Prvo što bih htio reći je: Oprostite. Oprostite na isticanju očitog, na pobijanju predrasuda koje su znanost i nemali dio društva već prije nekog vremena stavili u ladicu povijesne zablude i ignorancije. Oprostite što ću najhrabrijima i ZA i PROTIV oduzeti desetak minuta života da pročitaju ono što je svatko razborit već odavno pročitao iz života i prihvatio, ne kao utemeljenu teoriju, nego kao neospornu činjenicu. Naglašavam neospornost. Ravnopravnost homoseksualaca po svim točkama društvenog djelovanja i života, od ručanja u restoranu do sklapanja braka, nije tema za raspravljanje. Nema sive zone. To nisu ljudi smanjenog mentalnog kapaciteta, niti bolesni ljudi kao što bi neki voljeli da mislite da jesu, niti je njihov kemijski sastav, fizičko i mentalno stanje, imalo specifičnije od bilo kojeg heteroseksualca. Čineći nas, homo i hetero, i za i protiv, jednakima i ravnopravnima pred zakonom, u pravima i obavezama. Samim time predstojeći je referendum, ma kakav mu ishod bio, u realnosti neobvezujući. Ne možete određenoj skupini ljudi oduzeti prava samo zato što su prema vašem svjetonazoru nedostojni, temeljeći to oduzimanje na dezinformacijama, pritom apelirajući na ljude koristeći stare prokušane (da ne kažem jeftine) ključne riječi obitelj, djeca, svetost. Mislim, očito možete. Pokrenuti referendum temeljen na pitanju oduzeti li nekome određena prava samo zato što određena skupina ljudi smatra da je to jedini ispravan način osiguravanja nepovredivosti obitelji pred Bogom i Ustavom. Svaka obitelj bi trebala biti povrijeđena ovakvim mjerama nepovredljivosti. Da sutra 100 000 000 Hrvata referendumom izglasa da ne dišemo zrak nego plinoviti jogurt s okusom (mirisom) mrkve i limuna to i dalje ne znači da je tome tako. Ako nemate činjenica, nemate ni osnove za razgovor, a kamoli za referendum. Pozivam sve koji su ZA da mi na lejmo.potlista@gmail.com  pošalju svoje znanstvene podatke ili presude sudova koji potvrđuju da su homići manje zaslužili živjeti normalno od nas normalnih. Hajmo sad malo pogledati što to točno obiteljaše toliko ugrožava?

Da ne morate dugo čekati, odgovor na gore postavljeno pitanje je: ništa! No, da vidimo što je to homo ekipa radila prije nego što se počela joguniti i prijetiti da bi sklapala brakove i posvajala i rađala djecu, a da je razjarivala i razarala hrvatski moral i obitelji diljem Lijepe Naše. Radila gay parade! „Ti homići svima nabijaju na nos da su homići! Te parade, pa šarene boje, pa šljokice, pa te šiške, pa ti flufasti šalovi… Nek' to rade doma u svoja četiri zida. Umjesto da ih je sram… Bog te jebo što je sljedeće?! Držanje za ruke u javnosti?!“  Nabijanje na nos… Hmmm… Nek' to rade unutar svoja četiri zida... Ja bih, kao ateist, isto mogao reći za hodočašća u Mariju Bistricu ili Međugorje. Ali mi nikada nije palo na pamet. Zašto? Zato što moj svjetonazor dopušta da ljudi drugačijih mišljenja i opredjeljenja slave svoje mišljenje dok god to ne rade na način da ugrožava druge. Prvoprosinački referendum, u suštini, radi upravo to - ugrožava. Sličnu paralelu se da povući i s euforijom i slavljem nogometnih uspjeha. Nikada nisam pratio nogomet, ali mi nije ni na kraj pameti ljudima uskraćivati zabavu i veselje, jer je meni to marginalno. Većina moje zabave je marginalna (koncerti u KSET-u, Močvari, SC-u...) i možda je upravo ta perspektiva ona koja mi je omogućila ne samo shvaćanje nego i podupiranje drugih da se vesele i zalažu za svoje pravo da se zabavljaju na način kako god to žele a da ne ugrožavaju druge.  

Paradoksalno je da se većina osjeća toliko ugroženom od manjine, a da pritom čak i nisu u opasnosti gubitka ičega osim ograničenog pogleda na svijet. Ako i toga. Ljudi ne vole da ih se naziva ograničenima, ali cijeli temelj pokretanja referenduma i samo referendumsko pitanje jest ograničiti li nečije pravo ili ne. Ako glasate za, po samoj prirodi referenduma ograničeni ste i ograničavate druge. Ograničeni ljudi po prirodi vole ograničavati druge bez valjanog razloga. Pogled prosječnog ZA partijaša ne seže dalje od obitelji u kojoj postoje majka i otac. Nisam živio u doba Hamurabija, ili Julija Cezara, ili Karla Velikog, ili Napoleona, ali kako su sve njihove vladavine i povijest svijeta kao takvog obilježeni krvavim sukobima raznih zaraćenih strana vjerujem da obitelj bez jednog roditelja, premda u slučaju rata tragična, funkcionira bok uz bok prave obitelji od početka ljudi i civilizacija. Samohrani roditelj nije prirodan? Rat nije prirodan! Naravno da je roditelju lakše, a djetetu iskustveno bogatije kada u njegovu odrastanju sudjeluje više ljudi. Ali to nije pravilo koje isključuje iznimke. Postoje životni raspleti nakon kojih dijete odrasta bez jednog roditelja. Razlog tome može biti razvod, odsutnost zbog posla ili, u najnesretnijem slučaju, smrt. Autor ovog teksta je primjer uspješne životne asimilacije djeteta koje je odraslo gotovo isključivo uz majku. Ne osjećam se radi toga oštećenim. Žao mi je majke, koju su život i njegova nepredvidivost učinili akterkom priče u kojoj je ona ostala sama. I tu se slažem s dijelom pučanstva koji govori da je dobro da budu dva roditelja, odgajatelja. Dobro, ali ne i isključivo. Da je njoj u bilo kojem trenutku utjeha, olakšanje, sreća ili novopronađena ljubav bila osoba istog spola meni bi samo bilo drago da je moja majka sretna u nečijem društvu, a ja imam arbitra kada želim ostati vani iza ponoći. Ne znam bi li ikada nakon prvog neuspješnog braka imala volje za još jedan, ali bih volio i zalagao se da ima pravo na nj. Ravnopravnost prava na brak homoseksualnih parova neće, odnosno ne može, ugroziti pravo katolika ili slično orijentiranih građana u podizanju porodice i osnivanju obitelji po uzoru na nauk Biblije, bilo koje druge svete knjige ili građanskog shvaćanja braka kao zajednice različito-spolnih individua. Ako je problem u tome što se djeca neće odgajati prema religijskim naputcima onda su vam daleko, ono galaktičkih razmjera, veći problem ateisti, koji ne samo da imaju pravo na brak nego se mogu i preobratiti na neku od religija i vjenčati se u crkvi, pro forme. Dakle ne samo da im (mi) niste uzeli pravo, nego bi vas njihovo nevjerovanje u vaše duhove i dječje priče o Noi i Joni i grmu koji govori trebalo izravno vrijeđati, jer ne samo da ne vjeruju nego negiraju ono u što vi vjerujete. Ja osobno mislim da su religije priče za laku smrt. Vjerujem u instituciju razvoda više nego u brak. ALI! I tu je razlika između ovih ZA i PROTIV, nikada ne bih potpisao išta što bi ograničavalo ikoga u tome da vjerujete u bilo što što će nečiji život učiniti ljepšim i lakšim. Dapače, borio bih se za vaše pravo da vjerujete i odgajate djecu u kršćanskom duhu koji je, kada nije bolno kontradiktoran, u suštini lijepa životna filozofija koja kaže da treba ljubiti bližnjeg svoga. Samo, očito, prije pogledajte kaj im je među nogama.

Moja marginalna zabava i samohrana majka su čini se prednost, a ne mana, u odnosu na sve vas koji imate neku vrst mainstream zabave koja je u bogatoj ponudi na svakom ćošku i radiju i TV-u, bircu i časopisu i dva spolno diferencirana roditelja, jer sam ja shvatio ono što neki od vas nisu; da ljude i njihove kvalitete  ne možete, ne smijete prosuđivati kroz prizmu spola, rase, (ne)vjere, seksualne orijentacije, nacionalnosti ili da li više vole Kirka ili Picarda.

Kada sebe smatrate bogatim to se uglavnom odnosi na nešto čega imate u većim i raznovrsnijim količinama, bilo da je to iskustvo, znanje, kolekcija začina, umjetnina ili cipela. Pa nije valjda da ćete frendovima pokazati kako imate 10 pari istih tenisica i očekivati da će biti impresionirani. Mogu zaključiti da ste fakat pasionirani ljubitelj upravo tog modela, ali će puno više biti uvučeni u vaš ormar ako imate one svečane, pa malo niskih startasica, pa visoke najkice Lady GaGa edition, pa klasične Adidas shelltoe (bijele), pa Tommy Hillfiger jahtuše, sandale ala Helena iz Troje itd. E pa isto vrijedi i za društvo. Zdravo društvo mora biti nehomogeno homogeno. Nehomogeno prema životnim stilovima, ali homogeno u nastojanju da svi stremimo živjeti u sreći i miru i da nas nitko ne smije u tome ograničavati. U nekim stvarima ne smije biti kompromisa ni referenduma. Nikada se ne smije smetnuti s uma da je zajednica obitelj, a obitelj zajednica. Realno, više vremena provodite izvan obitelji nego s obitelji. Zar onda nije logično da sa svim ljudima iz svoje okoline gradite obiteljske odnose, mostove na kojima se s njima možete naći na pola puta, a ne barikade s kojih bacate kiselinu na drugu stranu?           

Evo, dat ću vam jeben životni primjer koji recimo mene proganja puno više od bilo kakvih homo brakova. Kečap ili majoneza. Netko više voli jedno, netko drugo. Ja recimo ne volim majonezu. Nisam to birao, niti sam bolestan radi toga, nego Leo pič-mač ne voli majonezu. Kak bi Renmaderfakingmen rekao: "Ja sam se rol s tim". Tak netko više voli kurce ili pičke. I sad zamislite da ovi koji su u većini, ajmo reć' da su to ovi majonezaši, raspišu referendum da, kao, može taj kečap tam negdje postojat, ali ne smije se stavljat u sendviče, pizzu i burgere, jer je prema kredu većine majoneza jedini ispravan način spravljanja istinskog sendviča, pizze (Japanci!) i burgera. "Vi doma stavljajte kečap di hoćete, ali nemojte mi okolo paradirat s tim kečapom." Ne ostavljaju vam ni izbor hoćete li išta u sendvič, nego ne, ide majoneza i bok. Sve drugo nije sendvič. Nadam se da među nekima od vas koji ćete glasati ZA ima onih koji ne vole majonezu, jer ćete u nedjelju glasati za majonezu u i po svemu. Priča je banalna, ali je poanta suštinski ista. Nametanje ograničenja na potpuno besmislenima i, brate, nefer mjestima! Sada ćete reći: „Je da, ali sendvič jedem samo ja, sendvičem ne eksperimentiramo na djeci koju će potencijalno homoseksualni parovi usvajati i slati u školu“. Naravno. Ali, iskreno, biste li vi dali tim kečapojedcima da imaju djecu? Ono…

Pobogu, ovo je katolička zemlja. Ne! Ovo je zemlja s većinski katoličkim stanovništvom u kojoj su svi jednaki bez obzira na veličinu kluba kojem pripadaju. Ja sam uvjerenja da kada je nešto u manjini ili u oskudnim zalihama, da se tek tada više pazi da su uvjeti života za te određene oblike života osigurani. Imamo eko sela, Kutareva i ponosni smo na naše bjeloglave supove. Pa što ne bismo tim pederima i lezbama isto stvorili neke uvjete života u kojima im je život osiguran? Za razliku od slatkog mede za njih ne trebamo izdvajati posebna sredstva, niti hranilišta, niti čuvare, niti električne ograde. Premda su sada neki imali mokre snove o ogradama i čuvarima u kojima homoseksualci rade sapune. To govori o vama. Vjerovali ili ne, pederi, lezbe, židovi i Srbi nisu unutarnji neprijatelji koji razaraju Hrvatsku. To čini opcija ZA. Oni su ti koji unose nemir, koji se bune protiv jedine stvari koja nikome neće oštetiti kvalitetu života. "Njeeeee. Ne bi se ja bunio kaj me ne plaćaju i nemam plaćene doprinose i radim do pol 5 ujutro i voda iz pipe mi ima okus ko pokvarenoj tegli krastavaca. To kaj me gazda firme, koji vozi novi A8 dok je popravljam Tico, guzi u pak me ne smeta toliko, ali ljudi koji bi se ženili i imali djecu e pa to je grozno." Hej. Brat-sestri, trebalo bi napraviti referendum u kojem se ovima ZA treba oduzeti pravo na odgajanje djece pošto su svojim ignorantnim ili samo zluradim ponašanjem pokazali da su štetni za zajednicu koju moja malenkost doživljava kao širu obitelj. Apsurdi poput izjednačavanjem homoseksualizma s pedofilijom ili nekom drugom bolešću, svjesno potpisivanje peticije koja će u konačnici koštati napaćen hrvatski narod i njegove obitelji milijune kuna dovoljni su razlozi da vas se proglasi neadekvatnim uzorom, a vaš dom nesigurnim okružjem za podizanje djece.  Sve tvrdnje koje su iznijete u korist održavanja referenduma nisu održive niti istinite.

“Homoseksualnost sama po sebi ne predstavlja problem u rasuđivanju, stabilnosti, pouzdanosti te općenito u društvenim i radnim sposobnostima, stoga je odlučeno da APA osuđuje svaku javnu i privatnu diskriminaciju usmjerenu protiv homoseksualnih osoba u područjima kao što su zapošljavanje, domaćinstvo, javni smještaj, ovlasti, te proglašava da se homoseksualne osobe ne smije stavljati pred veće zahtjeve u smislu rasuđivanja, kapaciteta i pouzdanosti nego što to vrijedi za ostale osobe…” (American Psychiatric Association, 1974.)

Nadalje, “Ne postoji znanstveni dokaz da je učinkovitost roditeljstva povezana sa seksualnom orijentacijom roditelja: lezbijke i gayevi roditelji jednako su kao i heteroseksualni roditelji sposobni svojoj djeci pružiti podupiruću i zdravu okolinu... Istraživanja pokazuju da prilagodba, razvoj i psihološka dobrobit djece nije povezana sa seksualnom orijentacijom roditelja te da djeca čiji su roditelji lezbijke i gayevi imaju podjednake mogućnosti za napredovanje kao i djeca heteroseksualnih roditelja...” (American Psychiatric Association, 2004.)

Amen!

Teret dokazivanja nije na onima kojima osporavaju tvrdnju nego na onima koji je propagiraju. A tabor ZA nema dokaza. Da postoje, ne bi se građane ni pitalo. To je kao da pitate građane smiju li ubojice ipak ne ići u zatvor jer tak i tak nakon nekog vremena mogu van.  Ne može netko odlučivati u moje ime i pritom mi ugroziti egzistenciju. Možda je nekima smiješna upotreba riječi ugrožavanja. Smješno vam je jer niste nikada bili u poziciji u kojoj bi se na državnoj i društvenoj razini osjećali ugroženima. Homoseksualnim brakom heteroseksualci nisu ugroženi, ali je u slučaju pobjede opcije ZA jedan dio populacije definitivno etiketiran i potjeran stajati u kut.

Brzi osvrt na ugroženost nacije od strane muških pedera (ho ho). Naveo bih i lezbe, ali čini se da ovo nelicemjerno društvo nema toliko problema s gledanjem cura kak se bodu rekvizitima i ekstremitetima u rupe. Hej ljudi, neće vas nitko deknut u pedu. Barem ne bez vašeg pristanka ili molbe. A i to je upitno pošto su velike šanse da baš i niste toliko zgodni i poželjni koliko mislite da jeste. Također, teško da vam mogu zabit ikakve kurčeve, čak i one najskromnije, u dupe ako vam je glava vrlo čvrsto uglavljena unutra. Ne, fakat! Šalu na stranu. Homići to ne rade! Ne idu okolo i nasumično ševe ljude u dupe. Radite li vi to kao heteroseksualci? Odete u klub i jebete sve žene kojih se dočepate samo zato što su žene? Ili bez pristanka? To se u pravnom žargonu zove silovanje. Za to se treba ići u zatvor. Ako znate bilo koga da se ponaša kao što je malo prije navedeno, bilo koje seksualne orijentacije, molim vas, preklinjem vas čak, zgrabite prvi telefon i prijavite ih policiji. To bi već bilo u duhu zaštite obitelji.

Nacija se ovaj tjedan dobro nasmijala obiteljskoj poslanici bivšeg nogometnog reprezentativca Darija Šimića. Dario se nevješto probijao kroz zakonitosti dekliniranja i poretka riječi u rečenici kako bi nam rekao da je ponosan na činjenicu da je potomak potopa i Noine arke. Meni radi njega drago. Malo mi je manje drago radi ostatka. Ako je Darijo u pravu, mi smo svi ista obitelj jer imamo istog oca i mater, a sad nam braća i sestre ZA orijentacije uzimaju nasljedstvo. Također mi nije drago što smo, u slučaju arke, svi rođeni u incestu, što je, naravno, protuzakonito i bez referenduma. Srećom, Noina arka je po povijesnoj egzaktnosti ekvivalent Teletubbiesa. Još jedna od dragih biblijskih priča mi je ona s Adamom i njegovim rebrom. Izgleda da Bog nema ništa protiv da se humanoidi uzimaju s antropomorfiranim dijelovima muškog tijela, ali kad muško primi tuđe spolovilo to fakat nije ok. Ono što je nogometaš Šimić odlično rekao, u svoj svojoj govorničkoj nezgrapnosti, to je da smo svi mi braća i sestre. Barem bismo trebali biti. Budućnost Hrvatske nije u sektama i strankama i nacionalnim većinama ni manjinama nego u zajedništvu određenog broja i profila ljudi čiji život je na teritoriju RH.

Ajmo sad malo o U ime obitelji. Gdje je moj problem s paketom koji nam oni nude? Nemam ništa protiv da gđa Markić ima problema s gay zajednicom. I ja imam problem s njom i onime što ona predstavlja u Hrvatskoj. Problem je što ja nju moram tolerirati, a ako ovaj referendum prođe, ljude koje ona ne voli ona ne mora. Kažete li mi da raspišem svoj referendum onda fulavate poantu. Ne smije se legalno omogućiti ljudima sa sociološkim poremećajima da sude i tjeraju druge ljude u svoj red. Niste krivo pročitali. Gđa Markić je sociološki poremećena. Apsolutno. Ako je njoj normalno da se dio zajednice stavlja u suprotnost s ostatkom društva bez ikakvog dokaza i temeljem samo zablude velikog dijela populacije, onda je to poremećaj. Poremećaj kojem ćete glasanjem ZA dati legitimitet. Normalno bi bilo da se na temelju nekog životnog iskustva koje podupire težnje i navode naše Željkice raspiše referendum. U svim drugim slučajevima imate sindrom Guantanamo Bay. Držimo ljude taocima perverznom inačicom pravne države DOK ne dokažemo da su krivi. Ako nikada ne dokažemo da su krivi oni su i dalje u prekršaju. Stara dobra hajka na vještice u povijesnim trenutcima kada vladaju kriza i neimaština. Zamislite sebe u tim okolnostima. Niste ništa skrivili, nemaju dokaza protiv vas, ali vas se gleda kao kužne i ponaša se s vama kao da vaš život pripada drugima. Sljedeći referendum bi trebao biti o pretilim, nezgrapnim, nesuvislim, naizgled frustriranim gospođama koje na stranicama svoje križarske bojne stavljaju slike Pape koji drži majicu U ime obitelji, dok Franjo istovremeno poručuje: „Ako je netko gay i ako je u potrazi sa Gospodarom, a dobre je volje, tko sam ja da mu sudim?“. Epiteti su pomno birani jer su jednaka osnova za diskriminaciju koliko i bivanjem homoseksualcem. Gđa Markić nije za osudu zato što ima viška potkožnog tkiva i držanje  poniznog Golluma, nego zato što je zločesta i prijetvorna s namjerom. Možda čak i zla. Nije prijetvorna u svojoj namjeri nego u motivima koje navodi za svoje namjere.

