album tjedna

album tjedna deafheaven.jpg

Posljednji komentari

THREE TRAPPED TIGERS - Route One or Die (Blood And Biscuits 2011.)
- Tko je Davor?   
Srijeda, 01. Lipanj 2011
three_trapped_tigersEngleski trojac Three Trapped Tigers je svojim trima EP-evima izdanim između 2009. i 2010. mogao sjesti ljubiteljima avantgardne indie elektronike u izričaju bendova kao što su Múm i Dosh, Squarepusher, Autechre i Aphex Twin; ali i onima koji bi voljeli čuti nov, uvrnut ali pristupačan tehnički rock.

Serija EP-eva, naslovljenih "Three Trapped Tigers EP", "EP2" te "EP3", s pjesmama nazvanim jednostavno brojevima od jedan do trinaest, čini cjelinu koja se komotno može slušati kao album. Tri EP-a su nudila originalan spoj IDM-a, prog-rock preplitanja gitare i sinteva, zaraznih ritmova, post-rock melankolije te brutalnih dionica koje bi u jednom trenutku podsjetile na ekstremnije trenutke u opusima Aphex Twina i Squarepushera, a u drugom na The Locust ili kakav metalcore.

Takvo što je začudo funkcioniralo. Mene je osvojio ovaj spot, tri EP-a su mi se izlizala u slušalicama i od novog albuma sam očekivao puno. No TTT su razočarala na najdosadniji način - niti su pružili išta nova, niti zadržali kreativni nivo prijašnjih uradaka. Zatvorili su se u ladicu izričaja definiranog na EP-evima, ostavši u istom ruhu i time postavši predvidljivima.

Rekao bih da su TTT primjer benda koji je loše sazrio. "Route One Or Die" je kompozicijski, tehnički i produkcijski složenija ploča od triju EP-eva koji su mu prethodili. Kao album se doima dovršenijim i zaokruženijim nego što su to bili EP-evi, bilo pojedinačno ili kao cjelina. Ali to mu nije prednost, već glavni nedostatak. Bend kao da je izgubio pankerski duh (/odrastao?). Svježina, zaigranost i polet su pripitomljeni elegancijom i natruhama ziheraštva.

No možda je moj doživljaj albuma uvjetovan visokim očekivanjima. Neovisno o tome, "Route One or Die" ima dopadljivih trenutaka. Favoriti su uvodna "Cramm" koja me podsjetila na Doshovu stvar "Um, Circles and Squares", mračna "Creepies", epska "Ulnastricter" te najagresivnija na albumu, "Drebin"; što će reći da od osam stvari nisam mogao izdvojiti manje od pola. I ne mogu reći da je "Route One Or Die" loš album, samo da ja njime nisam zadovoljan. Da sam od inovativnog benda očekivao inspiraciju i inovaciju a dobio suprotno. Ali album je tek izašao. Možda mu treba dati vremena.

www.threetrappedtigers.com

Pisali smo i o:

DOSH - Tommy (anticon 2010.) ADEBISI SHANK - This is the Second Album of a Band Called Adebisi Shank (Richter Collective LTD. 2010.) AUTECHRE - Oversteps (Warp 2010.)


 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi