Naravno da se objava ovih rezultata nije čekala s nikakvom neizvjesnošću jer je sve ionako bilo poznato unaprijed. Da je postojao neki kviz u kojem bi se nabrojali mediji koji će dobiti potpore, ne bi bio nikakav problem pogoditi tko je dobio novac od Ministarstva. Uostalom, dovoljno je bilo samo pogledati prošlogodišnju listu te je iskopirati u ovu godinu. Prvih 10 medija od prošle godine su među 11 u ovogodišnjem natječaju. Tek se Tris probio među top 10 kao 'new entry'.

Iako je potpuno besmisleno pisati ovaj tekst jer on sigurno neće ništa promijeniti niti bilo koga zaintrigirati, nakon što smo nekom igrom slučaja od početka bili uključeni u rasprave i sve oko ovog natječaja a kada je jasno da se sve odvija kako smo predvidjeli prije gotovo dvije godine, onda je nekako bilo besmislenije još jednom ne iznijeti sve ono zbog čega je ovaj natječaj Ministarstva sramotan. Probat ću biti što kraći iako je to u ovoj slučaju teško moguće.

Neću baš kronološki nabrajati sve nejasnoće i nepravilnosti, ali treba krenuti od početka. Ideja da Ministarstvo kulture financijski pomaže neprofitne medije uistinu je dobra i na tome treba čestitati, ali već je na prvim sastancima bilo jasno da su se neke stvari unaprijed odlučile. Naime, od početka je bilo postavljeno da će se u glavnini novac davati za plaće/honorare te da se projekti pojedinih medija koje bi željeli prijaviti neće uzeti u obzir. Na primjedbe da ne vidimo razloge zbog čega u natječaj ne bi ušla mogućnost financiranja i plaća i projekata, pa kako je kojem mediju drago, odgovor je uglavnom bio da postoji dosta drugih projektnim linija. Istina je, postoje, ali ne za neprofitne medije već za neke druge stvari. No, ovo je ipak bio najmanji problem.

Najveći se problem ovog natječaja vrlo brzo iskristalizirao. Naime, od početka je Ministarstvo kao jezgru kriterija za ovaj natječaj vidjelo u 'doprinosu pluralizmu, promicanju slobode govora, ljudskih i građanskih prava, kritici i propitivanju moćnih' i sličnom te je na tome inzistiralo do okončanja sada već drugog natječaja. Koliko god se trudili dokazati kako su ovi kriteriji potpuno diskriminatorni prema većem dijelu neprofitnih medija, pogotovo onima specijaliziranima koji se bave, recimo, glazbom, filmom, sportom ili nečim drugim, toliko je Ministarstvo prešućivalo te primjedbe uvijek se koristeći nekim nesuvislim, unaprijed pripremljenim lijepo sročenim rečenicama koje ništa ne objašnjavaju.

Zbog čega su ovi kriteriji diskriminatorni? Jednostavno, jasna je odredba neprofitnih medija – to je uostalom i samo Ministarstvo u samom natječaju naglasilo: 'Prijaviti se mogu neprofitni proizvođači medijskog sadržaja koji se distribuira putem različitih tehnoloških platformi – tiska, radija, televizije, interneta. Neprofitni proizvođači medijskog sadržaja odnosno neprofitni mediji mogu biti pravne osobe, posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih, kulturnih i drugih komunikacijskih potreba javnosti, registrirane kao udruge, ustanove, neprofitne zadruge, vijeća nacionalnih manjina i druge organizacije upisane kao neprofitni mediji u odgovarajuću knjigu Agencije za elektroničke medije ili Registar neprofitnih organizacija Ministarstva financija.' Dakle, nigdje ne se ne spominje da su neprofitni mediji oni koji ' doprinose pluralizmu, promicanju slobode govora, ljudskih i građanskih prava, kritici i propitivanju moćnih', već je sve jasno definirano kroz AEM ili Ministarstvo financija.

Ovakvo što, da Ministarstvo kulture u svojem natječaju određuje kriterije koji se kose s osnovom natječaja, bi u uređenoj državi bilo potpuno nemoguće. No, već smo se navikli da je u Hrvatskoj sve moguće pa se čak i idejno dobre ideje vrlo brzo kompromitiraju političkim odlukama te nije čudilo da je i ovo Ministarstvo tako raspoloženo. No, malo je ipak čudilo da su 'elitni' neprofitni mediji, oni koji se nalaze na vrhu dodjele novca te su svih ovih godina najglasniji u borbi za ravnopravnost društva, u cijeloj priči samo klimali glavom i slagali se. 'Smatramo preporuke Povjerenstva izuzetno važnim dokumentom za budućnost programa podrške za neprofitne medije i u potpunosti ga podržavamo'. Tako je nekako glasio odgovor ovih 'velikih' neprofitnih medija na sve rasprave koje su se vodile na news grupi i/ili sastancima neprofitnih medija. Rijetko ili nikada se nisu davale nikakve primjedbe na odluke Ministarstva. Doduše, većina tih medija se nije ni uključivala u raspravu. Zašto i bi kada je ionako cijeli natječaj išao na njihov mlin.