Nisam znao da postoji škola za roditelje. Da je iskustvo gđe Markić vrjednije, stručnije, mjerodavnije od drugih roditelja.  Postoji doktor roditeljstva? To je poprilično veliki šamar svim roditeljima koji ne misle kao ona. Pitam se kako bi ona reagirala da joj netko kaže da je njezin nauk bauk. Katolički i roditeljski. Financiranje udruge možda jest zanimljivost, ali ne bi smjela biti kritična točka diskreditiranja. Nije bitno tko financira nego tko slijedi i zašto.

Ono što me možda najviše smeta pokušaj je getoizacije homo ekipe bez ikakvih posljedica. Kad ideš kidnapirati nekoga ili prodati nekoga u roblje ili vezati lihvarskim ugovorom ili na bilo koji drugi način bezrazložno lišiti nekoga slobode, potencijalno riskiraš kaznu. Robiju. U ime obitelji  će baciti molotovljev koktel na povorku duginih boja bez ikakvih reperkusija. E pa to, braćo i sestre Noine arke, nije demokracija, to je laganini teror.  I jeeeebeeeee miiii seeee kak je vani.  Zar ne bismo trebali stremiti boljem, a ne susjedovoj psihozi? Eno Jobbik radi čistku po ciganskim naseljima. To se isto radi vani. Bitno da ste svi u šoku kada vidite ženu u burki ili kako se tretiraju kaste u Indiji.

Biblija je puna pouka o opasnostima ponosa i dobrih namjera koje vode u pakao. Nije potrebno biti stručnjak za natalitet i dječji psiholog da vam bude kristalno jasno da heteroseksualni brakovi ne funkcioniraju onako kako udruga voli dočaravati. Uzmite mene kao primjer, imate svoju sestričnu Martinu, svoju strinu Dubravku, rođaka Marka, prijatelje Krešu, Idu, Nataliju i Borisa. Svi mi živimo ili smo živjeli samo s majkom ili ocem. Ja sam plod samohranog roditelja. I ako je jedino što sam dobio iz takvog odrastanja perspektiva da je mene moja mama očito odgojila bolje od većine koja je odrastala u zdravoj sredini s oba roditelja, to je prednost koju mi nije dao Ustav nego moja majka. Da je ona uz sebe imala još jednu ženu koja bi je činila sretnijom, kako bih ja mogao zbog toga biti nesretniji? Kako je to moguće? Iz razloga što će me prijatelji zadirkivati? Zvati megaqueef? Uvijek će biti motivacije za omalovažavanje. Gay roditelji su uvijek dobra meta jer ih U ime obitelji i njima slični čine lakima. Nisam nikad čuo da netko nekoga zadirkuje zbog novog iPhonea. Problem nije homoseksualnost nego ljudska priprostost koja se perpetuira putem ovakvih inicijativa. Djecu iz alternativnih obitelji maltretiraju upravo oni koji glasaju ZA. Isti oni koji tu jadnu djecu pokušavaju spasiti. Samo što je njihova pomoć vješanje olova oko vrate dok pokušavaju isplivati. Vi koji glasate ZA ste oni koji zauvijek iznova gradite stav da su homoseksualci građani manje vrijednosti. Da nema vaše dobronamjerne osude, djecu nitko ne bi zajebavao zbog činjenice tko su im mama i tata. Ili mama i mama ili tata i tata. U argumentaciju opcije ZA se često napominju prirodne zakonitosti. Oba spola su tu da mogu stvoriti potomstvo. Ako ne mogu sami stvoriti potomstvo nisu zaslužili ni obitelj, ni brak ni djecu. Ha ha ha. Odlično. Ja znam više parova koji mogu raditi potomstvo, ali nisu zaslužili niti bi trebali. Oni su loši ljudi. Zašto? Jer bacaju čikove s balkona na tuđi veš, ne daju žmigavce u prometu, ne čiste snijeg kada su na popisu, tuku ženu toliko glasno da moraš staviti slušalice na uši, ne čiste za svojim psima... Prirodne zakonitosti odavno ne vrijede za ljude. Otkako su upalili prvi radio, žarulju, cijepili se protiv dječje paralize i upalili internet. A pogotovo jer vaše prirodne zakonitosti nisu nikada ni bile prirodne. Seks je bio prvo za razmnožavanje i onda je 5 minuta nakon postao zabava. Toliko o prirodnosti. Djecu u današnje vrijeme odgajaju ustanove i tete čuvalice više nego roditelji. To nije do gayeva nego do Todorića i Tedeschog.

