Zamislite najpop Mogwai post-rock melankoliju u kombinaciji s doom jazzersim opijatima Bohren & der Club of Gore. Onda se još prisjetite kultnog albuma "Millions Now Living Will Never Die" od Tortoise i gomile malih bendova s Morr Musica koje smo nešto češće konzumirali početkom nultih (Preciznije, ako se možda sjećate benda skromnih namjera zvanog Contriva? Svirali su i kod nas. Sjajan primjer jednostavne instrumentalne glazbe koja ne bježi od šprance i koja zbog iste nije bila uobičajeno dosadnjikava). Ma uglavnom, sada sve te usporedbe uzmite s rezervom. Zato što švedski trio nemaštovitog imena Tape na petom albumu isporučuje tridesetominutnu dozu glazbe za čitanje i popodnevno opuštanje. Bez velikih ambicija i usiljenih zvučnih začina. Delikatno i odmjereno. Posljednja "Gone Gone" čak ima onaj Tortoise moment s "Millions Now Living Will Never Die" (točnije "Glass Museum"). Jasno vam je da ovaj trio ne može nadmašiti gore spomenute, ali fora je upravo u tome da ne očekujete previše.

Tape - Gone Gone

www.hapna.com