, u svakoj neugodi ima neka ugoda, to i jest razlog zašto su Twin Peaks i slične serije stekle širu popularnost. Matrica Twin Peaksa je veleugodno sablasna skladba, sastojak komercijalne noćne more kojoj se rado vraćamo.

Poznavatelji filmske umjetnosti znaju kako je Angelo Badalamenti autor matrice za Twin Peaks i da je on stalni suradnik Davida Lyncha - Badalamenti je, između ostalog, napravio soundtrack za Lynchov precijenjeni Plavi baršun i pomalo potcijenjeni Mulholland Drive, doprinio tome da Lynchovi filmovi imaju još uvrnutiji ugođaj, ugodan osjećaj nelagode i jezovitosti. Lynchove uvrnute priče i još uvrnutiji protagonisti ne bi imali svoju težinu bez Badalamentija, njegove psihodelične skladbe dodatno su doprinijele tome da Lynchova narativnost bude podložna različitim reinterpretacijama. 2011. je godina, Lynch je zagazio u 65. godinu života i objavio prvi samostalni glazbeni album "Crazy Clown Time". Naši ljudi u 65. godini slave 20 i kusur godina od umirovljenja, a Lynch, kako izgleda, ulazi u drugu mladost kao glazbenik. Bavio se Lynch i prije filmskom glazbom, ali nikad u tolikoj mjeri.

Bez ikakve uvertire, Lynch nas već u prvoj sekundi uvodne pjesme "Pinky's Dream" agresivno uvodi u svoj svijet. U tome mu pomaže frontmanica Yeah Yeah Yeahsa Karen O - ona se stenjući obraća Pinkiju, metodom ponavljanja (česta metoda u albumu) Linda naglašava Pinkyjevu unutarnju podvojenost, klaunsku stranu koja nije klaunski smiješna, već klaunski rascijepana, istodobno smiješna i tužna, specifična za klaunove. Lako se mogu zamisliti Pinkyeve nevesele oči klauna o kojima je davno prije pisao meštar Ranko Marinković. Lice klauna je glumačko lice, neprirodno i nakaradno, prenapudrano i jezovito, najčešće nijemo, a zapravo rječito. Takav je dobar dio albuma "Crazy Clown Time", neuobičajeno neobično jezovit, a opet uobičajeni davidlynchovski proizvod ispunjen dremljivom psihodelijom koju presijecaju elektronski zvukovi i krajnje jednostavno prebiranje po gitari. Usred albuma svoje je mjesto dobila instrumentalna skladba "The Night Bell With Lightning" koja u najvećoj mjeri podsjeća na 16 Horsepowers i Wovenhand. Element jeke je i više nego prisutan u pjesmama, ona je dobila svoje mjesto u vokalima i instrumentima, njome se dodatno postiže jezovita atmosfera što podsjeća na neki uštimani cirkuski ili putujući orkestar. Lynch je majstor atmosfere, u filmovima se ne služi brutalni prizori da bi fiksirao gledateljevu pažnju, već zvukovi preuzimaju na sebe zadaću zastrašivača. Sličnim receptom služi se i kao glazbenik, Lynch uznemirujućim zvukovima klavijatura u albumu stvara ugođaj avangardnog trilera ili europskog noir krimića čiji završetak ostaje nedorečen, otvoren za pitanja. U komadima "Strange And Unproductive Thinking" i završnoj "She Rise Up" glasovi su robotizirani, Lynch pokazuje fascinaciju elektronikom, a pjesmom "Good Day Today" kao da se umiljato klanja elektro-popističkoj sceni devedesetih, dok najveći dio albuma ipak zauzimaju mračne, kabaretske melodije.

Lynchov prvijenac "Crazy Clown Time" nije samo auditivni, on je možda prije svega vizualni proizvod jer, tijekom slušanja pjesme se lako mogu pretvoriti u duge kadrove. Premda je ispunjen stalnim osjećajem prijeteće i napete sumornosti, Crazy Clown Time pruža 68 minuta čiste relaksacije. Ne znam za vas, ali ja jedva čekam Lynchov drugi album. Pitam se što je dosad čekao, zašto se nije prije počeo profesionalnije baviti glazbom, u većoj mjeri stvarati minijaturne filmske priče u zvučnom obliku. Meni je Crazy Clown Time ugodno iznenađenje za uho. Rijetko što me ovih dana može iznenaditi u toj mjeri, eventualno bi me audio verzija Duge mračne noći mogla nagnati da se zapitam koji je filmski fenomen sablasniji u vizualnom i auditivnom pogledu - Twin Peaks ili domaći film?

davidlynch.com