Čovjek je električar, a žena vrišti. Ovaj mladi kanadski par vrlo energično prenosi energiju svojih misli do naših osjetila, slušnih i taktilnih, iako je muškarac često mirniji. Njihov prvi album, misterioznog imena Crystal Castles, počinje skladbom prepunom tuuuUUuuu hiponotičkih zvukova i priča dirljivu priču o pretvorbi čovjeka u boga te zaključuje pjesmu kratkim i jasnim epileptičnim napadom. U nastavku albuma vraćamo se u vrijeme kad smo kao mali igrali Super Maria kod prijatelja. Također, budi u nama sjećanje na prvo pijanstvo kada nismo mogli doći doma. Kako Mario blijedi u našim sjećanjima, tako i dečki iz CC-a smanjuju brzinu, kleknu, i oplakuju vremena kada su nas se oči sjajile, a da za to nije bilo nelegalnih razloga. Davno izgubljeno djetinje stanje uma uvlači se pod kožu kako melodijska kimera omotava one koji čuju. Svjesni svojih djela, dvojac mijenja magiju i vodi opijenu ekipu na putovanje svemirom, daleko od crkve, a blizu sise. Svi vole sisu, a nitko ne voli crkvu, pa vlada sveopća sreća.

Nakon kratkog napada podivljalog tetrisa, zaigrano autistično dijete priča s oduševljenjem o čarima svijeta i prestaje biti autista. Draža joj postaje lelujava kreativnost, uz malo agresije i destrukcije, ipak je žena. Dečko, svjestan opasnosti, mijenja ploču, a ona počinje plesati, pa svi plešemo. Weeeeeeee... Ohrabren, preuzima inicijativu i priča svoju priču. Kaže da... ma svi znamo što kaže i slažemo se. On pojačava bas, a ona pljuje. Neobičan momak u pozadini gubi okladu i počinje nekontrolirano plesati. Dok se lupa nogom o pod, to je jedina opcija. Alica se u nastavku kune slobodi, budućnosti i porocima, ali jedina promjena se vidi u tome što sad i poneka ruka lupa o pod. Na izmaku kontrole, ubacuje se ljubav koja preplavljuje atmosferu finim crno ljubičastim dimom, a ruke se dižu s poda. Nitko ne želi biti bačen u more, radije gleda spektakl u glavi, ili na pozornici. Kraj albuma donosi preokret, novi izazov i jake emocije, koje umirujemo vraćanjem albuma na početak i sendvičem.

pot lista na Terraneu: