ANOHNI Hopelessness Secretly Canadian, 2016.
Novi umjetnički identitet i pjesme buđenja.
Izazovan je i opominjući album "Hopelessness" koji donosi drugačiji izraz umjetnice pod novim pseudonimom ANOHNI, kojeg smo nekad znali kao Antony Hegarty, ali rodno poigravanje je samo dio tematske cjeline ovog albuma koji predstavlja novu fazu stvaralaštva, ispričanu iz ženske strane ličnosti, koja se obrušava na pukotine društva i političke ambise kojima smo svjedoci posljednjih godina.
Muzički, pored toga što nema pratećeg benda The Johnsons, kamerni pop i prekrasne elegije zamijenila je elektronika i opominjući tekstovi. Koproducenti Hudson Mohawke i Oneohtrix Point Never čine da muzička metamorfoza bude potpuna. Rezultat je zbir protestnih pjesama zaodjenutih u electro dance himne koje direktno propituju neke društveno/političke teme, ali tako životne i tako stvarne, na način na koji se većina umjetnika današnjeg zapada, to jednostavno ne usuđuje. Anohni je hrabra, u svojim stavovima kontra izobličene industrije zabave, o kojima smo već pisali, kao i u čitavom vizuelno/identitetsko/muzičkom aspektu novog izdanja.
Čitav beznadežni album donosi bijes, srdžbu i …da, osjećaj bespomoćnosti nad sudbinom našeg svijeta, planete, koja se pretvara u opasnu kaljugu pod opsadom sila koje ne vidimo direktno, ali koje svakako ništa manje direktnije ne razaraju gradove, države, sisteme, moral, djetinjstvo, vodu, vazduh, školovanje, sreću i na kraju sam život.
Da li je ovo angažovan album koji samo i bespoštedno kritikuje? Ne, naravno, jer iza iskrvarenog srca koje Anohni osjeća za svijetom i životom, krije se ljepota koju moramo ponovo spoznati. Ljepota se nalazi i u nama i u svijetu u kome još uvijek živimo, i čiji sve prljaviji vazduh svakodnevno udišemo. Majka priroda to najbolje zna, zato je i ženski element snažno prisutan, do te mjere da je oblikovan novi umjetnički identitet, koji je u ovom trenutku, preko potreban.
Anđeo, kako ju je nekad nazvao Lou Reed, se uspeo, raširio krila i iz svog nebeskog glasa zapjevao pjesmu buđenja svima nama. Koji je čujemo… koji ga čujemo…
Tekst originalno objavljen na portalu Bruskin.me, radijske postaje Bruškin, i prenesen uz dozvolu autora