Razgovori ugodni

DŸSE: Kad počneš radit nešto, jednostavno se dogodi

Tko je Davor? srijeda, 23. prosinca 2009

Dÿse su Jari (gitara) i André (bubanj), dolaze iz Njemačke, a hrvatskoj publici su poznati po dva nastupa u &TD-u i Spunku. Ubrzo bi vezu s Hrvatskom trebali produbiti zajedničkom turnejom sa Seven That Spells. Potlista je o drugom albumu ove grupe, "Lieder sind Brüder der Revolution" pisala prije nekog vremena, a sada je (napokon) došlo vrijeme i na kratki intervju s grupom.

Davor: Dakle, novi album, kako se razlikuje od posljednjega i možete li reći nešto o njemu?

Jari: Snimali smo u boljem studiju i radili s dobrim producentom imena Guido Lucas kojemu snimanje noise-rock ploča nije strano. Najveća razlika je u tome što je bolje producirana i što bolje prenosi energiju naših lajv nastupa.

André: Također, prošla ploča ("Dÿse" - 2007, Exile on Mainstream) je bila plod više godina proba, eksperimentiranja i stvaranja pjesama. Na novoj ploči smo puno više razmišljali i intenzivniije radili na pjesmama.

Jari: I to u vrlo kratkom roku. Tako da na neki način zvuči svježije...

André: I spontanije.

Davor: Kad ste već spomenuli producenta kojemu nije strana noise-rock glazba, možete li preporučiti neke njemačke bendove koje bi se mogli svidjeti ljudima koji vole Dÿse?

André:: Možda Ulma... i umm...

Jari: Noise-rock scene nije baš velika u Njemačkoj. Iako postoji nova generacija bendova kao što su na primjer Don Vido iz Leipziega, Mukra iz Erfurta, koji imaju 18 godina ali su stvarno dobri, SchnAAk iz Berlina s kojima smo dobri prijatelji i idemo zajedno na turneje i tako dalje. Također postoji izdavačka kuća Discorporate Records koja izdaje dosta noise-rock glazbe.

André: Ali mislim da nikoga od njih uglavnom nije briga za „noise-rock"

Jari: Baš tako, rade što žele.

André: Zabavljaju se, spontani su, traže svoj zvuk i same sebe te čine što ih je volja. Više manje se radi o pank stavu.

Davor: Imate li sajd-projekata, i možete li reći nešto o bivšim bendovima, planovima i možda nešto o tome što radite i kako...

Jari: Haha, kako zarađujemo za kruh i što radimo u slobodno vrijeme i to?

Davor: To!

Jari: Ja još uvijek studiram. Pri kraju sam. Što se tiče projekata, postoji samo Dÿse. Često sviramo s drugim ljudima, ali uvijek kao Dÿse. Bilo na probi, na koncertima ili u studiju. Sljedeće što ćemo napravit jest povesti desetero ljudi na malu turneju po Njemačkoj i svaki par će odsvirati dvije pjesme, ali s maskama na licu pa publika neće znati kada svira pravi Dÿse.

André: Ja sam prije nekoliko godina pokrenuo malu tvrtku i radio svakakve poslove. Trenutačno sam fokusiran samo na Dÿse . Imamo puno planova, kad turneja završi u travnju počet ćemo radit na novoj ploči i vidjeti što će biti.

Jari: Što se tiče mojih starih bendova, svirao sam u stoner-rock bendu imena Rodeo Queen koji se raspao radi Dÿsea i činjenice da svi sada imaju obitelji pa je bilo teško odlaziti na turneje i slično. Sve osim toga je prestaro da bi se spominjalo.

André: Ja sam svirao u bendu imena Volt. Bili smo razmjerno poznati u južnoj Njemačkoj i Austriji i svirali čudnu glazbu usporedivu s ranijim Melvinsima.

Jari: U slobodno vrijeme brojimo novac koji smo zaradili s Dÿseom.

André:/Jari: [smijeh]

André: Ali nije lako potrošiti sav taj novac. Jednostavno ga je previše.

Jari: Sad imam dva Ferrarija. I helikopter.

André:...

Jari: [smijeh]

André: Želiš možda helikopter?

Davor: Ne treba. Imam svoj. Nego, kad smo već kod drugih bendova i dijeljenja pozornica, prije dvije godine ste u Zagrebu svirali s Tigrovom Masti, pričali ste o turneji s SchnAAkom; sjećam se kada ste u Linzu s Carusellom odsvirali ako se ne varam Monstermann, pa ima li još bendova s kojima ste posebno bliski, i bi li vas se moglo svrstati u neku međunarodnu scenu i sl.?

André: Sve je zapravo u prijateljstvu. Nije nam važno kako bend funkcionira i kakav im je specifičan zvuk i tako dalje. Ako postoji prijateljstvo ili nam se sviđa njihova glazba, spontano dođemo na ideju da se zamijene glazbenici na pozornici ili da odsviraju neku stvar s nama.

Jari: Voljeli bismo i češće svirati s drugim glazbenicima, i ponekad nakon koncerata dogovaramo projekte, ali jednostavno je teško održavati veze s ljudima pa ti projekti uglavnom propadnu.Često zovemo ljude u studio, no ponekad je to neizvedivo pa nekima šaljemo mp3ice pa oni odu u drugi studio i snime nam gitare ili nešto otpjevaju, jer ponekad je logistika jedina prepreka.

André: Ali sve se zasniva na prijateljstvu.

Jari: Tako je. Jednostavno se zabavljamo. Na primjer, u Linzu, prije koncerta smo rekli Caruselli: „Znate pjesmu Monstermann, hajmo ju zajedno odsvirati", pjesma nije zahtjevna i ispalo je zabavno.

Davor: I dobro!

Jari: Je.

Davor: DŸSELLA!

Jari: [smijeh] tako je. Dÿsella.

Davor: Rekli ste da je proces stvaranja pjesama na novoj ploči bio spontan, ali recimo na sljedećoj ploči, postoji li neki željeni zvuk? I biste li ga pokušali opisati referencama na bendove od 90ih na ovamo?

Jari: Ah, pa, er...

André: Umm...

Davor: Postoji li neki fokus, željeni zvuk?

André:/Jari: Ne!

André: Apsolutno ne.

Jari: Stvar je trenutka. Kad počneš radit nešto, jednostavno se dogodi. Ispadne iz nas.

André: Upravo tako. Utjecaje dobijaš iz života, možda iz onoga što jedeš i tako dalje i zbog toga se osjećaš kako se osjećaš; a onako kako se osjećaš, tako radiš glazbu. Ne možeš lagati. Možda u studiju možeš, i ako si dobro raspoložen, ispast će dobro. Ali ako nisi u formi, stvari neće funkcionirati. Ne znam. Sve ovisi o trenutku.

Jari: Baš tako. Naravno, slušamo mi dosta glazbe ali ne znam koliko ona utječe na nas, jer ne težimo tome da zvučimo malo poput jednih, malo poput drugih. Utjecaja je puno. Slušamo opere, klasičnu glazbu, jazz, drum and bass, death-metal, pank i tako dalje i siguran sam da svega toga ima u našoj glazbi; ali kako se sve to spaja - ne znamo i ne planiramo. Zato nas valjda ljudi trpaju pod razne etikete.

Davor: Ok, pretpostavljam da smo prošli sve. Pa jedno pitanje u žovijalnom tonu za kraj. Jedan vlak kreće iz Leipziega, drugi iz Berlina i na pravcu su sudaranja. Vozač vlaka koji kreće iz Leipziega sluša Dÿse , vozač drugoga vlaka pak Lionela Ritchia. Vozač kojega vlaka ima veće izglede preživjeti i zašto?

Jari: [smijeh] Pa, prvenstveno se nadam da bi svi preživjeli. Bez obzira u kojemu su vlaku. Nadam se da bi tulumarili i iskočili iz vlaka na vrijeme.André: Mislim da će oba vlaka ići nekom drugom rutom, sudariti se i stopiti jedan s drugim i onda se vratiti kao zombi, jesti mozgove i rokati! [metal]

Hvala Anti Senjanoviću na fotkama s koncerta iz Spunka, a cijelu galeriju možete pogledati ovdje.