Siguran sam da ste ih i vi poznavali ako već niste bili jedni od njih. One djevojke i momke koji su u osnovnoj i srednjoj školi uvijek bili nekako po strani i koji se nikada nisu gurali među opasnu, ozbiljnu i kul ekipu, ali ne bi ih se baš moglo ubrojiti niti u štrebere ili geekove, možda tek u neprilagođene.

Jasna stvar, adolescencija je vrijeme kada je biti prilagođen važnije od svega, a ako se već ne zaista ne možete ili nećete prilagoditi onda vam je dozvoljeno biti osobenjakom na sasvim dirigiran način; onaj koji vas u suštini i ne čini osobitim osobenjakom. Možete pustiti kosu ako ste muško ili je odrezati vrlo kratko ako ste djevojka. Možete se tetovirati i bušiti različite dijelove tijela. Možete se čudno odijevati. Ako ne prihvaćate ove načine onda za vas nema spasa, onda ste jednostavno čudni.

Škotski pop čarobnjaci Belle&Sebastian su izgradili karijeru na pjesmama o tim čudnim djevojkama i mladićima, o onima koji ne slušaju glazbu koju vole njihovi vršnjaci niti prihvaćaju modni teror većine, o onima koji zatvoreni u vlastite svjetove mirno (ili ne baš toliko mirno) čekaju da prođe hormonalna bura pa da pokušaju potražiti svoje mjesto u svijetu odraslih, svijetu koji je, barem deklarativno i barem iz tinejdžerske perspektive, mnogo širi, otvoreniji i tolerantniji. Njihove pjesme su uvijek pogađale u srž, predstavljale su nevjerojatno precizan i točan uvid u uzburkane svemire nježnih dušica kojima su se vršnjaci čudili ako bi ih uopće i primjećivali. Pokazivale su da i u tom odmetništvu zakinutom za kul faktor itekako može biti šarenila mada je možda odjeveno u uvijek isti sivi džemper.

Jedan od divnih primjera je i "Le Pastie de la Bourgeoisie" koja već prvim stihom donosi nevjerojatno opipljivu, živu i prepoznatljivu sliku:

Sunbeam shone, mousy girl on the end pew
You'd stay home, oh, if only they'd let you

Sve je tu, i zraka sunca i povučena djevojka i crkva i želja da se ostane kod kuće, da se ostane u vlastitom sigurnom svijetu. Početak prilično dobro omeđuje teritorij kojim će se pjesma kretati, a u idućem stihu postaje jasna i razlika između neimenovane djevojke i njezinih vršnjaka.

Municipal pool, you're a junior life saver
But you're friends are all serious ravers
Le Pastie de la Bourgeoisie
Reading Judy Blume
But you came too soon

Dok prijatelji izlaze i opijaju se, neimenovana djevojka čita knjige Judy Blume, jedne od najpoznatijih američkih spisateljica za djecu i mlade, a kasnije u pjesmi doznajemo da je sve te knjige koje je pročitala plaše, o svijetu je doznala i previše prije nego što ga je uspjela sama upoznati iz prve ruke.

Narator je za nju pun razumijevanja, prati je iz prikrajka i sviđa mu se njezina smušenost i zatvorenost, jedan je od onih kojima neprilagođenost i neukalupljenost nisu smetnja, već ih doživljava kao izazov.

No, jednom kada se srodite sa svojom pozicijom autsajdera možete je samo produbljivati, a knjige na koje ćete u tom procesu nailaziti mogu vas uvjeriti da ste na dobrom putu i da ne biste smjeli odustati; knjige i glazba s kojima ćete se moći poistovjetiti otkrit će vam romantičnu notu otpadništva čak i ako vam je prije toga promicala zbog puke činjenice da se radi o vama samima.

Wouldn't you like to get away?
Give yourself up to the allure of
Catcher in the Rye
The future's swathed in Stars and Stripes

Salinger je očiti izbor, a nakon njega tu je i Kerouac, još jedan odmetnik, još jedan kojega upoznati na vrijeme znači odrasti prije vremena.

Wouldn't you like to get away?
Kerouac's beckoning with open arms
And open roads of eucalyptus
Westward bound

Uz to što su u ovoj pjesmi fino gradirani literarni interesi tako da točno prate liniju odrastanja i sazrijevanja, nije na odmet primijetiti i da su svi spomenuti autori Amerikanci. Čini mi se da je tu Amerika uzeta kao simbol širokog svijeta i otvorenosti, simbol krajnjeg izlaza i oslobođenja, onih posljednjih vrata koja težimo otvoriti, a iza kojih će biti sve ono što smo oduvijek sanjali i sve ono o čemu smo oduvijek čitali.

Kerouac i Salinger su tek početak niza, tek prvo upoznavanje s literaturom za pobunjene mladce. Mogli su se tu isto tako naći i Bukowski, Carver, Bret Easton Ellis, Chuck Palahniuk, Dave Eggers ili Tobias Wolff, da se zadržimo samo na Amerikancima.

Tinejdžeri zavedeni američkom literaturom možda i nemaju drugog izbora nego da budu čudni i neprilagođeni, granice njihovog svijeta čine im se toliko uske u usporedbi s onima koje plešu na stranicama njihovih omiljenih knjiga da im ne preostaje ništa drugo nego biti blago frustriran i čekati; čekati odrastanje i priliku da i sami spase nekog novog klinca koji će lutajući kroz polje žita doći preblizu rubu litice. I nakon toga, mirne i zadovoljene savjesti krenu na put, na cestu.

Tekst je prvotno objavljen na portalu booksa.hr i prenesen je uz njihovu dozvolu.