I zbog toga naslov ovog teksta nije 'Kako je Ministarstvo ubilo neprofitne medije' jer se od Ministarstva i bilo koje državne institucije ovakvo što moglo i očekivati kada znamo koliko uspješno Milanovićeva bratija 'vodi' državu posljednjih godina. Ne, svi ovi 'neprofitni mediji' su najveći krivci za sve ovo. Svjesno su prešućivali činjenicu da se ovim natječajem diskriminira veći dio njihovih kolega, odnosno možda je bolje napisati 'protivnika' jer je dojam da oni na taj način gledaju sve one koji bi mogli dobiti novac na ovom natječaju, samo da je on legalno postavljen. Sada mogu brati plodove svoje šutnje, pretvarati se i dalje da je sve u redu i moliti se da će ova vlast dobiti i sljedeće izbore jer je sasvim jasno što će se dogoditi s ovim natječajem u slučaju promjene vlasti. Jednostavno, kako je on loše postavljen u samom temelju, tako će ga biti lako promijeniti da odgovara nekim drugim medijima pa bi se moglo dogoditi da se ovi koji su sada na dnu liste za koju godinu popnu na vrh, a ovi 'šutači' spuste na dno. Znate već onu Gundulićevu...

Ali nisu cijelo vrijeme 'neprofitni mediji' šutjeli oko ovog natječaja. Ne, javili su se nakon primjedbi ekipice iz 'U ime obitelji' nakon objave rezultata prvog kruga. Tada su stubokom branili Ministarstvo optužujući ove desničare da nemaju pojma o čemu govore i uglavnom su bili u pravu. Naime, 'U ime obitelji' su se u svojim primjedbama bavili tričarijama poput koliko je potrebno nekom čovjeku za pisanje recenzija i sličnim stvarima (ok, priznajemo da smo i mi u našim primjedbama uhvatili slučaja Nine Ožegović, ali da je to iskomunicirano u trenutku kada je Povjerenstvo sastavljeno, sve bi bilo jasnije). Da se 'U ime obitelji' koncentrirala na diskriminatornu odluku Ministarstva, vrlo lako bi mogla srušiti cijeli ovaj natječaj. Kvragu, pa pokazao nam je Ustavni sud posljednjih godina da su skloni rušiti sve nepravilne poteze aktualne vlasti, a s ovim ne bi imali nikakvih problema.

Dužan sam još malo pojasniti zbog čega inzistiramo na ovoj diskriminaciji. Jednostavno, u prvom krugu natječaja boduju se kriteriji 'doprinos afirmaciji građanskih, političkih i socijalnih ljudskih prava' te 'ispunjavanje funkcije nadzora ekonomski i politički moćnih'. Ova dva kriterija odnose više od 30% bodova te se postavlja pitanje kako je moguće da glazbeni portal zadovolji ove kriterije. Pitali smo to još jednom i Ministarstvo u našim primjedbama na rezultate u prvom krugu natječaja te od njih dobili odgovor da ih ne smatraju opravdanim: 'S obzirom da medijima specijaliziranima za uža područja, poput glazbe ili kazališta, eksplicitna afirmacija ljudskih prava ne ulazi nužno u uži fokus interesa, Povjerenstvo će ocjenjivanju prema ovom kriteriju pristupiti kontekstualno: prijavljeni mediji će se najprije grupirati prema tematskoj srodnosti, a zatim vrednovati, polazeći od uvjerenja da i, na primjer, filmska ili književna kritika, barem implicitno, može u većoj ili manjoj mjeri odražavati posvećenost medija promoviranju ljudskih prava', citirali su iz Ministarstva sami sebe, odnosno Upute za prijavitelje te to pojašnjenje smatraju dovoljnim. A nikako da odgovore na ono najvažnije: Zbog čega bi se medij koji se bavi glazbom, filmom, kazalištem ili nogometom u bilo kojoj mjeri bavio promoviranju ljudskih prava? Je li to, da se vratimo na početak, bilo gdje stoji u definiciji neprofitnih medija?

No, ako bi i pokušali igrati po njihovim pravilima te poslati onih nekoliko tekstova od preko par stotina koje ih objavimo godišnje na pot listi, a koji bi nam donijeli neki bod viška u tim kriterijima, to vam ne bi pomoglo. Naime, Povjerenstvo u prvom krugu uopće ne smije posjećivati medije o kojima odlučuje nego se bodovanje obavlja isključivo po napisanom u dvije prijavnice (?!). OK, priznajem, mi nemamo nikakvog iskustva u pisanju projekata te smo sigurno nešto loše napisali, ali zar je moguće dodijeliti novac u nekom natječaju da ne znaš kome ga dodjeljuješ? Što mislite kako bi neki od ovih medija koji su dobili novac reagirali da se, recimo, u natječaju za neku termoelektranu ili slično ne traži nacrt projekta, ne priloži studija o utjecaju na okoliš ili ne ispita solventnost firme koja termoelektranu želi graditi. A da ne govorimo uopće o još jednoj razini diskriminacije jer sam siguran da veći dio Povjerenstva nije nikada čuo za Pot listu te bi teško naš rad mogli ocjenjivati na osnovu bilo kako napisanih prijavnica dok svi znaju za ove medije koji su dobili najviše bodova, a neki su očito i pisali za njih.

