 Iako je konačni poredak na pot listinoj gugl listi bio objavljen već odavno, jedan od nas je tek jučer shvatio tko se nalazi na prvom mjestu usporedivši to s Nomadovim izborom Suedea za naj album devedesetih. Drugi je rekao da je naš album objektivno najbolji i da su liste za kurac. Treći je pokušao potplatiti sve ostale da zamijenimo prvo i drugo mjesto obećavši plaćanje kurvi na glavnom kolodvoru. Još je dodao da je on naj album stavio na svoju listu samo da ne bi pokvario osjećaje ovog drugog. Na to je četvrti rekao da je sramota da član pot liste bude onaj tko na listu stvalja neki bend samo zato da ne bi povrijedio nečije tuđe osjećaje. Taj isti, četvrti, na svoju je listu stavio Tončija Huljića. I ne, Andrija, nećemo reći da si to bio ti
 10. CENTRO-MATIC - Candidate Waltz (Undertow 2011.)
Štulić, Conor, Truckersi, Jigga, dida Neil, Lil Wayne - sve su to male bebe s ozbiljnim simptomima autorske blokade i čestog gubitka inspiracije u odnosu na čovjeka koji je, što predvodeći svoja dva benda Centro-matic i South San Gabriel, što snimajući pod svojim imenom, u malo više od petnaest godina bilježenja svojih pjesama na vrpce ili bajtove snimio čak šesnaest albuma, od kojih jedan dupli, čemu treba dodati i poplavu EP-jeva, singlova...
 9. CHARLES BRADLEY - No Time For Dreaming (Daptone/Dunham 2011.)
Prvi album veterana Charlesa Bradleya je instant klasik koji nije samo jedan od najboljih albuma godine već ga se može staviti rame uz rame s najznačajnijim soul izdanjima svih vremena.
 8. YUCK - Yuck (Fat Possum 2011.)
Yuck je britanski amero-zvučeći indie. Koji možeš poslušati 8 puta dnevno bez da se osjećaš kao mandatorni intelektualac premda studiraš. Osjećaš se kao student čiji su rokovi još daleko. S suncem na prozoru. Postoji li bolji osjećaj?
 7. SERENGETI - Family & Friends (anticon 2011.)
Yoni Wolf (Why?, cLOUDDEAD, Hymie's Basement) i Owen Ashworth (Advance Base, Casiotone for the Painfully Alone) potpisuju produkciju posljednjeg Serengetijevog albuma. Rezultat i odjek su neočekivani.
 6. THREESOME - Adriatica (DemoFest/Double Crown 2011.)
Beogradski Threesome dovukli su valove Pacifika nadomak beogradskog pašaluka. Apsolutno zavidna razina surf rock umješnosti postignuta je od jednog srpskog komba koji dolazi do impresivnih rezultata nauho preprirodno.
 5. FRANK TURNER - England Keep My Bones (Epitaph 2011.)
Imamo novi naramak sjajnih refrena, gomilu optimizma, tvrdog stava i ponosa ogrnutog najboljom pozadinom do sada, sve to uz pratnju pravog benda i sve što mogu reći je sljedeće - slušajte ovaj materijal do besvijesti, štrebajte tekst napamet jer trebat će nam sva moguća pomoć dok u prvim redovima do oltara na Terraneu budemo pokušavali nadglasati kardinala Turnera.
 4. STEPHEN MALKMUS & THE JICKS - Mirror Traffic (Matador 2011.)
"Mirror Traffic" je album koji kada skače odskakuje, a kad zavaljuje razvaljuje.
 3. THE DECEMBERISTS - The King Is Dead (Capitol 2011.)
Nakon dva albuma čačkanja po debelom crijevu, kolonoskopija je konačno privedena kraju. Rezultati biopsije negativni. Kažu da je nekada obećavajući nezavisni bend iz Portlanda irskih korijena, fasciniran američkom nezavisnom folk-rock scenom u rasponu od pitomog popa R.E.M. do dramatičnih ispada Neutral Milk Hotel, konačno prekinuo mučenje potencijalnih slušatelja uhvativši zubima vlastiti rep.
 2. SEVEN THAT SPELLS - Death And Resurrection Of Krautrock: AUM (Beta-lactam Ring 2011.)
Možda je hladetina ipak najveći gurmanski izum na svijetu. Možda je moja upala prostate urota riječnih vila i Zagrebačke pivovare. Libo te rac! Sigurno je da je ovo i opet najbolji 7 That Spells album do sada!
 1. BEASTIE BOYS - Hot Sauce Committee Part Two (Capitol 2011.)
#MAKINGNOISE
potop najboljih albuma 2011.:
        
|