Zamislite koliko mora biti obitelji koje će glasati ZA nemajući pritom pojma da je njihov mačo dečec i slatka mala ujedno pederčina i pizdožderka. "To se mojoj obitelji ne može dogoditi." Kako ljudima nije jasno da upravo svojim anti-opredjeljenjem prema gay zajednici stvaraju nefunkcionalne ljude. Ako gayevi i jesu bolesni, to je zbog vas. U konstantnom su grču. Ljudi se, jebote, boje. Ja se bojim U ime obitelji.  Kako bi se opcija ZA osjećala da gayevi odjednom dobiju većinu i zaključe da su heterići nesposobni roditelji i oduzme im pravo na posvajanje djece i brak?

Možda su ipak najgori faktori u cijeloj ovoj vježbi netolerancije umjereni urbani katolici koji se kite pederima i lezbama koji se slažu s njima. Kao da to je to validni argument.  To je kao i žene koje govore da žene trebaju šutjeti i kuhati. Samo zato što je netko pripadnik određene skupine ne znači da može ili zna govoriti u ime svih ili da je u pravu. Nadam se da je lakše probavljati sranja koja izgovarate i gledati se u zrcalo kada znate da vam dezorijentirani petokolonaši drže lojtre. Savjest čista, segregacija lansirana.

“Zadnja kost koja se glođe sladostrasno je ona u kojoj su homofobni fašisti iz one ratobrnohuškačkidivlje inicijative U ime obitelji uzeli neku pjesmu za spot koju su ni manje ni više skladali homoseksualci. Oštre svoje zube, likuju nad plijenom a u nekima ovak sa strane izaziva sad već dobrodušni smijeh(nikako više onaj sažalni). Naime, mogao bi nekome ipak puknut zub na spoznaji da možda inicijativa nema niš protiv gej glazbe, gej inženjerstva,gejeva općenito već da ih žulja ono što cijelo vrijeme ističu da su za zaštitu hetero braka kako bi zaštitili prava hetero svijeta na svoju ekskluzivnu zajednicu i pravo djece na oca i majku.
A na tom putu svojim će fašističkim guzicama hodati ulicama projektiranima od strane gej arhitekata, jesti kolače koje je spravila neka vlasnica slastičarnice lezbijka, stajati u tramvaju uz neku LGBT osobu itd. Skandalozno!! Brzo nek Dežulović napiše budnicu o tome:D
A pazi ovo, da ti crni fundamentalisti vrisnu od ushita svaki put kad neki ateistički hejter tipa pusićke ili šprajca prošeće maksimirom koji je "maslo" čuvenog zgb biskupa i zle katoličke crkve valjda bi izazvali jednaki osmijeh(dobrodušni, nikako sažalni). A da, navodno je Dawkins ušetao jednom u neku katedralu...koji luzer!!:D Uh što bih volio da Markić kaže da joj je fav muzičar svih vremena Boy George...da sam joj PR to bih joj savjetovao:D” – T.R. facebook.com

Koje fulavanje celog fudbala. Nije poanta jesu li The XX homoseksualci nego u nelegalnom korištenju pjesme od strane ljudi koji se zalažu za domovinu u kojoj vlada pravo. Seksualna orijentacija članova benda je samo ironija. Autor posta može filozofirati i imati slikovite reference i usporedbe koliko hoće. Ilegalno je ilegalno i stvar je maknuta. Tu leži poanta. Sve te riječi i pronicljivost kako se ne bi reklo ništa značajno.  Ne znam je li još netko ubrao savjet za PR? To je trebalo biti dovitljivo i smiješno. Dovitljivo nimalo, smiješno iz krivih razloga.

“Tema je složenija i dalekosežnija od refleksne homofobije.” – (T.R. facebook.com, 2013.)

Ne, nije. U tome je najveća muljaža pseudointelektulanog pristupa ovoj temi. NEMA. SE. ŠTO. RAZMIŠLJATI. Opcija ZA nema niti jedan validni argument. Niti. Jedan.

„Hvala hrvatskim medijima što su mi prošli tjedan priuštili osjećaj kako je to živjeti u Sjevernoj Koreji:)” – (T.R. facebook.com, 2013.)

Hahahaha! Sjajno je čuti prosvijećenog katolika kako se zgraža nad uzurpacijom medija. Pogotovo kada se na državnoj  televiziji svakog Božića može gledati prijenos iz katedrale. 

“Gašenje emisija "Hvaljen Isus i Marija" na Radio Sljemenu izazvalo je rezignaciju Hrvatskog društva katoličkih novinara (HDKN). HRT-u su uputili dopis u kojem tvrde da se takav potez može protumačiti kao "netrpeljivost i diskriminacija prema kršćanima", pa čak i kao "kršćanofobija!" (index.hr, 2011.)

Oh-oh. Netko je napravio nešto što se nije svidjelo crkvi i hop – kršćanofobija! Ne znam je li potrebno napominjati da gašenje radijske emisije nije ni blizu isto kao uzeti nekome pravo da radi na radiju. Ali mislim da je tema ipak daleko složenija i dalekosežnija od refleksne kršćanofobije.