Samo da se razumijemo, u cijeloj ovoj priči ima još toliko toga, ali ovaj tekst je već dobrano prešao 9.000 znakova pa ću neke stvari još samo kratko pobrojati. Recimo, sjajno je da se cijelo vrijeme inzistira na stručnosti Povjerenstva koje o svemu odlučuje, a onda ministrica 'diskrecijskim pravom' odluči da dodijeli 70 tisuća kuna mediju (Autograf) kojeg je Povjerenstvo u prvom krugu negativno ocijenilo, a čija se recenzija uopće ne može ni naći u rezultatima drugog kruga natječaja. Možda se varam, ali prilikom raspisivanja natječaja nigdje nije bila spomenuta institucija 'diskrecijskog prava' bilo koga, pa čak ni ministrice.

Oko nejasnih kriterija prilikom bodovanja moglo bi se dosta toga napisati, ali tu se uvijek može dobiti odgovor kako je Povjerenstvo bodove dodjeljivalo prema Uputama za prijavitelje, ali i po vlastitom nahođenju tako da oni ne vide ništa sporno u tome da bi pojedini medij u jednom kriteriju od različitih članova žirija dobio dijametralno suprotne ocjene. U našem primjeru u nekim smo kriterijima dobivali ocjene od 1 do 9 (od 12 mogućih). Kao što rekoh, uvijek je lako braniti se 'osobnom procjenom', pogotovo kada se vrednuju prijavnice a ne konkretni medij, ali samo ću sportskim rječnikom reći da se ne sjećam kada sam u, recimo, skijaškim skokovima vidio da netko za svoj skok od jednog suca dobije ocjenu 14, a od drugog 19,5 ili 20.

O nepridržavanju rokova od strane Ministarstva, konstantnom kašnjenju, neprihvaćanju praktično nikakvih prijedloga, mijenjaju pravila usred natječaja (prošle godine je jednostavno u cijeli natječaj, nakon što je praktično sve bilo raspravljeno, dodan i dio o financiranju novinarskih radova u neprofitnim medijima zato što se to nekome iz Ministarstva činila kao dobra ideja) i sličnom nema potrebe raspravljati, nego tek spomenuti. Treba se spomenuti i činjenica da se na natječaj javilo i svega 68 medija. Očigledno se Ministarstvo nije potrudilo da ovaj natječaj dopre do svih onih koji bi se na njega mogli javiti, a postoji i dio onih koji uopće nisu htjeli sudjelovati u ovoj lakrdiji.

Posebna priča je evaluacija projekata koji su novce dobili prošle godine. Naime, prije odluke o dodjeli novca za ovu godinu lanjski dobitnici uopće nisu morali podnijeti izvještaj o utrošenim sredstvima od prošle godine te evaluirati koliko je taj novac pomogao u njihovom razvoju kao medija. 'Ugovorno razdoblje s korisnicima sredstava još traje. Završni izvještaji o korisnicima bit će uzeti u obzir prilikom sljedećih natječaja', kaže Ministarstvo i u tome opet ne vide ništa sporno, a naravno da ništa sporno ne vide ni mediji koji su taj novac evo sada već dvije godine dobili. U Europskoj smo uniji već neko vrijeme i svi oni koji su imali posla s europskim natječajima jasno će vas upozoriti da je evaluacija ključ kod svih fondova, odnosno da bez nje nemate nikakve šanse sudjelovati u nekim novim natječajima. No, kod nas to nije bitno. Jednostavno, prošle ste godine dobili, recimo, 400 tisuća kuna te ste podnijeli izvještaj o evaluaciji Ministarstvu koje je taj izvještaj ocijenilo negativnim. No, to nema veze jer ste ove godine već dobili 250 tisuća kuna i koga je briga za bilo što. Do novog natječaja ionako ima dovoljno vremena...

Sve u svemu, Ministarstvo kulture i 'neprofitni mediji' su ubili ovaj natječaj. Još jednom se sve odradilo po hrvatskom/balkanskom modelu gdje je bilo važnije štititi interese uske skupine ljudi, nego probati napraviti dobru stvar za cjelokupni sektor. Ponavljamo još jednom, od Ministarstva smo to mogli i očekivati, a od ovih 'šutljivih' medija...pa, kada malo bolje razmislimo, mogli smo to očekivati i od njih.