Ante Zvonimir Stamać: ZEZ je potreban KSET-u
Zavod za eksperimentalni zvuk, odnosno ZEZ, ovosezonsko je osvježenje na zagrebačkoj koncertnoj sceni. U sklopu ovog programa u KSET-u smo mogli pogledati četiri koncerta, između ostalih Colina Stetsona i grupe Fire!, a u ovom tjednu završava i drugi ciklus ZEZ-a. Tim povodom razgovarali smo s Antom Zvonimirom Stamaćom, pokretačem ovog programa.
Prvi koncert u drugom ciklusu ZEZ-a je iza nas. Kako si zadovoljan s koncertom Fire!-a?
Mislim da sam zadovoljan jer se ne može više očekivati od ovoga što je bilo. Klub je bio ugodno popunjen, recimo kao na Colinu Stetsonu, a Fire! je razvalio. Mislim da neki ljudi, barem prema onom što sam čitao u izvještajima, nisu baš shvatili Druyd, ali meni su oni baš genijalni. Odlični su.
Da se vratimo na početak cijele priče oko ZEZ-a. Zbog čega si se odlučio na pokretanje ciklusa koncerata eksperimentalne, prije svega jazz, glazbe?
Zbog ljutnje. Ne, sigurno ima neka bolja riječ. Očaj. Ne znam. U biti, ono što treba naglasiti je da ja uopće nisam toliko ljubitelj eksperimentalne glazbe više nego neke druge, nego sam jednostavno osjetio da je manjak toga u Zagrebu i da je to potrebno. Drugo, mislio sam da je potrebno KSET-u s obzirom da je imao nekakav status u takvoj glazbi u devedesetima i početkom nultih, a taj se status izgubio kada je Žedno uho otišlo iz KSET-a. Htio sam vratiti taj neki kulturni, ajmo reći, dio u program KSET-a koji se u zadnjih par godina, pod mojim vodstvom, sveo više-manje na ziheraške stvari jer se drukčije nije moglo raditi u tim godinama.
I baš na jazz?
Baš na jazz. Dobro, ja se pokušavam maknuti od jazza, naravno ne u potpunosti, ali mi je cilj da ZEZ ne predstavlja samo eksperimentalni jazz, nego da predstavlja generalno eksperimentalnu glazbu. Pogotovo me najviše interesira elektronika kroz koju sam u biti i ušao u neku eksperimentalnu glazbu. Dakle, label Jarring Effects, grupe High Tone, Ezekiel i ta ekipa koja radi nekakav kao dub, a nema veze s dubom. Više je avangarda, nego što je dub. Tu su me počela i zanimati neka čudesa buke, nepravilnosti, neslušljivosti za normalne uši.
Je li ZEZ od početka bio zamišljen da se odvija ovako po ciklusima?
Da, od početka je zamišljeno da to budu ciklusi jesen i proljeće i to s po tri koncerta.
Ono što je bilo važno za promociju cijele priče je da si počeo s jakim imenom. Kako i zašto baš Colin Stetson?
Bilo mi je jasno da prvi koncert mora biti boom i u biti sam tražio neko ime koje će privući ljude. To nam je trebalo da bi nas ljudi shvatili da smo ozbiljni, da to nije zafrkancija i da zapravo na ostalim koncertima onda ne bude 5 ljudi. Mislim da na prvom koncertu nije bilo 200 ljudi, na Kandinsky Effectu ne bi bilo, ne znam, 50 ljudi. To je problem generalno Zagreba jer je preokupiran koncertima. A Stetson se jednostavno dogodio. Gledao sam što agencije nude, uklopio nam se u termin i shvatio sam da mogu jako ispromovirati taj koncert kroz njegove suradnje s danas eminentnim bendovima u popularnoj glazbi i činilo se jako logično. I danas mislim da je bilo logično i da je zato i bilo uspješno.
Kad se najavio taj prvi ciklus ZEZ-a, dobio si veliku podršku od manjih, nezavisnih medija, a i mainstream mediji su najavljivali cijeli projekt kao 'povratak jazza u KSET'. Nekako mi se čini da je to dosta dobro prošlo u medijima. Jesi li baš očekivao takvo što?
Imao sam apsolutno najbolju podršku do sada i na tome sam jako zahvalan svim medijima, pogotovo web portalima. Ono što se dogodilo u međuvremenu je da su se uključili i takozvani mainstream mediji. Najave sada idu i u Dobro jutro, Hrvatska, Jutarnjem listu, a sada se uključio i Hrvatski radio.