Kampanja U ime obitelji kao i gore navedeni postovi samoproklamiranih umjerenih i razboritih konzervativaca su nalik na South Parkovu interpretacije obrane Johnnieja Cochranea u slučaju OJ-a Simpsona. Hrpa besmislica i upotreba vokabulara koje bi trebale upućivati na prosvjećenosti i visoki stupanj obrazovanja.  Na kraju svega imate samo demagoga koji maše plišanim majmunom, a vi samo razmišljate kako ćete ići zaokružiti ZA da više odete kući razbijati glavu kako ćete sljedeći mjesec platiti komunalne režije. Gđa Markić i gore citirani korisnik Facebooka mažu ljudima oči jeftinom, religijski obojenom demagogijom u kojoj je naglašena zaštita obitelji i djece kako bi se svaki komentar mogao protumačiti kao progon kršćana ili obiteljskih vrijednosti.  Upravo taj trenutak se čekao. U njemu leži temelj referendumskog napada i njegova najveća slabost. Kršćani sigurno nisu cijenili što su bili glavno jelo na meniju zabava u arenama diljem Rimskog carstva samo zato što se drugačije živjeli svoj život bez da škode susjedu. Nitko ne voli da ga se progoni, pogotovo kada vam nije jasno što ste vi to uopće učinili da vas se izdvaja kao neprijatelja obitelji, u ovom slučaju. Opcija ZA se stalno zgraža da ih se napada bez razloga. Bez razloga? Pišate po nečijoj kući, ali se čudite kad ose izađu da vas se otjera? Moj srednji prst u ulozi žalca nije napad nego nužna obrana. Stjerali ste određen broj ljudi do ruba ponora i sad se čudom čudite što bi se neki igrali lanca probijanca.

Česta je usporedba trenutačne situacije s početkom nazi Njemačke. Iz vrlo jednostavnog razloga. To je bilo nedavno, ako netko nije bio osobno prisutan postoje fotografije, filmovi i video zapisi ljudi koji su se ponašali monstruozno prema drugim ljudima samo zato jer je većina to dopuštala. Nazi Njemačka je bila utjelovljenje netolerancije i ignorancije.  Ako mislite da ste tolerantni s glasom ZA, niste. Ako mislite da ste pomogli budućoj posvojenoj djeci, niste. Učinili ste sebi i zajednici niz medvjeđih usluga. Ne zato što ja tako kažem, nego zato što je jednostavno tako. Nebo je plavo, voda je temelj svega što jesmo i polarizacija genitalija NIJE presudna za zdravo životno okruženje. Srce i ljubav jesu. Vi koji nemate ljubavi nemate pravo drugima govoriti da je oni nemaju. Vi koji imate prava koja držite nepovredivima ne smijete ih drugima uzimati i ne dobiti naljepnicu fašista. Vi se osjećate uvrijeđenima? Zamislite kako je drugoj strani! To je kao da zgazim pješaka osiguranim autom i onda urlam na njega jer mi je oštetio boju. Jači trebaju braniti slabije. Bilo koje uzrasti. Ne bi smjeli gledati na homoseksualce ili LGBT zajednicu kao drugačije. Oni su drugačiji isto koliko i crnci ili ljudi s riđom kosom ili osobe rođene unutar drugih nacionalnih granica. Ili ljudi nižeg rasta ili oni s debljim prstima. Dok god ciljano ne škodite drugima niste drugačiji nego ste raznoliki. Drugačiji ste ako želite nekom segmentu zlo. Izravno ili neizravno. Drugačiji ste od onog segmenta koji to ne želi.

Frustrirajuće da se u 2013. još trebaju pisati ovakve gluposti. Jer pisati ovo je jednako glupo kao i zastupati stajalište da su homoseksualci građani drugog reda. Frustrirajuće je čovjeku s relativno zdravim razumom znati da živi u istom svijetu s nekom Željkom Markić. Gđo Markić, svima s tri zrnca soli je jasno da vam je srce grotlo Sarlacca. Možete prestati sa skrušenim „ne bi ja nikad nikoga“ preglumljavanjem i uvijanjem.

Rekao bih da vas treba biti sram ako u nedjelju glasate ZA. Ali znam da vas nije sram. Diže se prašina oko ćiriličnih tabla i neapologetskih Srba. I ok. I ja se slažem da je za zločine i neke stvari trebalo izravnije i eksplicitnije odgovarati. Kako bi ljudi imali neki osjećaj sigurnosti i nade da bolje sutra u kojem zlo plaća, a nevini napokon mogu mirno spavati zaista postoji. Mene zanima tko će odgovarati za ovaj pokušaj segregacije hrvatskog naroda. Ja želim živjeti u svijetu gdje se nemoćne štiti, a barbare tjera uzdignute glave. Gdje postoji sustav prava i pripadajući set odgovornosti. Ako se ovaj referendum nekim čudom i sruši, nitko neće odgovarati za pokušaj atentata dijela društva. Budući da će postojati konsekvence za gay populaciju, mislim da je fer da budu i konsekvence za ZA zajednicu ukoliko referendumsko pitanje bude srušeno.  Za sve ove prikrivene naciće. Ako ništa drugo gayevi i njihove pristaše su u Hrvatskoj ne samo izašli iz ormara nego izvan svoja četiri zida i na ulice. Mašući šarenim zastavama i plešući. I vi s tim ljudima imate problem? Jer su veseli unatoč nedaći koju im spremate i svaki dan svake godine života im nabijate posprdno na nos da su vrijedni prezira i ismijavanja? Bosanci nam uzimaju poslove, Srbi žene, a sada će homići uzeti brak i svu onu neposvojenu djecu. Savjeti zlonamjernika da se iselimo ako nam se ne sviđa primjenjivi su dvosmjerno. Nije poanta u odlasku. Poanta je u ostanku. Ja uistinu volim Hrvatsku, ali ne volim poteze u njezino ime. Ili u ime obitelji.