Koncertom Fire!-a počeo je drugi ciklus ZEZ-a. Ostala sa nam dva koncerta. Možeš li najaviti tko nam dolazi svirati.
2. travnja nam dolaze Satelliti iz Balzana u Italiji. Kako opisati što sviraju? Postoji zafrkancija njihovog agenta koji svakoga tko ih bukira zamoli da posluša bend i da kaže što misli koju vrstu muzike sviraju. Onda oni to svi zajedno čitaju i smiju se zato jer je stvarno jako teško opisati njihovu muziku.
Što si ti napisao?
Ja sam napisao da sviraju tech-fusion, kao kombinacija techna i jazz fusiona jer imaju te neke mantrične dionice na synthevima i bubnjevima i to zvuči jako technoidno. S druge strane ovaj klavijaturist kad pukne postane Joe Zawinul i krene brijati na neki fusion. Tu ima i, ne znam, kraut-rocka, post-rocka i jako sve to zanimljivo zvuči. Meni je to najzanimljivija stvar koja se pojavila na talijanskoj sceni od Zua. Tko voli Talijane i Zu trebalo bi mu se ovo svidjeti iako nije tako agresivno. S njima će nastupiti Kramar Zaibatsu, jedna polovica Far Go Tradersa, a ne znam ni kako bih opisao njegovu glazbu. Mozaično. Mozaično sempliranje svega.
Treći koncert u ovom ciklusu će biti 5. travnja?
Tada dolazi Ital Tek, a to je širenje s jazza u elektroniku. To je bio cilj i prošle godine, ali evo tek sada smo to uspjeli realizirati. Radi se o producentu iz Brightona koji miješa bass s modernim stilovima koji su zahvatili Njemačku i Ameriku, prije svega juke/foowork koji još ovdje pokušavaju naći svoju publiku. Tu će biti i NT Wave s techno gitarom. Ne znam koliko su ljudi upoznati s njim, ali to je nešto najbolje što sam vidio u posljednjih nekoliko godina u državi. Znači, čovjek ima gitaru u ruci i pick-up u tenisici i lupa s nogom od pod i svira techno na gitari. To je predivno i genijalno. Još imamo Diyalu koja će nastupiti s DJ Yeshom, eksperimentalnu hip-hopericu i vjerojatno jedinu predstavnicu avant hip-hopa u Hrvatskoj. Zanimljiva je poveznica da je Diyala imala suradnju s Reverse Engineeringom koji izdaju za Jarring Effects. To je sve nekako povezano, a nadam se da će, ako High Tone opet odu na turneju, nastupiti u sklopu ZEZ-a.
Kada si već spomenuo Diyalu, od početka ZEZ-a u cijelu priču se pokušava što je više moguće uključiti i hrvatske izvođače.
Jedan od ciljeva ovogodišnjeg programa je bio uključiti i domaću scenu. Ja sam prošle godine to izbjegavao jer sam smatrao da je domaće izvođače nemoguće financijski uklopiti u program koji je ionako financijski jako krhak. I dalje je krhak, ali prošlogodišnje oduševljenje Chuiem u sklopu ZEZ-a pokazalo je da treba napraviti mjesta i za domaće snage.
Ima li u Hrvatskoj dovoljno eksperimentalnih izvođača da bi ZEZ uvijek imao nekog domaćeg izvođača?
Apsolutno ne. Nadam se da će se to promijeniti. Toni iz Chuia je rekao da je jedan od bendova koji je utjecao na njega i Chui, Chicago Underground Duo kojeg je gledao u KSET-u na nekom od Matinih koncerata. Nadam se da će i ZEZ napraviti i to da će neki drugi ljudi vidjeti neke druge glazbenike i da će cijela ta eksperimentalna scena i kod nas malo ojačati.
Ono što ljude zanima kad vide program ZEZ-a je kako se to financijski održava. Bi li ZEZ mogao opstati bez podrške?
Apsolutno ne. Bilo koji eksperimentalni program nema nikakve šanse da se održi bez pomoći bilo Grada, bilo Ministarstva ili u mom slučaju Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. U krajnjoj liniji, niti jedan promišljeni jazz festival ne bi mogao preživjeti bez korporativnog sponzora.
Za kraj, kako vidiš budućnost ZEZ-a.
Prije svega se nadam da će opstati. Nadam se da će rasti, da će jednog dana možda postati festival, možda će postati festival na moru. U svakom slučaju želim ZEZ širiti, ponajviše po pitanju žanrova, da se uključimo u još neke druge eksperimentalne smjerove. To je više-manje to.