Strašno mi je da je obiteljska policija uzela sebi pravo određivanja što je obitelj i tko je voli na pravi način. Strašno mi je da 700 000 + ljudi to ne vidi kao strašno. Kada se gore navodilo da su ljudi ZA ignoranti to  nije bilo s bijesom i gnjevom, nego s razočaranjem. S istom onim razočaranjem koje imate kada shvatite da će nakon rata i razaranja i smrti i očaja biti sve isto. Da je sve bila samo nečija predstava. Da su prve linije odvratne kazališne daske koje s balkona s kokicama promatraju stravični ljudi koji su iz nekog razloga potrgani i sada žele da i svi drugi budu takvi. Ne trebaju vam nadnaravne moći, pogledajte te ljude u oči i pitajte se što vidite. Tko bi huškao većinu da se iživljava na manjini koja već godinama trpi aktivnu i pasivnu agresiju dijela stanovništva? Zar nije vrijeme da se tim ljudima pruži potpora? Napokon.

Nemoj pitati što bližnji tvoj može učiniti za tebe nego što ti možeš učiniti za njega. Da parafraziram. Kada u nedjelju odete na referendum, a ne u slastičarnicu, pokušajte glasati srcem ako već ne mozgom. Znam da je uvijek lakše tražiti oprost nego se suspregnuti od razornog ponašanja. Svi vam plješću, bodre vas, zakon je na vašoj strani. Ništa vas ne može spriječiti da nekome zagorčite život samo zato što možete i zato što se prividna moralna većina slaže. Budite bez sumnje, to je točno što radite glasajući ZA. Ako vam to nisu napomenuli u svim onim veselim obiteljski-afirmativnim pamfletima.  Znam da mislite da ste u pravu i da radite pravu stvar. Kada dođete do birališta, u tom trenutku se pokušajte sjetiti što bi vaš uzor učinio; Isus, Buddha, Muhhamad, Chuck Norris. Bi li itko od njih šutnuo i ovako izmaltretiranu osobu koja nije kriva ni zbog čega osim što se rodila bez tolerancije na majonezu? Ili kao gay? Morate aktivirati samokontrolu. U njoj leži snaga. Ne u mnogobrojnosti. Ne budite jedni od onih koji su svaki put glasali za HDZ i onda sjedite u birtiji i jebu im mater. Isto vrijedi i za SDP. Isto vrijedi za U ime obitelji. Nećete biti pobjednici ako glasate ZA i dobijete većinu. Samo ćete biti u krivu u mnogobrojnom društvu. Bit ćete dio kolektivne ljage za koju ćete se poslije praviti da niste bili dijelom.

Žao mi je i mog i vašeg vremena. Ovo je 2013. Ovakve stvari i ovakvi tekstovi su odavno trebali biti prošlost. Žao mi je i ovih ZA i ovih PROTIV. Jedni su instrumentalizirani, drugi su prisiljeni braniti se. Mogli smo ovu nedjelju provesti kod bake i dede na ručku, u crkvi, pa u slastičarnici, kartajući Uno, šećući se parkom i na kraju gledajući Seinfelda, Gray's Anatomy, Housea. Ne gađajući se kamenjem i dovikujući si ružne stvari. Postoji samo jedno mjesto gdje treba baciti kamen, a to je u zrcalo. Dok se mi zajebavamo s brojanjem spolovila naša hrvatska obitelj će kolektivno ostati bez krova na glavom. Selo gori, a Markićka se smješka.

Primite moje isprike ako su vas neki primjeri ili usporedbe dirnule u krivu žicu. Nije mi namjera vrijeđanje, nego revolt. Dok pišem ovo gledam u sliku Richarda Pryora koji ima facu kao da nešto smrdi. On nikada nije specijalno pazio što govori. Govorio je iskreno i izravno. Ujedinjeni smo snažni, ali su pojedinci pokretačka snaga. Budite pojedinac u masi, a ne masa. Razmišljajte, slušajte, čitajte. Svijet je takav da je PROTIV većinom prava opcija. Protiv ustroja gdje su jedni važniji od drugih. Bilo da su saborski zastupnici, direktori, nogometaši, gayevi, heteroseksualci, bijelci, crnci, katolici, muslimani, filmske zvijezde ili zlatna mladež. Svi ili nitko. PROTIV podjela.

Oprostite još jednom. Na kraju svega samo je ovo važno: